Avangarda
Avangarda je zajednički naziv za više različitih smjerova koji se u književnosti javljaju početkom 20. stoljeća (oko 1910.) i traju do tridesetih godina: futurizam (Italija, Rusija), ekspresionizam (Njemačka, Austrija), dadaizam, nadrealizam (Francuska).
Temeljno je obilježje avangarde pobuna protiv tradicije. Avangardni smjerovi odbacuju realističku koncepciju književnosti kao oponašanja stvarnosti i afirmiraju poetiku osporavanja: osporava se ono što se u tradiciji smatralo lijepim, a suprotstavlja se onome što je logično i razumljivo.
Avangardni smjerovi
Futurizam
Futurizam se najprije javlja u Italiji oko 1909. godine, a poslije se pod tim imenom javlja i u Rusiji (1912.). Ključna je u futurizmu pobuna: futuristi traže odbacivanje tradicije, okrenutost budućnosti i optimizam te uvode inovacije u pjesničkome jeziku.
- Začetnik je talijanskoga futurizma Filippo Tommaso Marinetti. Godine 1909. objavio je Futuristički manifest u kojemu poziva na rušenje svega tradicionalnoga i zahtijeva novu umjetnost primjerenu novomu vremenu (doba tehnike, strojeva, brzine), oslobođenu bilo kakvih tradicionalnih pravila.
- Poput talijanskih futurista i ruski futuristi traže novu umjetnost za novo vrijeme. Program pod nazivom Pljuska društvenom ukusu objavili su 1912. godine. Najznačajniji su ruski futuristi Vladimir Vladimirovič Majakovski i Velimir Hljebnikov.
Ekspresionizam
Ekspresionizam je avangardni pravac koji se oko 1910. godine javlja u Njemačkoj i Austriji, a traje do 1925. godine. Ekspresionistički su časopisi Der Sturm i Die Aktion.
U ekspresionističkom se djelu izražava nemir, tjeskoba i krik kao posljedica društvene stvarnosti (prijeratno, ratno i poslijeratno vrijeme). Ekspresionistički umjetnik negira da se u umjetničkome djelu daje preslika iskustvenoga svijeta, čime zagovara antimimetičko načelo. Umjetnik sebe smatra vizionarom koji piše o svojoj ekspresiji (izraz čovjekove unutrašnjosti, tj. duhovne stvarnosti). Ekspresionistički stil odlikuje sažet izraz, vizualne pjesničke slike i ekspresionistička uporaba boje.
Najznačajniji su predstavnici Georg Heym, Georg Trakl, Gottfried Benn i Franz Werfel.
Dadaizam
Dadaizam se javlja 1916. godine u Zurichu, a osnivač mu je francuski književnik Tristan Tzara. Dadaisti tradiciji suprotstavljaju iracionalnu negaciju svih vrijednosti, uključujući i umjetnost. Za dadaističku poeziju karakteristični su paradoks, tehnika kolaža i crni humor.
dada - dječje tepanje; tim se izrazom u francuskome jeziku označuje i drveni konjić (igračka)
Nadrealizam
Nadrealizam se razvio iz dadaizma. Začetnik mu je francuski pjesnik Andre Breton, koji je 1924. godine objavio Manifest nadrealizma. Program nadrealizma zasniva se na učenju Sigmunda Freuda, utemeljitelja psihoanalize, i na njegovu pojmu nesvjesnoga koje usmjerava čovjekovo ponašanje i njime upravlja.
U temelju je nadrealizma zamisao da se nesvjesno može „automatskim rukopisom“ prenijeti u umjetničko djelo. Stoga se nadrealisti zalažu za bilježenje spontanoga tijeka misli, asocijacija i slika, koji se javljaju u posebnim psihičkim stanjima.
Najznačajniji su nadrealistički pjesnici Andre Breton, Paul Eluard i Louis Aragon.
