Avangarda

Avangarda

Avangarda je zajednički naziv za više različitih smjerova koji se u književnosti javljaju početkom 20. stoljeća (oko 1910.) i traju do tridesetih godina: futurizam (Italija, Rusija), ekspresionizam (Njemačka, Austrija), dadaizam, nadrealizam (Francuska).

Temeljno je obilježje avangarde pobuna protiv tradicije. Avangardni smjerovi odbacuju realističku koncepciju književnosti kao oponašanja stvarnosti i afirmiraju poetiku osporavanja: osporava se ono što se u tradiciji smatralo lijepim, a suprotstavlja se onome što je logično i razumljivo.

Avangardni smjerovi

Avangardna poezija

Trojica velikih pjesnika koji su stvarali početkom 20. stoljeća – Sergej Aleksandrovič Jesenjin, Federico Garcia Lorca i Pablo Neruda – započela su svoje stvaralaštvo u razdoblju avangarde, ali ih ne možemo svrstati u određeni avangardni smjer jer su se izdvojili i stvorili svoje originalne poetike.

Avangardna proza

U prozi se uvode novi načini književnoga oblikovanja: u središtu je književnoga djela svijest lika, uvodi se subjektivno vrijeme te poetski i esejistički elementi, a naglasak se stavlja i na igre jezičnim mogućnostima i sl.

Franz Kafka (1883. - 1924.) 

Iako je nastao u razdoblju avangarde, književni opus Franza Kafke ne može se svrstati ni u jedan avangardni smjer. Njegova je poetika specifična zbog stvaralačkoga postupka u čijemu je središtu paradoks: u Kafkinu se djelu miješa stvarno i fantastično, a svijet tjeskobe ispunjava njegove likove (kafkijanska atmosfera).

Najznačajnija djela: Proces, Zamak, Amerika (romani) i pripovijetka Preobražaj, o kojoj više saznajte u nastavku.

Franz Kafka, Preobražaj

KNJIŽEVNOPOVIJESNO RAZDOBLJE: avangarda (od 10-ih do 30-ih godina 20. st.)

KNJIŽEVNA VRSTA: moderna pripovijetka

AUTOR U KONTEKSTU RAZDOBLJA: Franz Kafka za života je objavio vrlo malo djela, vjerojatno samo ona koja je smatrao završenima. Iako je u oporuci tražio od prijatelja Maxa Broda da se njegova neobjavljena djela spale, Brod to nije učinio, nego je priredio Kafkine rukopise za tisak i objavio ih.

STILSKA OBILJEŽJA: paradoks, kafkijanska atmosfera, objektivno pripovijedanje; ekspresionistički i nadrealistički elementi

Podsjetnik: Preobražaj

1.

Pripovijetka započinje sljedećom rečenicom: Kada se Gregor Samsa jednog jutra probudio nakon nemirnih snova, primijetio je da se u krevetu bio pretvorio u golemog kukca.

Probudivši se u tijelu kukca, Gregor Samsa reagira neuobičajeno: svoje tijelo prihvaća kao nov oblik koji mu zadaje neka ograničenja, ali razmišlja i ponaša se kao da se ništa nije dogodilo, tj. zabrinut je jer je propustio jutarnji vlak za odlazak na posao i zna da će tvrtka u kojoj radi kao trgovački putnik poslati nekog da vidi što je s njim. Stoga pokušava izići iz kreveta i stići na drugi vlak, ali to mu ne uspijeva zbog novoga oblika tijela.

U međuvremenu se njegova obitelj budi (majka, otac, sestra) i zabrinuti su što nije otišao na posao. On im želi odgovoriti i objasniti situaciju, ali shvaća da mu se glas promijenio pa daje što kraće odgovore. Međutim, u stan dolazi prokurist (ovlašteni predstavnik tvrtke u kojoj Gregor radi) i Samsa mu pokušava objasniti zašto nije došao na posao, ali njegov glas više ne zvuči ljudski. Stoga šalju sestru po liječnika, a služavku po vratara.

Gregor Samsa sam pokušava otvoriti vrata (ustima/čeljustima okreće ključ u bravi) i to mu uspijeva. Njegova pojava izazvala je šok kod prokurista, oca i majke: prokurist je uzmicao prema stubištu pokušavajući pobjeći, majka je u panici sjela na stol, a otac je imao neprijateljski izraz na licu te je počeo plakati.

