Realizam i naturalizam

Prvu generaciju francuskih realista predstavljaju Stendhal (roman Crveno i crno) i Honore de Balzac (ciklus romana Ljudska komedija), koji u književnosti afirmiraju realistički roman. I Stendhal i Balzac prikazivali su francusko društvo i ukazivali na negativne društvene pojave te se uz njihovo stvaralaštvo veže i pojam kritički realizam.

• Stendhal roman doživljava kao zrcalo stvarnosti čija je zadaća odraziti društvo, odnosno pružiti sliku o njemu. U romanu Crveno i crno pripovjedač se izravno obraća čitatelju i iznosi takvo viđenje uloge romana u razdoblju realizma. Stoga se u književnoj znanosti obično navodi da je zrcalo emblem (stalni simbol) realizma.

• Honoré de Balzac začetnik je kritičkoga realizma. Svoja djela s društvenom tematikom povezao je u ciklus koji je nazvao Ljudska komedija. U naslovu je vidljiva izravna aluzija na Božanstvenu komediju Dantea Alighierija iz 14. stoljeća, a poveznica je tih dvaju djela prikaz suvremenoga društva. U Ljudskoj komediji Balzac je prikazao francusko društvo svo­ga vremena i problematizirao teme društvenoga uspjeha, karijerizma, morala i sl.

Vrhunac realističkoga romana predstavlja Gospođa Bovary Gustava Flauberta. Taj se tip realizma naziva psihološki realizam, a obilježava ga stavljanje naglaska na psihološku karakterizaciju lika.

PRVI DIO

Radnja prvoga dijela romana odvija se u tri dana: mjesto radnje je Petrograd, a vrijeme početak srpnja. Roman započinje večernjim odlaskom psihički rastrojenoga siromašnog studenta Raskoljnikova lihvarici Aljoni Ivanovnoj. Ponio je očev srebrni sat koji je namjeravao založiti kod lihvarice, ali mu je prava namjera zapravo bila izvršiti pokus, tj. promotriti situaciju prije čina koji je namjeravao učiniti (ubojstvo lihvarice i krađa njezina novca).

Nakon pokusa vraćao se kući i ušao u krčmu. Tamo je upoznao pijanoga činovnika  Marmeladova koji mu je ispričao svoju životnu priču (siromaštvo, alkoholizam, bolesna žena Katarina Ivanovna i gladna djeca, kći Sonja koja se mora prostituirati da bi ih prehranila). Pijanoga Marmeladova Raskoljnikov je kasnije odveo kući i uvjerio se u kakvu siromaštvu živi.

Sljedećeg jutra Raskoljnikov je dobio majčino pismo koje je u njemu izazvalo bijes i ogorčenje. Majka mu je najprije pisala o sramoti koju je njegova sestra Dunja doživjela u kući Svidrigajlovih, gdje je bila guvernanta, te da je ta nepravda kasnije ispravljena. Nakon toga objasnila mu je kako je došlo do Dunjinih zaruka za Lužina i najavila da će ga Lužin uskoro posjetiti te da i njih dvije dolaze u Petrograd. Raskoljnikov je bio ljut jer je shvatio da se Dunja udaje samo zbog toga da bi mu financijski pomogla, a on nije htio prihvatiti tu žrtvu.

Ponovno je izišao na ulicu. Prolazeći parkom, vidio je pijanu mladu djevojku kojoj je pokušao pomoći, a nakon toga potpuno iscrpljen zaspao je u parku i sanjao o okrutnim ljudima koji ubijaju slaboga konja. Shvatio je da je to reakcija njegove podsvijesti na zločin koji se spremao počiniti. Vraćajući se kući, slučajno je čuo razgovor iz kojega je saznao da će lihvarica sutra navečer u 7 sati biti sama kod kuće.

