Poštarska bajka

Pitam se – kad već mogu postojati bajke o svakojakim ljudskim zvanjima i zanimanjima, kao što su one o kraljevima, prinčevima i lopovima, pastirima, vitezovima i čarobnjacima, divovima, drvosječama i vodenjacima, zašto ne bi mogla postojati i bajka o poštaru? Uostalom, poštanski ured je gotovo poput nekakvog ukletog mjesta, prepun raznih napisa poput: – Pušenje zabranjeno! – ili – Nije dozvoljeno uvoditi pse! – i još mnogo drugih upozorenja – kažem vam, toliko uredaba i zabrana u svojim komorama nemaju niti čarobnjaci niti zmajevi. Već se iz toga može vidjeti da je pošta tajanstveno i moćno mjesto! Ali, djeco, što mislite, je li netko ikad saznao što se zbiva u pošti noću, kada je zatvorena? Joj, pa to bismo htjeli vidjeti! Pa evo, jedan gospodin – da znate, bio je to gospodin Kolbaba, po zanimanju poštar i listonoša – u to se doista uvjerio i ispričao to ostalim listonošama i poštarima, i oni su to pričali dalje, sve dok nije došlo do mene, a ja nisam tako sebičan da bih to zadržao samo za sebe. Tako izlazim s tim na vidjelo, i – već priča počinje!

Karel Čapek