Temeljna civilizacijska djela

1. Petoknjižje (ili Nauk ili Tora)

Petoknjižje se pripisuje Mojsiju, vođi izraelskoga naroda, koji je po predaji živio u 13. st. pr. Kr. Mojsije je izveo izraelski narod iz egipatskoga ropstva, preveo ga preko Crvenoga mora te nakon lutanja kroz pustinju (40 godina) odveo izraelski narod u obećanu zemlju (Kanaan).

U Knjizi postanka donose se mitovi iz predaje izraelskoga naroda: stvaranje prvoga čovjeka, izgon iz raja, mit o potopu i dr.). Neki biblijski motivi i likovi: voće sa stabla spoznaje dobra i zla, zmija, Adam i Eva, Kain i Abel, Noa i Ham, Abraham; Izak i Jakov, Josip.

Knjiga izlaska bavi se oslobođenjem i izlaskom izabranoga naroda iz egipatskog ropstva pod Mojsijevim vodstvom, uključujući i savez na Sinaju. Od izraelskih se plemena stvara jedan narod, a Mojsije, kao Božji posrednik, kroz pustinju dovodi Izraelce pred Obećanu zemlju. Neki biblijski motivi: gorući grm, zemlja kojom teče med i mlijeko, mana koja pada s neba kao Božji dar, deset zapovijedi Božjih.

(Hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević, koji je stvarao u razdoblju realizma, napisao je pjesmu Mojsije na temelju ovoga biblijskog teksta.)

2. Povijesne knjige

U Povijesnim knjigama prati se povijest izabranoga naroda od osvojenja Palestine do pojedinačnih događaja iz 2. st. pr. Kr. Povijest o kojoj čitamo ima snažan proročki pečat: to je religiozna povijest u čijem su središtu Božja djela. U ovome dijelu Biblije zapisana je priča o udovici Juditi, koja je poslužila našemu Marku Maruliću za pisanje epa Judita, kojim započinje hrvatska umjetnička književnost.

Knjiga o Juditi

U tom tekstu veliča se židovska religija i domoljublje, a obrana domovine poistovjećena je s obranom života i vjere.

Pretpostavlja se da je događaj koji se opisuje u Knjizi o Juditi izmišljen te da je samo poslužio kao povod za pokazivanje pouke koja se iz njega  može izvesti, tj. naglašavanje tvrdnje da Bog pomaže narodu koji u njega vjeruje.

Kratak sadržaj

Pobožna udovica Judita živi u Betuliji. Grad opsjeda Holoferno, Nabukodonosorov vojskovođa, koji ga želi pokoriti i prisiliti ljude da se odreknu svojega Boga.

Ostavši bez vode, stanovništvo je očajno i želi se predati. Svećenici odlučuju čekati Božju pomoć još nekoliko dana, ali im se suprotstavlja pobožna udovica Judita koja ih kori jer se usuđuju iskušavati Boga postavljajući mu rokove.

Judita poziva građane na molitvu. Vjerujući u Božju pravednost i uzdajući se u njegovu pomoć, ona govori da će izvesti djelo kojim će proslaviti svoj narod.

Uredivši se za polazak, Judita sa služavkom odlazi u Holofernov logor i obmanjuje ga da je pobjegla iz Betulije. Nakon gozbe u kojoj se Holoferno opio Judita ga ubija, a njegova se vojska ostavši bez vojskovođe povlači. Tako je Judita uz Božju pomoć spasila svoj narod.

Dobro je znati

Marko Marulić (1450. – 1524.) napisao je prvi hrvatski ep Juditu 1501., a objavio ga 1521. godine. U njemu se, kao i u biblijskoj Juditi, veliča vjera (kršćanstvo) i domoljublje te pokazuje kako Bog pomaže narodu koji u njega vjeruje.

3. Psalmi

Psalmi su zbirka religiozne lirike od 150 biblijskih molitava i obrednih pjesama u kojima se izriče pohvala Bogu. Pjevali su se uz pratnju glazbala, a uglavnom su povezani s bogoslužjem. Tradicija autorstvo psalama pripisuje izraelskom kralju Davidu (10. st. pr. Kr.).  Psalmi se mogu tematski podijeliti u tri skupine: na himne ili hvalospjeve, tužbalice i zahvalnice.

4. Mudrosne knjige

Mudrosne knjige sastavljene su od nekoliko zasebnih knjiga, a jedna je od njih Pjesma nad pjesmama.Tradicija dio ovih knjiga pripisuje izraelskom kralju Salomonu (10. st. pr. Kr.).

Pjesma nad pjesmama

Prema nekim tumačenjima Pjesma nad pjesmama najprije je bila epitalamij – svjetovna svadbena pjesma koja se izvodila za vrijeme svadbenih svečanosti. Uvrštavanjem u Bibliju, ona dobiva novo značenje: to je religiozna pjesma u kojoj se veliča ljubav nebeskoga zaručnika (u Starom zavjetu Jahve, u Novom zavjetu Krista) i njegova naroda. Ta se pjesma smatra najljepšom ljubavnom lirikom staroga istoka.

(Pjesnik Janko Polić Kamov napisao je početkom 20. stoljeća pjesmu kojoj je dao naslov Pjesmu nad Pjesmama, ali u njoj iznosi potpuno drukčije motive.)

Evanđelja

Sadržaj je evanđelja život i djelo Isusa Krista. O tome svjedoče četiri evanđelista: Matej, Marko, Luka i Ivan. Njihova su se evanđelja najprije prenosila usmeno, a kasnije su se i zapisivala.

Prva su tri evanđelja srodna i sadržajno i izrazima upotrijebljenim u tekstovima. Stoga se obično nazivaju sinoptičkim evanđeljima.

Lukino evanđelje

Luka pripovijeda Isusov život iz perspektive vjernika koji zna da je Krist uskrsnuo. Isus je pokazan kao prijatelj siromaha, a milosrdan je i prema grešnicima.

U Lukinu je evanđelju zapisana parabola o izgubljenom sinu – priča o razmetnom sinu koji rasipa svoje nasljedstvo provodeći život razvratno, a kada sve izgubi i svi ga napuste, vraća se svome ocu koji mu milosrdno oprašta. Njome se naglašava milosrđe Oca (Bog) koji prašta grešnome sinu (čovjek).

Iz rječnika: Parabola je prozna vrsta moralnoga ili poučnoga sadržaja. U njoj se jedna pojava uspoređuje s drugom, naoko potpuno različitom. Drugi joj je naziv prispodoba.

Dobro je znati

Ivan Gundulić (1589. – 1638.), najznačajniji hrvatski barokni književnik, napisao je religioznu poemu Suze sina razmetnoga utemeljenu na priči o razmetnom sinu koju je preuzeo iz Lukina evanđelja.

Ivanovo evanđelje

Ivanovo evanđelje pripisuje se Isusovu učeniku Ivanu i nosi naziv „duhovnoga evanđelja“, a prepuno je simbola. Pred vama je početak Ivanova evanđelja. 

U početku bijaše Riječ,
i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.