Kada se ujutro probudio, Raskoljnikov je izvršio posljednje pripreme za ubojstvo: načinio petlju na svojoj odjeći kako bi mogao sakriti sjekiru, uzeo sjekiru i krenuo prema staričinu stanu. Staricu je ubio sjekirom, ali slučajno se u to vrijeme njezina sestra Lizaveta vratila kući. Raskoljnikov je i nju ubio. Potpuno rastrojen, nije uzeo mnogo zaloga i novca, a mjesto zločina uspio je napustiti neprimijećen zahvaljujući slučaju (sakrio se u prazan stan iz kojega su bili izišli radnici). Nakon ubojstva Raskoljnikov se vratio u svoju sobu. Bio je potpuno psihički slomljen.

DRUGI DIO

Ujutro se Raskoljnikov osjećao kao da je u nekakvu bunilu. Kada mu je pazikuća donio poziv da se javi u policijski ured, mehanički je tamo otišao misleći da znaju za ubojstvo. Međutim, ispostavilo se da su ga pozvali zbog duga gazdarici za stanarinu (dospjela mjenica). Na trenutak se želio predati, ali onda je čuo razgovor policajaca o ubojstvu u kojemu su spominjali osumnjičene, pa je odustao. Budući da je bio potpuno iscrpljen, Raskoljnikov se onesvijestio i time na neki način izazvao sumnju. Nakon toga otišao je kući, uzeo iz svoje sobe zaloge koje je ukrao od ubijene lihvarice i sakrio ih. Otišao je prijatelju Razumihinu koji mu je ponudio posao, ali se nakon početnoga pristanka predomislio. Nakon lutanja petrogradskim ulicama vratio se u sobu. Sljedećih nekoliko dana bio je u polusvjesnom stanju: razbolio se i nije ustajao iz kreveta (fizička iscrpljenost, psihička rastrojenost, halucinacije).

Razumihin mu je pomogao da se donekle oporavi nakon bolesti. U posjet mu je došao i Lužin,, Dunjin zaručnik, ali Raskoljnikov se u razgovoru sukobio s njim i Lužin je uvrijeđen otišao. Iako je bio bolestan i iscrpljen, Raskoljnikov je ponovno otišao u grad. U njegovoj svijesti stalno su se izmjenjivale odluka da će priznati što je učinio i odustajanje od toga. Tako je jednom policijskom službeniku (Zosimovu) gotovo priznao zločin, a nakon toga vratio se na mjesto zločina i pitao radnike ima li u stanu krvi.

Vraćajući se kući, vidio je nesreću u kojoj je kočija pregazila čovjeka (Marmeladova). Raskoljnikov je pomogao da ga odnesu kući i dao novac za liječnika. Međutim, Marmeladovu nije bilo pomoći: umro je na rukama svoje kćeri Sonje. Kada se Raskoljnikov vratio kući, u stanu su ga čekale majka i Dunja.

TREĆI DIO

Treći dio romana započinje dijalogom između majke i Dunje na jednoj i Raskoljnikova na drugoj strani. On ne želi prihvatiti Dunjine žrtvu, a ona i majka pokušavaju ga uvjeriti da to Dunja stvarno želi. Tijekom razgovora u stan dolazi Sonja i poziva Raskoljnikova da dođe k njima jer je Katarina Ivanovna odlučila organizirati karmine u čast pokojnoga Marmeladova.

Središnji dio poglavlja bavi se Raskoljnikovljevom teorijom o zločinu. Naime, kako je Raskoljnikov bio jedan od zalagača kod Aljone Ivanovne, policija je htjela s njim razgovarati. Razumihin je poznavao inspektora Porfirija Petroviča i tako su njih dvojica došli k njemu u stan. Tijekom razgovora Raskoljnikov iznosi svoju teoriju po kojoj se ljudi dijele na tzv. materijal, kojemu pripada većina ljudi, i na iznimne pojedince, kojima je dopušteno ono što nije dopušteno većini. Svoju tvrdnju Raskoljnikov obrazlaže postupcima velikih vođa: Napoleona, Muhameda i sl. Porfirij Petrovič vrlo promišljeno vodi taj razgovor ukazujući Raskoljnikovu na posljedice takva pristupa svijetu. Raskoljnikov nije siguran zna li Porfirij da je on ubojica i to ga čini još više rastrojenim. Osim toga, i sam počinje sumnjati u sebe - prezire sebe jer nije mogao počiniti zločin i ostati miran, a sve češće se u njemu javlja misao da nije iznimni pojedinac kakvim se smatrao. Gotovo potpuno psihički rastrojen Raskoljnikov se vratio u stan. Tad mu je u posjet došao čovjek koji se predstavio kao Svidrigajlov.

