Sinoć kasno moli Seka
svoju baku u prikrajku:
– Draga bako, dobra bako,
ispričaj mi neku bajku.

A baka se, ko i uvijek,
malo nećka, malo smješka,
pa se iglom za pletenje
po tjemenu navlaš češka.

I počinje: – Bila jednom
jedna divna dobra vila
imala je kosu zlatnu
i prozirna plava krila.

– Što trebaju vili krila? – 
pita Seka nato baku
– kad se danas može lako
uvis dići na mlažnjaku?

– Ne prekidaj priču, Seko –
mrmlja baka u svom uglu,
– ... imala je vila krila
i čarobnu jednu kuglu.

Gledala je kroz tu kuglu
širom svijeta svaki prozor –
seka nato: – Nije kugla
nego valjda televizor!

Unučici sada baka
već prijekorni pogled šalje:
– Šuti seko! – kaže mrko,
al' nastavlja priču dalje.

Jedne noći kroz tu kuglu
dobra vila priče naše
ugledala gdje po nebu
vještica na metli jaše.

Opet Seka: – Ne na metli
nego valjda u raketi.
Nije metla helikopter
pa da u njoj netko leti.

Sad je baki svega dosta.
Na Seku se strašno ljuti.
Dalje bajku ni ne priča,
već zlovoljna mukom šuti.

Seki žao pa sve baku
poljupcima toplim tješi,
a baka je srca meka 
i eno je, već se smiješi.

Ratko Zvrko

NEPOZNATE RIJEČI:

prikrajak – mjesto u kutu neke prostorije
nećkati se – predomišljati se
tjeme – vrh glave

navlaš – namjerno
mlažnjak – vrsta zrakoplova
mrmljati – govoriti tiho i nerazumljivo
mrko – ljuto