Trovanja
Uvod
Sigurno ste čuli za najpoznatiju spisateljicu kriminalističkih romana Agathu Christie? Prije nego je postala spisateljica, Agatha Christie radila je drugi posao. Kako biste saznali nešto o tome, kliknite na karticu.
Sigurno ste čuli za najpoznatiju spisateljicu kriminalističkih romana Agathu Christie.
Prije nego je postala spisateljica, Agatha Christie radila je drugi posao.
Kako biste saznali nešto o tome, kliknite na karticu.
Prije nego je postala spisateljica, Agatha Christie je u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata radila kao medicinska sestra u bolnici.
Najviše ju je zanimao rad u ljekarni.
Stoga je počela proučavati teoretski i praktični dio kemije.
Njezin mentor bio je farmaceut koji je uvijek sa sobom u džepu nosio malene doze otova kako bi se na taj način osjećao moćnijim.
Radeći u ljekarni bila je okružena različitim bočicama otrova koje je i sama voljela proučavati.
Kasnije su joj ti otrovi poslužili u romanima kao glavna inspiracija i tema ubojstava.
Trovanja
Trovanje je kliničko stanje koje je nastalo zbog kontakta s otrovom, a može ga uzrokovati velik broj različitih tvari.
Otrovi
Zdravstveni djelatnici ne mogu poznavati sve otrove, kao ni njihova toksikološka svojstva. Stručnjaci koji su posebno educirani i trenirani za istraživanje prirode štetnih učinaka nekih tvari na žive organizme te procjenjuju njihovu pojavu nazivaju se toksikolozi. Znanost koja se bavi otkrivanjem otrova, proučavanjem njihovih fizikalno-kemijskih karakteristika te štetno djelovanje na žive organizme naziva se toksikologija.
Zdravstveni djelatnici ne mogu poznavati sve otrove, kao ni njihova toksikološka svojstva.
Toksikolozi
– stručnjaci koji su educirani i trenirani za istraživanje prirode štetnih učinaka nekih tvari na žive organizme.
Toksikologija
– znanost koja se bavi otkrivanjem, proučavanjem fizikalno-kemijskih karakteristika te štetnih djelovanja otrova na žive organizme.
Najčešći medicinski pojmovi vezani uz trovanja
Trovanja mogu biti akutna ili kronična, namjerna/suicidalna (lijekovi) ili slučajna (CO, alkohol). Akutna trovanja su hitna stanja te je potrebno poduzeti adekvatne postupke. Toksična supstanca, tj. otrov, najprije mora ući u organizam da bi došlo do pojave neželjenog djelovanja.
Trovanja mogu biti:
- akutna ili kronična
- namjerna/suicidalna (lijekovi)
- slučajna (CO, alkohol).
Akutna trovanja su hitna stanja te je potrebno poduzeti adekvatne postupke.
Toksična supstanca, tj. otrov, najprije mora ući u organizam da bi došlo do pojave neželjenog djelovanja.
Proučite pita graf te saznajte načine ulaska otrova u organizam.
Pogledajte videozapis i doznajte informacije o oblicima trovanja.
Otrovanja
Simptomi trovanja
Simptomi i znakovi trovanja ovise o supstanci koja je izazvala trovanje. Također različiti bolesnici mogu imati različite simptome unatoč trovanju istom supstancom, no kod određenih vrsta trovanja klinička slika je karakteristična i naziva se toksični sindrom (toksindromi).
Klikom na brojeve na slici sazanajte kako pojedini otrovi djeluju na organizam.
Simptomi i znakovi trovanja ovise o supstanci koja je izazvala otrovanje.
Također različiti bolesnici mogu imati različite simptome unatoč trovanju istom supstancom.
Kod određenih vrsta trovanja klinička slika je karakteristična i naziva se toksični sindrom (toksindromi).
Klikom na brojeve na slici sazanajte kako pojedini otrovi djeluju na organizam.
Procjena unesrećenog te postupak kod trovanja
Procjena prilikom trovanja provodi se u tri koraka:
- potrebno je procijeniti sigurnost mjesta nesreće, a unesrećenu osobu premjestiti prema potrebi na sigurno mjesto
- primijeniti sve mjere osobne zaštite; vrlo je važno da spašavatelj ima zaštitnu opremu kako se i sam ne bi otrovao
- procijeniti unesrećenog i primijeniti ABCD protokol.