Avangardna poezija
Trojica velikih pjesnika koji su stvarali početkom 20. stoljeća – Sergej Aleksandrovič Jesenjin, Federico Garcia Lorca i Pablo Neruda – započela su svoje stvaralaštvo u razdoblju avangarde, ali ih ne možemo svrstati u određeni avangardni smjer jer su se izdvojili i stvorili svoje originalne poetike.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
(1895. – 1925.)
Obilježje je Jesenjinove poetike spajanje modernoga i tradicionalnoga. Izraz mu je slikovit, metaforičan, a u pjesmama često prevladava baladičan ugođaj. Većinu je svojih pjesama napisao u tradicionalnome vezanom stihu. Pisao je i lirske epistolarne forme, od kojih je najznačajnija pjesma Pismo majci.
Federico Garcia Lorca
(1898. – 1936.)
Federico Garcia Lorca, prema mišljenju mnogih najveći španjolski pjesnik 20. stoljeća, u svojemu je djelu spojio španjolsku narodnu tradiciju s avangardnim tendencijama, posebice s nadrealizmom. Središnja je tema njegove poezije doživljaj Španjolske – njezina krajolika i ljudi, a u njoj dominiraju motivi patnje, fatalizma, strasti i smrti. Progovarajući o Španjolskoj, on donosi univerzalnu temu osamljenosti i tragičnosti modernoga čovjeka. Antologijske su Lorcine pjesme Oproštaj i Konjikova pjesma.
Pablo Neruda
(1904. – 1973.)
Pablo Neruda napisao je u neoromantičarskome duhu jednu od najljepših ljubavnih pjesama i objavio je 1924. godine u zbirci pod naslovom Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna očajna. U kasnijem stvaralaštvu prošao je put od nadrealizma do pjesnika angažirane poezije. Za svoje je stvaralaštvo 1971. godine dobio Nobelovu nagradu.
Avangardna proza
U prozi se uvode novi načini književnoga oblikovanja: u središtu je književnoga djela svijest lika, uvodi se subjektivno vrijeme te poetski i esejistički elementi, a naglasak se stavlja i na igre jezičnim mogućnostima i sl.
Franz Kafka (1883. - 1924.)
Iako je nastao u razdoblju avangarde, književni opus Franza Kafke ne može se svrstati ni u jedan avangardni smjer. Njegova je poetika specifična zbog stvaralačkoga postupka u čijemu je središtu paradoks: u Kafkinu se djelu miješa stvarno i fantastično, a svijet tjeskobe ispunjava njegove likove (kafkijanska atmosfera).
Najznačajnija djela: Proces, Zamak, Amerika (romani) i pripovijetka Preobražaj, o kojoj više saznajte u nastavku.
Franz Kafka, Preobražaj
KNJIŽEVNOPOVIJESNO RAZDOBLJE: avangarda (od 10-ih do 30-ih godina 20. st.)
KNJIŽEVNA VRSTA: moderna pripovijetka
AUTOR U KONTEKSTU RAZDOBLJA: Franz Kafka za života je objavio vrlo malo djela, vjerojatno samo ona koja je smatrao završenima. Iako je u oporuci tražio od prijatelja Maxa Broda da se njegova neobjavljena djela spale, Brod to nije učinio, nego je priredio Kafkine rukopise za tisak i objavio ih.
STILSKA OBILJEŽJA: paradoks, kafkijanska atmosfera, objektivno pripovijedanje; ekspresionistički i nadrealistički elementi
Podsjetnik: Preobražaj
TEME KOJE DJELO OTVARA
- obiteljski odnosi
- pojedinac i svijet
- humanost
Čitanje s razumijevanjem
Pročitajte polazni tekst, a potom odgovorite na pitanja.
