Humanizam i predrenesansa

Humanizam i predrenesansa

Humanizam se javlja krajem 13. stoljeća u Italiji. Humanisti (književnici i znanstvenici) žele oživjeti antičku kulturu, odnosno obnoviti europsku kulturu u antičkome duhu.

Po uzoru na antiku humanisti u središte svega stavljaju čovjeka, za razliku od srednjovjekovnoga svjetonazora u čijemu je središtu bio odnos prema Bogu. Humanisti  prevode djela antičkih autora na latinski jezik, koji postaje univerzalnim jezikom obrazovanih ljudi tog vremena.

Humanizam je kao duhovni pokret obilježio razdoblje predrenesanse (14. st.) i renesanse (15. i 16. st.).

Književnost predrenesanse

Predrenesansa je razdoblje koje se javlja u 14. stoljeću. Za razliku od humanista koji pišu na latinskome jeziku, u predrenesansi se uvodi književno stvaranje na narodnim jezicima. Prevladavaju svjetovne teme, a u njihovu je središtu čovjek i njegova priroda.

U ovom razdoblju nastaje alegorijski ep u kojemu se kritički propituje autoritet (Božanstvena komedija), javlja se prvi moderni liski pjesnik (Francesco Petrarca) i nastaje nova književna vrsta (novela).

Dante Alighieri, Božanstvena komedija

Dante Alighieri (1265. - 1321.)

Dante Alighieri pisao je i na talijanskome i na latinskome jeziku.

  • Djela na talijanskome jeziku: Božanstvena komedija, Novi život (Vita Nuova),
  • Djela na latinskome jeziku: O umijeću govorenja na pučkome jeziku, Monarhija. 

Dante stvara na kraju srednjega vijeka, a svojim djelom najavljuje novo doba. Njegova Božanstvena komedija prvo je veliko djelo neke književnosti na narodnome jeziku.

Božanstvena komedija

NASLOV: Dante je djelo nazvao samo Komedija: u njegovo vrijeme tako se nazivalo djelo na narodnom jeziku koje je pisano u stihu i ima sretan završetak. Kasnije Komedija dobiva pridjev božanstvena (daje joj ga Giovanni Boccaccio zbog njezina sadržaja i savršena stila) pa se taj pridjev pojavljuje kao dio naslova.

TEMA: Danteovo putovanje kroz pakao, čistilište i raj alegorijski je prikaz čovjekova života na putu od grijeha do Boga. U obliku alegorije predstavljen je sustav vrijednosti i simbolika srednjega vijeka, ali u djelu se pojavljuju i značajke novoga doba vidljive u odnosu prema antici i u kritičkom odnosu prema autoritetu (papi).

KOMPOZICIJA. Djelo je sastavljeno od 100 pjevanja raspoređenih u tri dijela: Pakao, Čistilište, Raj. Vrsta strofe: tercina. Danteu je uzor za pisanje epa bio Vergilije (epska tehnika).

KNJIŽEVNA VRSTA: alegorijski ep.
Kratak sadržaj

Božanstvena komedija započinje simboličnim prikazom: čovjek (Dante) živi u grijehu (šuma) jer je zalutao i skrenuo s ravne staze (život u vjeri). Tri zvijeri koje ga sprječavaju da dođe do pravoga puta (pantera, lav, vučica) simboli su triju ljudskih grijeha: putenosti (udovoljavanje potrebama tijela), oholosti i pohlepe.

Odjednom se pred Danteom pojavila Vergilijeva sjena koja mu govori da tim putem ne može nastaviti jer mu zvijeri neće dopustiti, a on će ga zbog toga povesti drugim putem – preko pakla i čistilišta do raja, gdje će ga dostojnija duša (Beatrice) nastaviti voditi. (Vergiliju nije dopušteno ući u raj jer nije bio kršćanin.) Dante pristaje i njih dvojica kreću na put.

