Renesansa

Renesansni roman

U renesansi se javljaju tri tipa romana:

• u viteškome romanu pripovijeda se o pustolovinama hrabroga viteza
• u pikarskome romanu prikazuju se pustolovine potpuno suprotna lika – pučanina, snalažljiva čovjeka (picaro)
• pastoralni roman javlja se kao nova vrsta romana u kojemu se uvodi ljubavna tematika, a radnja se obično zbiva u idiličnome, pastoralnome ugođaju. Začetnik je pastoralnoga romana Jacopo Sannazaro (Arkadija).

Roman Miguela de Cervantesa Bistri vitez Don Quijote od Manche u sebi ujedinjuje sva tri tipa renesansnoga romana, ali ih i nadilazi, odnosno prevladava. Taj roman nastaje krajem renesanse i predstavlja prvi roman u današnjemu značenju te riječi: u njegovu je središtu sukob pojedinca i svijeta, tema koja će ostati dominantnim obilježjem romana do našega vremena.

Renesansna drama

Kazališnim pozornicama u vrijeme renesanse dominiraju crkvena drama i dva tipa komedije: učena komedija (commedia erudita), utemeljena na antičkim uzorima i komedija umijeća (commedia dell’ arte), koja nema pisani tekst, nego je utemeljena na vještini glumaca i improvizaciji.

Drame Williama Shakespearea objedinjuju obje vrste dajući im istovremeno novu dimenziju: u središtu su njegovih komedija, tragedija i povijesnih drama dramski karakteri u čiju psihu Shakespeare ulazi dublje od svojih prethodnika.

Kratak sadržaj

U prvome dijelu romana čitatelj prati lik osiromašenoga plemića koji je poludio jer je previše čitao viteške romane i vjerujući svemu što piše u njima, odlučio je i sam postati vitezom koji će ispravljati nepravdu u svijetu. Tako je sam sebe nazvao Don Quijoteom od Manche, načinio od stare opreme viteški oklop, osedlao konja (Rosinante), odredio damu kojoj će posvetiti svoja djela (Dulcineja od Tobosa) i pronašao čovjeka koji će biti njegov perjanik (seljak Sancho Panza). Tako su njih dvojica, stari vitez na konju, a perjanik na magarcu, krenuli u pustolovine.

Vjerojatno najpoznatija pustolovina u romanu zbiva se u borbi s vjetrenjačama. Naime, stari je vitez u polju vidio vjetrenjače, ali je bio uvjeren da su ispred njega ogromni gorostasi, tj. divovi koje će on pobijediti i tako steći veliko blago. Za razliku od njega, Sancho je vidio da su to vjetrenjače i upozorio ga, ali vitez ga nije htio slušati. U sukobu s vjetrenjačama (zapuhao je vjetar i krila su se pokrenula) Don Quijote je ozlijeđen, ali ni to ga nije uvjerilo da pred njim stoje vjetrenjače, a ne divovi - za sve je okrivio čarobnjaka koji je, prema njegovu mišljenju, pretvorio divove u vjetrenjače da bi Don Quijoteu oduzeo „slavu pobjede“.

Don Quijote i Sancho Panza idu iz pustolovine u pustolovinu, a svaka od njih uglavnom završava na sličan način kao i pustolovina s vjetrenjačama. Ipak, Don Quijoteova mašta uvijek nalazi objašnjenja za ono što im se događa (zli čarobnjaci, zavist i sl.) pa on ne odustaje od svojih pustolovina.

Na kraju romana Don Quijoteu se vraća razum i on vidi kakve je ludosti činio. Međutim, tada ga Sancho Panza moli ga da zajedno krenu u daljnje pustolovine. Roman završaa smrću Don Quijotea.

Radnja prvoga čina započinje smjenom straže u dvorcu Elsinor. Sa stražarima se nalazi i Horacije, koga su stražari pozvali jer su tijekom noćne straže vidjeli duha pokojnoga kralja. Duh se pojavljuje i pred njima, ali ubrzo opet nestaje. Iz razgovora stražara s Horacijem doznajemo da se Danska sprema za ratni sukob jer se čulo da se mladi Norvežanin Fortinbras sprema napasti Dansku kako bi vratio norveške zemlje izgubljene kada je kralj Hamlet porazio Fortinbrasova oca. Dolazi jutro i oni odlučuju izvijestiti kraljevića Hamleta o pojavi duha njegova oca.