Gregoru je jedino važno bilo opravdati svoj izostanak s posla pa je, izišavši iz sobe, pokušavao spriječiti prokurista da ode. Međutim, to je spriječio otac: uzeo je štap i novine te počeo siktati i tapkati nogama kako bi natjerao Gregora da se vrati u sobu. Gregoru je to zbog novog oblika tijela bilo vrlo teško, ali otac nije odustajao. Na kraju se Gregorovo široko tijelo zaglavilo u vratima i Gregor je zadobio ozljede, a otac ga je snažno udario i tako „ubacio u sobu“. Nakon toga otac je za Gregorom štapom zalupio vrata.

2.

Kad se Gregor navečer probudio, primijetio je da mu je sestra donijela mlijeko za jelo, ali nije mu se svidio okus pa je ostao gladan. Drugoga jutra sestra je opet ušla u sobu, a onda se vratila i donijela mu različite ostatke hrane kako bi otkrila što on sada može jesti.

Sljedeći dani prolazili su tako da bi u sobu ulazila samo sestra, a Gregor bi se svaki put zavukao ispod sofe (ležaja) i izlazio kada bi ona zatvorila vrata. Dani su mu prolazili u gledanju kroz prozor, hranjenju i novom načinu kretanja - gmizanju po zidovima i stropu.

Obitelj se pokušavala snaći u novim okolnostima: budući da Gregor više nije mogao zarađivati, otac je otkrio majci i sestri da ipak ima neku ušteđevinu, ali da im ona neće biti dovoljna za dulje vrijeme. Gregor je zbog toga bio zahvalan, ali i zabrinut jer je smatrao da je otac previše star, majka previše bolesna, a sestra premlada da bi mogla privređivati.

Prošla su dva mjeseca od preobrazbe, a Gregor je i dalje bio zatočen u sobi u koju je ulazila samo sestra. U međuvremenu se navikao na nov način kretanja  (gmizanje po zidovima i stropu), a sestra mu je željela omogućiti više prostora za takve aktivnosti pa je odlučila maknuti ormar i pisaći stol iz njegove sobe. Dok je otac bio na poslu, pozvala je majku da joj pomogne. Međutim, majka je nakon nekog vremena predložila da to ne rade jer je smatrala da time na neki način oduzimaju Gregoru ono što ga čini čovjekom. Gregor se s tim složio, ali sestra nije željela poslušati majku i one su nastavile iznositi namještaj. Gregoru je to smetalo i odlučio je ne dopustiti da mu iznesu sliku koja je visjela na zidu pa ju je zaklonio svojim ogromnim tijelom.

Kad ga je majka vidjela, onesvijestila se. Sestra je otrčala iz sobe po neki lijek kojim bi majku dozvala svijesti, a Gregor je s istom namjerom pošao za njom. Tako se dogodilo da se sestra vratila u Gregorovu sobu i zatvorila za sobom vrata, a on je ostao sam i zabrinut te je gmizao po toj prostoriji.

Nakon nekog vremena otac se vratio kući, a Greta mu se požalila na Gregorovo ponašanje. Otac ga je prijeteći pokušao otjerati u sobu, a zatim je uzeo jabuke iz zdjele s voćem i gađao ga njima. Jedna mu se jabuka zarila u leđa i ozlijedila ga, ali otac nije prestajao. Život je Gregoru spasila majka koja je molila oca da ne ubije Gregora.

3.

Vrijeme je prolazilo, a zbog rane od jabuke koja je ostala zarivena u Gregorova leđa, Gregora je sve više boljelo i bio je sve manje pokretljiv. Kao svojevrsnu „naknadu“ za ono što je pretrpio obitelj je sada ostavljala otvorena vrata njegove sobe pa ih je Gregor svaku večer promatrao kako sjede okupljeni oko stola u sobi za dnevni boravak i slušao njihove razgovore. Sada je svatko od njih radio: otac kao podvornik u banci, majka je šivala odjeću za neki dućan, a sestra se zaposlila kao prodavačica. Bili su zaokupljeni radom i svojim brigama pa je Gregorova soba bila sve zapuštenija i prljavija. Sestra je sada u njegovu sobu svakoga jutra gurnula neku hranu, koju bi navečer maknula metlom i nije je bilo briga je li Gregor jeo ili nije, odnosno je li prostorija čista ili prljava. Međutim, kada je majka htjela počistiti sobu, sestra se tome suprotstavila smatrajući da je to nešto o čemu ona odlučuje.

Obitelj je u međuvremenu zaposlila dvorkinju koja se prema Gregoru nije odnosila kao prema čovjeku, već kao prema nekom stvorenju kojega se ne boji i koji kod nje izaziva radoznalost. Sada je ona brinula o Gregoru koji je sve manje jeo i sve više bio svjestan kolika je smetnja obitelji i kolika ga obitelj zanemaruje.

