Bila jednom dva slova, slična kao što su među ljudima slična dva brata blizanca. Oba su slova jednako izgledala, oba su nosila šešire koji su ipak bili malo drukčiji, tek toliko kako bi ih ljudi ipak mogli razlikovati. No, iako su slova izgledala gotovo jednako, nisu bila ista.
Jedno slovo je jako voljelo jesti čokoladu, palačinke i kolače. Drugo je slovo živjelo zdravije i voljelo je voće i povrće. Kad bi zajedno sjedili na livadi, prvo je slovo uvijek pričalo s pčelama, a drugo je mirisalo i promatralo cvijeće. Ipak, i prvo je slovo imalo svoj omiljeni cvijet, pomalo neobični čičak.
Unatoč tome što su voljeli različite stvari, dva su slova bila jako dobri prijatelji. Kad god bi se zajedno družili, prvo je slovo uvijek donosilo sve svoje igračke i spremno ih dijelilo. Zauzvrat, drugo bi slovo donijelo ćup prepun meda koji su zajedno slasno jeli. 
Jedan su drugoga voljeli i uvijek su pazili da onom drugom ništa ne nedostaje. Zato je njihovo prijateljstvo bilo jako i ništa ga nije moglo pokvariti.