Sljedeće noći Hamlet je došao na zidine i duh se opet pojavio. U razgovoru s Hamletom otkrio mu je da ga je na spavanju otrovao brat Klaudije ulivši mu otrov u uho, sadašnji kralj, i tražio je od Hamleta da ga osveti. Hamlet mu je obećao da će to učiniti.

Situacija u dvorcu Elsinor za Hamleta postaje nepodnošljiva: majka se vrlo brzo nakon očeve smrti udala za njegova brata Klaudija i Hamlet joj to ne može oprostiti. Odnos prema majci uvjetuje i odnos prema drugim ženama: smatra ih slabima i prevrtljivima.

U prvom činu u radnju se uvode i likovi kraljeva savjetnika Polonija, njegove kćeri Ofelije u koju je Hamlet (bio) zaljubljen i njegova sina Laerta koji se nakon kraljeve krunidbe namjerava vratiti u Francusku.

U drugome činu radnja se usmjerava na pokušaje otkrivanja uzroka Hamletova ponašanja. Naime, da bi se uvjerio u istinitost onoga što mu je duh rekao, Hamlet je odlučio glumiti da je lud. Kralj je zbog toga na dvor pozvao njegove prijatelje Rosenkrantza i Guildensterna i zapravo im dao zadatak da pokušaju doznati što ga muči. S druge strane, Polonije je smatrao da je Hamlet poludio jer je njegova kći Ofelija, u koju je Hamlet (bio) zaljubljen, odbijala po očevu nalogu njegova udvaranja. Stoga je kralju predložio da Ofelija razgovara s Hamletom i pokuša doznati je li to istina. Njihov razgovor čuo je i Hamlet skriven iza zavjese.

U dvorac dolaze glumci koje je Hamlet ranije gledao i čijem se umijeću divi. Hamlet ih srdačno prima i dogovara da za sutra pripreme predstavu Gonzagino umorstvo u koju će umetnuti dio teksta koji će Hamlet napisati. Drugi čin završava Hamletovim monologom u kojemu sam sebe optužuje za neodlučnost, tj. za odgađanje osvete.

Na početku trećega čina kralj i Polonije skriveni slušaju razgovor Ofelije i Hamleta u kojemu on, svjestan da ga prisluškuju, i dalje glumi ludilo. Kralj na temelju razgovora zaključuje da Ofelija nije uzrok Hamletovu ponašanju i odlučuje ga poslati u Englesku. Polonije mu potom savjetuje da kaže kraljici Gertrudi neka razgovara sa sinom i pokuša otkriti zašto se Hamlet tako ponaša, a Polonije će prisluškivati razgovor skriven iza zavjese.

Glumci pred okupljenom publikom izvode predstavu Gonzagino umorstvo (Hamlet je naziva Mišolovka) u kojoj se prikazuje smrt kralja Hamleta. Kralj Klaudije prekida predstavu, čime se Hamlet uvjerio da je Klaudije ubojica.

Nakon predstave Hamlet vidi kralja Klaudija kako se moli i sprema se ubiti ga, ali odustaje od toga pod izlikom da je kralj u molitvi. Potom Hamlet grubo razgovara s majkom, a skriveni Polonije, misleći da će Hamlet nauditi kraljici, otkriva se i Hamlet ga ubija. Nakon toga Hamlet optužuje majku što se udala za očeva brata naglašavajući koliko je Klaudije lošiji od mrtvoga kralja Hamleta. Tijekom razgovora pojavljuje se duh, ali njega vidi samo Hamlet, čime je kraljicu učvrstio u uvjerenju da je poludio.

Radnja četvrtoga čina povezana je s prethodnim zbivanjima: kralj je poslao Rosenkrantza i Guildensterna da pokušaju otkriti gdje je Hamlet ostavio Polonijevo tijelo te naredio da se Hamleta što prije pošalje u Englesku. Tako je i učinjeno, a kralj u svojemu monologu otkriva da je poslao pismo engleskomu kralju u kojemu od njega traži da pogubi Hamleta.

U Dansku se vratio i Laert tražeći oca, a kralj, koji se bojao da će ga Laert ugroziti kao vladara, smišlja novu spletku i otkriva Laertu da mu je Hamlet ubio oca.