Franz Kafka, Preobrazba
Zatim su sve troje skupa izašli iz stana, što već mjesece i mjesece nisu učinili, pa su se odvezli tramvajem u gradsku okolicu. Kola u kojima su sjedili sami bijahu sva obasjana toplim sunčanim zrakama. Udobno zavaljeni na svojim sjedalima, razgovarali su o izgledima za budućnost i pokazalo se da ti izgledi, kad se malo bolje promotre, nipošto nisu loši, jer sva tri zaposlenja bijahu – o tome još zapravo nisu bili stigli ni ispitati jedno drugo – neobično povoljna, a pogotovo su mnogo obećavala u budućnosti. Najviše su, naravno, mogli trenutačno poboljšati svoj položaj zamjenom stana; htjeli su se preseliti u manji i jeftiniji stan, ali na boljem mjestu i, uopće, praktičniji od sadašnjeg koji je još Gregor bio izabrao. Dok su tako razgovarali, gospodin i gospođa Samsa gotovo u isti mah zapaziše, promatrajući svoju sve živahniju kćer, kako se ona u posljednje vrijeme, unatoč svim nevoljama od kojih su joj obrazi poblijedjeli, razvila u lijepu i jedru djevojku.
Završna samoprovjera
Franz Kafka, Preobražaj
Roman struje svijesti
U avangardi se javlja novi tip romana – roman struje svijesti. U njemu dominira književna tehnika izravnoga zapisivanja „struje svijesti“ – misli, asocijacija, osjećaja i dojmova kojima se izražava čovjekova svijest, i to njezin svjesni i njezin nesvjesni dio. U romanu struje svijesti nema klasične fabule, vrijeme je subjektivno, a lik se najčešće izražava kombinacijom unutrašnjega monologa i bilježenja struje svijesti.
Najznačajniji su predstavnici romana struje svijesti engleski književnici James Joyce i Virginia Woolf te američki književnik William Faulkner.
James Joyce, Uliks
Roman Uliks temeljno je djelo europskoga proznog modernizma, a njime je Joyce u književnost uveo novi tip romana: roman struje svijesti. Radnja Uliksa odvija se u Dublinu tijekom jednoga dana i prati život nekoliko likova.
Roman je naslovljen latinskim imenom za grčkoga junaka Odiseja (Uliks), pa je naslov romana izravna poveznica s Homerovom Odisejom. Pristupajući ironično mitu o Odiseju, Joyce u romanu prikazuje svijet suvremenoga čovjeka.
Virginia Woolf, Gospođa Dalloway
Radnja romana Gospođa Dalloway zbiva se u Londonu nakon Prvoga svjetskog rata, a prikazuje jedan dan u životu gospođe Dalloway, supruge uglednoga člana Parlamenta. Autorica pritom napušta tradicionalnu fabulu, a sužavanjem mjesta i vremena otvoren je prostor za naglašavanje unutrašnjih proživljavanja likova (zapažanja, dojmovi, misli).
William Faulkner, Krik i bijes
Naslov romana Krik i bijes (prevodi se i kao Buka i bijes) preuzet je iz Shakespeareove drame Macbeth: Život je priča / Koju idiot priča, puna buke i bijesa, / A ne znači ništa. U romanu se prikazuje degeneracija i propast jedne nekad ugledne obitelji, a obiteljska tema uklopljena je u društveni i povijesni kontekst američkoga Juga početkom 20.
stoljeća. Roman je podijeljen u četiri dijela, a u svakome se od njih prate zbivanja tijekom jednoga dana.
Avangardna drama
Najznačajniji je predstavnik avangardne drame Luigi Pirandello. Svojom trilogijom „teatra u teatru“ (Šest osoba traži autora, Svatko na svoj način, Večeras se improvizira) bavio se pitanjem čovjekova identiteta, odnosno uveo tezu o „maskama“ ispod kojih se izgubila ljudska osobnost. Svoje dramsko stvaralaštvo objedinjeno je u knjizi Gole maske. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1934. godine.
Gledajući iz današnje perspektive, Pirandella se smatra prethodnikom egzistencijalističke književnosti i kazališta apsurda