Procjena prilikom trovanja provodi se u tri koraka:
- potrebno je procijeniti sigurnost mjesta nesreće; unesrećenu osobu premjestiti prema potrebi na sigurno mjesto
- primijeniti sve mjere osobne zaštite; vrlo je važno da spašavatelj ima zaštitnu opremu kako se i sam ne bi otrovao
- procijeniti unesrećenog i primijeniti ABCD protokol.
Postupci koji se provode kod trovanja
Identifikacija otrova
U prvi postupak spada identifikacija otrova.
Kad god je to moguće, potrebno je uzeti anamnezu i/ili heteroanamnezu.
Sprečavanje daljnje apsorpcije otrova
U drugi postupak spada sprečavanje daljnje apsorpcije otrova. Da bi se smanjila apsorpcija otrova, potrebno je:
- prekinuti inhalacije i unesrećenog što prije izvući iz zatrovanog područja (ako bolesnik u besvjesnom stanju i povraća, staviti ga u bočni položaj kako bi se spriječila aspiracija)
- prekinuti kontakt s otrovom
- prekinuti ingestiju ako se radi o trovanju putem GI trakta (kod ingestije potrebno je izazvati povraćanje, napraviti lavažu želuca i primijeniti aktivni ugljen)
- u slučaju trovanja preko kože potrebno je skinuti odjeću natopljenu otrovom i prati kožu sapunom tijekom 10 minuta.
U drugi postupak spada sprečavanje daljnje apsorpcije otrova.
Da bi se smanjila apsorpcija otrova, potrebno je:
- prekinuti inhalacije i unesrećenog što prije izvući iz zatrovanog područja
(ako bolesnik u besvjesnom stanju i povraća, staviti ga u bočni položaj kako bi se spriječila aspiracija)
- prekinuti kontakt s otrovom
- prekinuti ingestiju ako se radi o trovanju putem GI trakta
(kod ingestije potrebno je izazvati povraćanje, napraviti lavažu želuca i primijeniti aktivni ugljen)
- u slučaju trovanja preko kože potrebno je skinuti odjeću natopljenu otrovom i prati kožu sapunom tijekom 10 minuta.
Izazivanje povraćanja kao metoda sprečavanja apsorpcije dolazi u obzir samo ako se može napraviti unutar jednog sata od ingestije koja ugrožava život.
Ispiranje želuca ili lavaža jednostavna je metoda i provodi se kod unesrećene osobe koja je pri svijesti. Unesrećenom se daje slana voda za piće, ali ne više od pola litre odjednom, a nakon toga se izaziva povraćanje. Postupak se ponavlja tako dugo dok se ne dobije bistri želučani sadržaj. Ako se postupak provodi unutar 2 sata od ingestije, odstranjuje se 30 – 50 % otrova.
Druga metoda ispiranja želuca je pomoću sonde. Vrlo je važno da sonda bude što šira kako bi se fragmenti tableta mogli što lakše izbaciti.
Ispiranje želuca ili lavaža
– jednostavna je metoda i provodi se kod unesrećene osobe koja je pri svijesti.
Unesrećenom se daje slana voda za piće, ali ne više od pola litre odjednom.
Nakon toga se izaziva povraćanje.
Postupak se ponavlja tako dugo dok se ne dobije bistar želučani sadržaj.
Ako se postupak provodi unutar 2 sata od ingestije, odstranjuje se 30 – 50% otrova.
Druga metoda ispiranja želuca je pomoću sonde.
Vrlo je važno da sonda bude što šira kako bi se fragmenti tableta mogli što lakše izbaciti.
Klikom na sliku saznajte što sve spada u kontraindikacije za ispiranje želudca.
Kontraindikacije za ispiranje želuca
U kontraindikacije spadaju:
- trovanje kiselinama, lužinama, benzinom, otapalima za boje
- trovanje sredstvima koja stvaraju pjenu
- hematemeza
- konvulzije
- srčana dekompenzacija
- bolesnik u komatoznom stanju svijesti, a koji nije endotrahealno intubiran.