Zbog novčanih problema u stan obitelji Samsa uselila su se tri podstanara. Otac, majka i sestra bili su iznimno uslužni prema njima. Jedne večeri podstanari su večerali u sobi, a sestra je u kuhinji počela svirati violinu pa su je zamolili da dođe svirati k njima. Gregor je zadivljen slušao sestrinu glazbu i sjetio se kako je namjeravao platiti sestri školovanje (konzervatorij). Primijetio je da je podstanari više ne slušaju i da im je njezina glazba dosadna. U njemu se javila potreba da odvede sestru u svoju sobu i pokaže joj da jedino on cijeni njezinu glazbu te je polako krenuo naprijed.

Jedan od podstanara spazio ga je dok je izlazio iz sobe i činilo se da im je on zanimljiviji od sestrine violine. Otac je pokušao spasiti situaciju tako što je podstanare gurao prema njihovoj sobi, ali oni se ljutili i izjavili da će napustiti stan zbog svega što su vidjeli te da neće platiti stanarinu.

Sestra je tada reagirala vrlo odlučno: zatražila je od roditelja da se otarase „te nemani“ smatrajući da to više nije Gregor jer bi pravi Gregor, prema njezinim riječima, sam uvidio da mora otići. Otac i majka bili su zbunjeni, a otac je smatrao da bi se sve nekako riješilo kada bi ih Gregor razumio. Gregor je slušao cijeli taj razgovor, a nakon toga okrenuo se i vratio u svoju sobu. Oni su iza njega zatvorili vrata i zaključali ih.

Potpuno iscrpljen, gladan i bolestan, Gregor je te noći umro.

Takvog ga je ujutro našla dvorkinja i to rekla obitelji, a oni su bili sretni zbog toga. Odmah su dali otkaz podstanarima, a taj su dan odlučili iskoristiti za odmor i izlet. Stoga su najprije napisali poslodavcima pisma u kojima su objasnili da toga dana neće doći na posao, a onda su se tramvajem odvezli u grad i uživali u sunčanom danu razgovarajući o planovima za sretnu budućnost.

Čitanje s razumijevanjem

Pročitajte polazni tekst, a potom odgovorite na pitanja.

Franz Kafka, Preobrazba

Zatim su sve troje skupa izašli iz stana, što već mjesece i mjesece nisu učinili, pa su se odvezli tramvajem u gradsku okolicu. Kola u kojima su sjedili sami bijahu sva obasjana toplim sunčanim zrakama. Udobno zavaljeni na svojim sjedalima, razgovarali su o izgledima za budućnost i pokazalo se da ti izgledi, kad se malo bolje promotre, nipošto nisu loši, jer sva tri zaposlenja bijahu – o tome još zapravo nisu bili stigli ni ispitati jedno drugo – neobično povoljna, a pogotovo su mnogo obećavala u budućnosti. Najviše su, naravno, mogli trenutačno poboljšati svoj položaj zamjenom stana; htjeli su se preseliti u manji i jeftiniji stan, ali na boljem mjestu i, uopće, praktičniji od sadašnjeg koji je još Gregor bio izabrao. Dok su tako razgovarali, gospodin i gospođa Samsa gotovo u isti mah zapaziše, promatrajući svoju sve živahniju kćer, kako se ona u posljednje vrijeme, unatoč svim nevoljama od kojih su joj obrazi poblijedjeli, razvila u lijepu i jedru djevojku.

Završna samoprovjera

Franz Kafka, Preobražaj

Roman struje svijesti

U avangardi se javlja novi tip romana – roman struje svijesti. U njemu dominira književna tehnika izravnoga zapisivanja „struje svijesti“ – misli, asocijacija, osjećaja i dojmova kojima se izražava čovjekova svijest, i to njezin svjesni i njezin nesvjesni dio. U romanu struje svijesti nema klasične fabule, vrijeme je subjektivno, a lik se najčešće izražava kombinacijom unutrašnjega monologa i bilježenja struje svijesti.

Najznačajniji su predstavnici romana struje svijesti engleski književnici James Joyce i Virginia Woolf te američki književnik William Faulkner.

Avangardna drama

Najznačajniji je predstavnik avangardne drame Luigi Pirandello. Svojom trilogijom „teatra u teatru“ (Šest osoba traži autora, Svatko na svoj način, Večeras se improvizira) bavio se pitanjem čovjekova identiteta, odnosno uveo tezu o „maskama“ ispod kojih se izgubila ljudska osobnost. Svoje dramsko stvaralaštvo objedinjeno je u knjizi Gole maske. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1934. godine.

Gledajući iz današnje perspektive, Pirandella se smatra prethodnikom egzistencijalističke književnosti i kazališta apsurda