ČETVRTI DIO

Raskoljnikov je o Svidrigajlovu čuo od majke i sestre: on je muž Marfe Petrovne, koja je u međuvremenu umrla u čudnim okolnostima, a upravo zbog njega Dunja je mnogo pretrpjela odbijajući njegova udvaranja. Sada se Svidrigajlov želio sastati s Dunjom i zatražiti od nje da se ne uda za Lužina, a Svidrigajlov bi je zamolio da mu oprosti zbog neugodnosti koje je imala zbog njega i uzme novac koji bi joj on poklonio. Raskoljnikov je odbio njegov prijedlog, ali Svidrigajlov mu je odgovorio da će onda sam tražiti način da razgovara s njom.

Raskoljnikov i Razumihin otišli su kod majke i Dunje jer se tamo trebao pojaviti Lužin, koji je u pismu tražio od Dunjine majke da Raskoljnikov ne bude prisutan kada se budu sastali. U razgovoru Lužin je postajao sve grublji pokazavši tako svoj pravi karakter. Na kraju su zatražili od njega da ode, što je značilo da su zaruke raskinute. Lužin je otišao iznimno uvrijeđen i bijesan. Raskoljnikov je zamolio Razumihina da bude s majkom i Dunjom bez obzira na sve što će se dogoditi i otišao do kuće u kojoj je stanovala Sonja.

U razgovoru s njom Raskoljnikov je saznao da joj je ubijena Lizaveta bila prijateljica i da ih je povezivala molitva i vjera. Tražio je od Sonje da mu čita, a ona je otvorila tekst o Lazarovu uskrsnuću. Raskoljnikov vidi sličnosti između njih dvoje: ona je ubila sebe žrtvujući se za očevu obitelj (novac zarađen prostitucijom), a on je ubio lihvaricu i njezinu sestru. Stoga je upravo nju odabrao kao osobu kojoj će sutra priznati svoj zločin. Njihov razgovor prisluškivao je Svidrigajlov, koji je stanovao u sobi do Sonjine.

Raskoljnikov je otišao kod Porfirija Petroviča u policijski ured, a smireni Porfirij svojim je izjavama sve više razdraživao Raskoljnikova koji je bio svjestan da ga istražitelj navodi na to da prizna ubojstvo. Kada se gotovo odao, pojavio se čovjek (Nikolaj) koji je tvrdio da je ubojica pa Porfirijeva zamka nije uspjela.

PETI DIO

Katarina Ivanovna organizirala je nakon pogreba karmine, a pritom je došlo do nekoliko neugodnih situacija u kojima se sukobila s gazdaricom, a potom je i Lužin lažno optužio Sonju da mu je ukrala novac. Katarina ju je branila uvjerena da Sonja nije kriva, ali nitko joj nije vjerovao. Sonju je na kraju spasio Lebezjatnikov (stanar u toj kući) koji je vidio kada je Lužin podmetnuo novčanicu u Sonjin džep. Raskoljnikov je svima objasnio zašto je Lužin to učinio - htio je okriviti Sonju i uvjeriti Dunju da Raskoljnikov nije u pravu kad dopušta da se takva osoba nalazi u društvu njegove sestre. Na kraju je druženje prekinuto: Lužin je otišao, a gazdarica je istjerala iz stana Katarinu Ivanovnu i njezinu djecu.

Sonja se vratila u svoj stan, a Raskoljnikov je došao za njom. Bio je potpuno iskren: priznao joj je da je počinio zločin te da ga ne muči kajanje, već spoznaja da ne pripada onim nadmoćnim, iznimnim ljudima. Sonja je potresena njegovim priznanjem, ali mu nudi vjeru i pokajanje kao izlaz.