Putujući prostorima pakla (9 krugova), Vergilije susreće različite grešnike: grešne ljubavnike, ljude koji su prodavali crkvene oproste za novac, Danteove suvremenike koji su bili nemoralni i sl. Pritom se opisuju predjeli kojima prolaze, donose se komentari njegova vodiča Vergilija, a prikazuju se i susreti s različitim mitološkim bićima i izmišljenim ili stvarnim likovima.
Stilska obilježja

Pitanja za ponavljanje

Čitanje s razumijevanjem

Pročitajte polazni tekst, a potom odgovorite na pitanja.

Dante Alighieri, Pakao

Kad mi se vrati svijest, koju mi uze
bol radi onog djevera i snaje,
bol, što me smela mameći mi suze,

ugledah nove muke na sve kraje
i nova bića, koja muke muče,
kud oko gleda ili noga staje.

To je krug treći, krug kiše i tuče;
prokleta, vječna, hladna, teško pada,
uvijek je ista, danas ko i juče.

Prljava voda, snijeg, komadi grȁda
kroz onaj uzduh zamračeni biju,
a zemlja smrdi od sveg toga gada.

Cerber, zvijer ljuta, čudnija od sviju,
na onu čeljad sred poplave hladne
laje ko pašče iz svih grla triju.

Crvena oka, brade crne, gadne,
s pandžama, kuljav, on duhove dere,
grebe im kožu, raskida ih jadne.

Viju ko psi, što kiša ta ih pere;
štiteći jednom drugu stranu tijela,
preokreću se bijednici bez vjere.

Na nas zmaj Cerber zine sa tri ždrijela
i zube svoje iskesi u svakom;
pred nama zvijer se uznemiri cijela.

Ali moj vođa raširenom šakom
zagrabi zemlje i sa obadvije
pregršti pune zasu grkljan lakom.

Kao što se pseto, što od gladi vije,
zgrabivši jelo smiri i veseli,
jer misli samo žderati što prije,  

tako se mir po gnusnom licu preli
demonu, koji na te duše riče,
da svaka od njih ogluhnuti želi.

Francesco Petrarca, Kanconijer

Francesco Petrarca (1304. – 1374.)

Francesco Petrarca najveći je predrenesansni lirski pjesnik. Život mu je obilježio susret s Laurom, ženom koja je bila nadahnuće njegovoj poeziji, ali i izvor čežnje i očaja, što se posebno odražava u stihovima nastalim nakon njezine smrti.

Petrarca je prvi moderni pjesnik: u središte je svoje poezije stavio ne Lauru, već sebe sama. Njegova je poezija nastala na tradiciji slatkoga novog stila (žena se doživljava kao ideal fizičke, ali i duhovne ljepote) i srednjovjekovne trubadurske lirike.

Kanconijer

Tradiciju pisanja pjesama udanoj ženi koja ne uzvraća ljubav Petrarca je preuzeo iz srednjovjekovne trubadurske poezije. Međutim, pjesnik motivima preuzetim iz srednjovjekovne lirike daje drugo značenje: njegova je Laura lijepa i kreposna, ali pjesniku donosi nemir jer je podijeljen između ovozemaljskoga i onostranoga.

Dakle, u središtu je Petrarcine poezije sam lirski subjekt: kroz njegov unutarnji život prelama se izvanjski svijet. Po tome je Petrarca prvi moderni pjesnik.

NASLOV: Kanconijer je zbirka ljubavne poezije posvećena jednoj ženi. Za Petrarcu je to Laura, savršena žena koju u svojim pjesmama uzdiže do ideala tjelesne i duhovne ljepote.

TEMATIKA: raspon emocija od zaljubljenosti (ljubav na prvi pogled) preko čežnje i nade do očaja i tuge.

TEMELJNI MOTIVI: ljubav i pjesnička slava.

KOMPOZICIJA. Djelo obuhvaća 366 pjesama, većinom soneta.


Obilježja Petrarcina soneta pogledajte u Teoriji književnosti / lirika.

Od ostalih se pjesničkih vrsta javljaju kancone, sestine, balade i madrigali. Broj pjesama nema simbolično značenje.

