Imovina su sredstva, prava i novac koji su oko nas, a mogu se izraziti u novcu. Imovina je zgrada, cesta, namještaj, kupljeno pravo na korištenje gradskog prostora za prodaju sladoleda na ulici, novac na računima u banci i blagajni. Što onda nije imovina? Što nas to okružuje, a ne možemo mu procijeniti vrijednost? Ljudi koji su zaposleni, primjerice u hotelu, nemaju određenu vrijednost, nego za svoj rad dobiju naknadu. Sunce, bez kojega nema života, a ni turizma nema vrijednost, odnosno rekli bismo da je neprocjenjivo.

Dugotrajna imovina, kako sam naziv kaže, ima dugi vijek trajanja, odnosno duži od jedne godine. Primjeri dugotrajne imovine su poslovni prostori, vlastita parkirališta, kupljeno pravo na korištenje parkirnog mjesta na rok duži od jedne godine, postrojenja i oprema, vozila, dionice kupljene na dugi rok i drugo. Ako je vrijednost materijalne imovine niža od 3.500,00 kn, prema važećim propisima, onda se takva imovina bilježi kao kratkotrajna i naziva se sitni inventar. Primjer sitnog inventara su razni sitni alati, rashladni uređaji, računala, printeri, oprema po hotelima i drugo. 

Kratkotrajna imovina traje kraće od jedne godine. Javlja se u četiri oblika, kao zalihe, potraživanja, financijska i novčana imovina. Zalihe robe su zalihe svega onoga što je poduzetnik nabavio da bi prodao, bilo da je to kruh, odjeća, automobili ili primjerice namještaj. Roba će se kratko zadržati na prodajnom mjestu. Automobil će se prodati u roku od jedne godine. Taj isti poduzetnik automobil može imati kao dugotrajnu imovinu ako ga je nabavio da ga koristi u poslovne svrhe, ali i kao kratkotrajnu imovinu ako je taj automobil nabavljen da bi se prodao.