Njihov razgovor prekinuo je Lebezjatnikov koji im javlja da je Katarina Ivanovna gotovo poludjela: izišla je s djecom na ulicu i tjera ih da pjevaju i plešu, a prestrašena djeca plaču. Oko njih se na ulici skuplja svijet, a bolesnu Katarinu, kojoj je pozlilo, unose u Sonjin stan, gdje ona ubrzo umire. Svidrigajlov nudi novac kojim će platiti sahranu i zbrinuti djecu, a pritom daje Raskoljnikovu do znanja da je čuo njegovo priznanje Sonji.

ŠESTI DIO

Porfirij dolazi kod Raskoljnikova i otvoreno mu govori da zna kako je on ubojica. Nudi mu mogućnost da se sam prijavi, što će mu koristiti tijekom suđenja i utjecati na određivanje kazne. Raskoljnikov je zbunjen, ali ništa ne priznaje, a Porfirij mu ostavlja još 1 - 2 dana da se sam preda policiji.

U krčmi Raskoljnikov susreće Svidrigajlova i sluša njegovu ispovijest u kojoj otkriva svoj pravi karakter: on je razvratnik kojemu je jedini cilj udovoljiti svojim tjelesnim zahtjevima. Raskoljnikovu je sve to odvratno, ali ostaje sa Svidrigajlovim jer se boji da on nije odustao od razgovora s Dunjom. Svidrigajlov ga je uspio prevariti: uvjerio ga je da odlazi iz stana, a kad je Raskoljnikov otišao, Svidrigajlov se vratio jer je imao dogovoren susret s Dunjom. Ona se pristala s njim sastati jer joj je u pismu naveo da ima dokaze o zločinu koji je počinio njezin brat.

Svidrigajlov je Dunji otkrio da je prisluškivao razgovore Sonje i Raskoljnikova i tako doznao da je on ubojica. Dunja u početku nije vjerovala, ali kada je spomenuo teoriju o iznimnim pojedincima, shvatila je da Svidrigajlov govori istinu. Htjela je otići do Sonje, ali vrata su bila zaključana. Tada joj Svidrigajlov otkriva svoje prave namjere: on će spasiti Raskoljnikova ako Dunja pristane biti njegova. Dunja to odbija i prijeti mu pištoljem, a zatim i puca. Međutim, Svidrigajlov se ne boji se smrti: izaziva je da ga ubije, a kada ona to ipak ne učini, shvaća da ga ona ne može voljeti i pušta je iz stana. Nakon njezina odlaska on uzima pištolj i izlazi. Neko je vrijeme lutao po krčmama, a onda se vratio u stan i dao Sonji novac s napomenom da će joj trebati kad bude Raskoljnikova pratila u Sibir. Nakon toga posjetio je zaručnicu kojoj je također dao novac, a potom je otišao u gostionicu i unajmio sobu.

Tijekom noći Svidrigajlov sanja groteskne prizore (utopljenica u lijesu, djevojčica koja se ponaša kao razvratna žena). Izišao je iz gostionice i počinio samoubojstvo pred zaprepaštenim stražarom.

Raskoljnikov se oprostio s majkom, ali joj nije otkrio zbog čega se oprašta, nego je kao razlog naveo putovanje. Potom se oprostio i s Dunjom te otišao kod Sonje po križ, a nakon toga predao se policiji i priznao da je počinio zločin.

EPILOG

U završnom dijelu romana doznajemo da je Raskoljnikov osuđen na 8 godina zatvora i da se već devet mjeseci nalazi na služenju kazne u Sibiru, a tu se nalazi i Sonja, koja stanuje u obližnjem gradu i posjećuje ga. (Ubrzo nakon njegova odlaska u Sibir Dunja se udala za Razumihina, a majka je nedugo nakon toga umrla.)

Nakon bolesti tijekom koje je sanjao o zaraženim ljudima što misle da su odabrani i da jedini znaju istinu, Raskoljnikov se mijenja: uz Sonjinu pomoć pokajao se zbog zločina koji je učinio i prihvatio je vjeru koja mu nudi mogućnost iskupljenja.