Pjesme su raspoređene u dva dijela: u prvom su dijelu pjesme koje se odnose na razdoblje do Laurine smrti, a u drugom dijelu pjesme koje govore o Lauri nakon njezine smrti.
Poetika

Teme i motivi

Nižući pjesme posvećene Lauri, pjesnik iznosi svoje osjećaje u rasponu od zaljubljenosti i nade do straha i kajanja. Kanconijer se najviše bavi načinom Petrarcina doživljavanja vlastite ljubavi, odnosno time kako ljubav djeluje na njega i mijenja ga.

Pjesnički jezik

  • Petrarca je u Kanconijeru uveo prepoznatljive metafore kojima prikazuje Laurinu ljepotu i kako ona na njega djeluje: biti uhićen od gospe, oči koje su svezale pjesnika, Amorove strijele, oči kao luka suzama, rane u srcu....
  • Pjesnik je zbog ljubavi sav u proturječjima pa svoje duhovno stanje često izražava nizom antiteza: Ja nemam mira, a u rat ne hrlim; / led sam, a gorim; plašim se i nadam; / po nebu letim, a na zemlju padam; / ne hvatam ništa, a svijet čitav grlim. (...)
  • Koristi se polisindetonom za isticanje emocija, ali njime gradi i zvukovni sloj pjesme: Blažen nek’ dan je, i mjesec, i ljeto, / i dob, i sat, i čas, i ono vrijeme, / i lijepi kraj, i mjesto, oči gdje me / zgodište lijepe i svezaše sveto…

Petrarcin stil

Petrarcina je poezija nastala na tradiciji slatkog novog stila i trubadurske lirike, ali on je stvorio novi tip pjesništva. U svojim pjesmama teži formalnom savršenstvu (sonet) i vrhunskoj jezičnoj obradi koja se ostvaruje prepoznatljivom metaforikom i jedinstvom zvukovnoga i značenjskoga sloja u pjesmi.

Dobro je znati: U 15. i 16. stoljeću Europom se proširio petrarkizam, pjesnički stil koji je nastojao oponašati Petrarcinu poeziju.
Antologijski stihovi

I.

Vi koji zvukom razasutih rima
slušate uzdah što bje srcu hrana
u prvoj tlapnji mladenačkih dana,
kad dijelom drugi čovjek bijah svima,

III.

Bijaše dan kad sunce zrake gasne,
jer svoga tvorca bilo mu je žao,
uhićen kada bjeh, a nisam znao,
jer svezaše me, gospo, oči krasne.

LXI.

Blažen nek’ dan je, i mjesec, i ljeto,
i dob, i sat, i čas, i ono vrijeme,
i lijepi kraj, i mjesto, oči gdje me
zgodiše lijepe i svezaše sveto;

CXXXIV.

Ja nemam mira, a u rat ne hrlim;
led sam, a gorim; plašim se i nadam;
po nebu letim, a na zemlju padam;
ne hvatam ništa, a svijet čitav grlim.

CCCLXIV.

Ja ljubljah ljeto dvadeset i jedno,
sretan u ognju, pun nade u boli;
a gospa kad sa srcem što je voli
uzáđe k nebu, deset plakah bijedno.

Zadaci za ponavljanje

Čitanje s razumijevanjem

Pročitajte polazni tekst, a potom odgovorite na pitanja.

Francesco Petrarca, Hajdete bolne rime

Hajdete, bolne rime, tvrdom kamu,
što mi u zemlji milo blago skriva;
odzvat će vam se s neba, premda sniva
tijelo joj skrito u samrtnu jamu.

Recite da mi teško živjet samu
i plovit ovim morem strašnim biva,
pa plod joj slave skupljam sa svih njiva
i za njom idem krok po krok u tamu;

o njoj živoj i mrtvoj samo zborim,
pače živoj, sred besmrtnosti sretne,
neka je svatko voli i upozna.

Molim je, kada za smrt moju dozna,
uskoro, neka u nebu me sretne
i zovne k sebi da se kraj nje stvorim.

Pitanja za samoprovjeru

Giovanni Boccaccio, Dekameron

Giovanni Boccaccio (1313. – 1375.)