Potom dolazi do preokreta radnje: Horacije od mornara dobiva Hamletovo pismo u kojemu mu on djelomično otkriva što se zbilo na brodu i traži od njega da se sastanu jer se vratio u Dansku. Osim toga, mornari su donijeli i pismo za kralja i kraljicu te ih Horacije odvodi kralju. U pismu Hamlet piše da se vratio i traži od kralja da se sastanu. Kralj odlučuje organizirati dvoboj u kojemu će Laert ubiti Hamleta: vrh mača umočit će u otrov, a pripremit će i pehar s otrovanim vinom ako prva varka ne uspije.

Ofelija i dalje bezuspješno pokušava pronaći oca i postupno joj se potpuno pomračuje um. U jednom od svojih odlazaka na rijeku Ofelija se utopila, a njezin pad povezuje se sa samoubojstvom.

Peti čin započinje na groblju: grobari kopaju grob za Ofeliju i pritom izbacuju kosti iz starih grobova. Hamlet uzima jednu lubanju i doznaje da je to Yorickova lubanja, tj. lubanja dvorske lude s očeva dvora koji ga je dok je Hamlet bio dijete uveseljavao svojim šalama. U monologu Hamlet iznosi misao o bezvrijednosti čovjekova života.

Na groblje dolazi pogrebna povorka s Ofelijom. Hamlet tako doznaje za njezinu smrt. Dolazi do sukoba s Laertom koji glasno oplakuje sestrinu smrt, a Hamlet mu se suprotstavlja govoreći da ju je i on volio. Hamlet i Horacije potom odlaze s groblja, a Hamlet mu priča o tome kako je lukavstvom izbjegao smrt koju mu je namijenio Klaudije, odnosno kako je prijevarom u smrt poslao Rosenkrantza i Guildensterna.

Potom dolazi dvorjanin Osric koji prenosi Hamletu kraljev poziv na dvoboj s Laertom. Hamlet pristaje na dvoboj.

Dvoboj predstavlja završni dio, tj. rasplet drame: Hamlet je dvaput okrznuo mačem Laerta, a kralj mu, da bi bio siguran da će Hamlet umrijeti, nudi vino u koje je stavio otrov. Međutim, vino je popila kraljica Gertruda. Borba se nastavlja i Laert lakše ranjava Hamleta. Nakon toga u borbi zamjenjuju oružje i Hamlet ranjava Laerta. U tom trenutku otrov počinje djelovati i kraljica umire, ali prije smrti upozorava Hamleta da je vino otrovano. Kraljevu spletku potvrđuje i Laert i otkriva Hamletu da je oružje također otrovano. Čuvši to, Hamlet najprije probada kralja, a onda ga i prisili da popije otrovno vino. Kralj je mrtav, a nakon njega umire i Laert. Posljednji umire Hamlet: prije smrti moli Horacija da njegovu priču ispriča ljudima, tj. da im otkrije istinu. Očajni Horacije želi se ubiti, ali Hamlet ga u tome sprječava.

Na kraju dolazi mladi Fortinbras koji se vraća s pobjedničkoga pohoda iz Poljske te poslanici iz Engleske koji su došli kralju javiti za smrt Rosenkrantza i Guildensterna. Horacije govori kako će ispričati sve što je prethodilo tom krvavom raspletu, a Fortnbras naređuje da se odnesu mrtva tijela.

Marcel 

Nešto je trulo u državi Danskoj.

Hamlet

Slabosti, / Ime ti je žena.

Hamlet

Razmišljanje nas čini kukavicama.

Hamlet 

Koliko mi je bljutav, nesnosan
I ništav  život sav na ovom svijetu!
Pi! Gadi mi se! Vrt je to neplijevljen,
Gdje sve u sjeme ide - nakaznim
I bujnim dračem zarastao sav!

Hamlet

Kakvo je remek-djelo čovjek! Kako plemenit umom! Kako neograničen u sposobnostima, u liku i kretnjama! U djelovanju kako izrazit i divan! Kako nalik na anđela u shvaćanju! Kako sličan bogu! Ures zemlje! Uzor svemu živome! Pa ipak - što je meni ta kvintesenca prašine? Za mene nema naslade u čovjeku - ne, ni u ženi, premda to kanda hoćete reći svojim smiješkom

Hamlet

Bit ili ne bit - to je pitanje!
Je l' dičnije sve strelice i metke
Silovite sudbine u srcu
Podnositi il zgrabit oružje,
Oduprijet se i moru jada kraj
Učinit? Umrijet - usnut, ništa više!