Aktivni ugljen može apsorbirati velike količine različitih otrova. Što se ranije upotrijebi, to je njegova djelotvornost veća. Nije učinkovit kod otrovanja alkoholom i kaustičnim tvarima (jake kiseline i lužine). Primjenjuje se u obliku suspenzija ili blagih pića. Neugodnog je mirisa pa kod velikog broja bolesnika može izazvati povraćanje, a stolicu boji u crno. Primjenjuje se 5 do 10 puta veća količina od pretpostavljene količine progutanog otrova. U situacijama kada količina nije poznata, doza ugljena iznosi oko 1 do 2 g/kg (10 do 25 g za djecu do 5 godina), za stariju djecu i odrasle osobe doza iznosi 50 do 100 g.
Aktivni ugljen
– može apsorbirati velike količine različitih otrova
– što se ranije upotrijebi, to je njegova djelotvornost veća
– nije učinkovit kod otrovanja alkoholom i kaustičnim tvarima (jake kiseline i lužine)
– primjenjuje se u obliku suspenzija ili blagih pića
– neugodnog je mirisa pa kod velikog broja bolesnika može izazvati povraćanje
– stolicu boji u crno.
Primjenjuje se 5 do 10 puta veća količina od pretpostavljene količine progutanog otrova.
U situacijama kada količina otrova nije poznata, doza ugljena iznosi oko 1 do 2 g/kg (10 do 25 g za djecu do 5 godina), za stariju djecu i odrasle osobe doza iznosi 50 do 100 g.
Kontraindikacije za primjenu aktivnog ugljena su:
- trovanje kiselinama
- trovanje lužinama
- primjena drugih antidota
- krvarenja u GI traktu
- bolesnik u komatoznom stanju svijesti koji nije ET intubiran.
Aktivni ugljen
Treći postupak koji se primjenjuje je uklanjanje otrova iz organizma. Uklanjanjem otrova iz organizma skraćuje se kontakt s otrovnom tvari, a time se smanjuje mogućnost oštećenja različitih tjelesnih sustava. Načini pomoću kojih se može pospješiti izlučivanje otrova iz organizma prikazani su u galeriji.
Treći postupak koji se primjenjuje je uklanjanje otrova iz organizma.
Uklanjanjem otrova iz organizma skraćuje se kontakt s otrovnom tvari.
Skraćivanjem kontakta s otrovnom tvari smanjuje se mogućnost oštećenja različitih tjelesnih sustava.
Načini pomoću kojih se može pospješiti izlučivanje otrova iz organizma prikazani su u galeriji.
Četvrti postupak koji se primjenjuje kod trovanja su simptomatske mjere. Primjena simptomatskih mjera vrlo je važna bez obzira na vrstu trovanja. Svako odstupanje parametara od normale za dob zahtijeva brzu intervenciju i liječenje koje uključuje:
- zaštitu dišnih puteva i kontrolu respiracije
- stanje cirkulacije
- nadokandu tekućine
- primjenu kisika
- ublažavanje boli.
U odsustvu simptoma i znakova trovanja unesrećenu osobu treba opservirati barem nekoliko sati.
Četvrti postupak koji se primjenjuje kod trovanja su simptomatske mjere.
Primjena simptomatskih mjera vrlo je važna bez obzira na vrstu trovanja.
Svako odstupanje parametara od normale za dob zahtijeva brzu intervenciju i liječenje koje uključuje:
- zaštitu dišnih puteva i kontrolu respiracije
- stanje cirkulacije
- nadokandu tekućine
- primjenu kisika
- ublažavanje boli.
U odsustvu simptoma i znakova trovanja unesrećenu osobu treba opservirati barem nekoliko sati.
Peti postupak koji se primjenjuje kod trovanja je primjena antidota ili protuotrova. Možemo ih podijeliti na:
- specifične etilendiaminotetraacetat (EDTA) te farmakološke antagoniste (atropin, nalokson, vitamin K, flumazenil i dr.)
- nespecifične (mlijeko, brašno i voda) koji imaju mali učinak.
U nastavku su prikazani neki toksini i njihovi specifični antidoti.
Peti postupak koji se primjenjuje kod trovanja je primjena antidota ili protuotrova.
Možemo ih podijeliti na:
- specifične etilendiaminotetraacetat (EDTA)
- farmakološke antagoniste (atropin, nalokson, vitamin K, flumazenil i dr.)
- nespecifične (mlijeko, brašno i voda) koji imaju mali učinak.
U nastavku su prikazani neki toksini i njihovi specifični antidoti.
Završetak
Izradite mali projekt na temelju onog što ste naučili u ovoj jedinici. Upute za izradu projekta pročitajte klikom na ikonu ispod videozapisa.