Giovanni Boccaccio začetnik je nove književne vrste - novele. Napisao je ciklus uokvirenih novela i dao mu naslov Dekameron (Knjiga deset dana).

Osim toga, značajan je i kao tumač Danteove Božanstvene komedije. Upravo je on Danteovu naslovu dodao pridjev božanstvena, čime je ukazao na njezinu tematiku, ali i savršenost s obzirom na stilska obilježja djela.

Dekameron

Dekameron je novelistička zbirka sastavljena od 100 novela. Pripovijedanje je smješteno u Firencu 1348. godine i uokvireno je temeljnom pričom o kugi koja je u to vrijeme stvarno harala Europom.
Kratki sadržaj

Dok gradom vlada kuga, u jednoj od firentinskih crkava sastalo se sedam djevojaka. Nakon molitve jedna od njih predložila je odlazak iz Firence. Ostale su se djevojke složile, a pridružila su im se i tri mladića pa je dogovoreno da će povesti i poslugu te otići u ljetnikovac izvan grada kako bi se udaljili od straha i smrti koji vladaju gradom.

Idućega su dana krenuli na put. Došavši na prekrasno, idilično mjesto, ostavili su iza sebe sve brige i dogovorili se da će svakoga dana izabrati nekoga između sebe za kraljicu ili kralja toga dana, a ta će osoba simbolično vladati, odnosno određivati način zabave.

Prvoga je dana kraljicom proglašena djevojka koja predlaže da svatko od njih pripovijeda svakoga dana po jednu priču (10 sudionika – 10 priča u jednome danu). Taj se postupak ponavlja tijekom sljedeća dva tjedna, s iznimkom petka i subote (dani za molitvu i odmor). Tako nastaje Dekameron (Knjiga deset dana), djelo sastavljeno od 100 novela ispričanih u 10 dana.
Poetika

Pitanja za ponavljanje

Čitanje s razumijevanjem

Pročitajte polazni tekst, a potom odgovorite na pitanja.

Giovanni Boccaccio, Dekameron


U Perugi živio nekoć, kako mi kazivahu, mladić, trgovac konjima, po imenu Andreuccio, Pietrov sin. Pošto sazna da su konji u Napulju vrlo jeftini, metne u kesu pet stotina zlatnih fiorina pa, kako još nikad nije odlazio daleko od kuće, krene s drugim trgovcima na put. U Napulj stiže neke nedjelje podvečer, te po naputku krčmara sutradan ujutro ode na sajam. Tamo vidje mnogo konja, i mnogi mu se jako svidješe i za mnoge se pogađao, ali ni za jednoga se nije mogao pogoditi. Pa, kako bijaše neuk i neoprezan, da pokaže kako doista želi kupiti konja, više je puta pred očima prolaznika koji su se onuda vrzli izvukao kesu s fiorinima. Dok se on tako cjenjkao i pokazivao svoju kesu, prođe onuda neka mlada Sicilijanka, ljepojka, pripravna da za malu nagradu ugodi svakom muškarcu. On nju i ne primijeti, ali ona spazi njegovu kesu i pomisli: „Tko sretniji od mene da je onaj novac moj?” I ode svojim putem. S djevojkom bijaše neka starica, također Sicilijanka, koja pusti djevojku naprijed, kad ugleda Andreuccia, a sama mu pritrči i srdačno ga zagrli. Videći to djevojka, ni slovca ne izusti, već sa strane uze promatrati. Andreuccio se okrenu starici, prepozna je i silno se obveseli. Nijesu se dugo zadržali u razgovoru, već mu ona obeća da će ga pohoditi u svratištu i ode, a Andreuccio se nastavi pogađati, no toga jutra ne kupi ništa. Djevojka, koja je prvo vidjela Andreucciovu kesu, a potom srdačnost staričinu prema njemu, uze je oprezno ispitivati tko je taj čovjek i odakle je, te što tu radi i otkuda ga ona pozna, ne bi li tako našla načina da se domogne tog novca, bilo svega, bilo djelomice.