Hrvatska srednjovjekovna književnost
Pojam književnosti u srednjem vijeku razlikuje se od današnjega pojma. Srednjovjekovni je pojam mnogo širi – u njega ulaze i djela koja danas ne bismo svrstali u književnost (npr. pravni tekst, povijesni tekst i sl.).
Hrvatsko je srednjovjekovlje tropismeno i trojezično: tekstovi su zapisani trima pismima –glagoljicom, latinicom i hrvatskom ćirilicom i trima jezicima: latinskim jezikom, staroslavenskim jezikom i hrvatskim jezikom.
- Na početku hrvatske srednjovjekovne književnosti stoje prvi zapisi na hrvatskom jeziku, od kojih je najznačajnija Bašćanska ploča (oko 1100.), a na njezinu je kraju završetak rada senjske tiskare (1508.).
Vrhunac srednjovjekovnoga razdoblja predstavlja Misal po zakonu rimskoga dvora (1483.), prva hrvatska tiskana knjiga.
Djela
Čitanje s razumijevanjem
Pročitajte polazni tekst, a potom odgovorite na pitanja.
Bašćanska ploča
Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane svetoj Luciji, i svjedoci: Desimra, župan Krbave, Mratin u Lici, Prbineža, poslanik u Vinodolu, Jakov na otoku. Ako tko to zaniječe, neka ga prokune Bog i dvanaest apostola i četiri evanđelista i sveta Lucija, amen. I tko ondje živi, neka moli za njih Boga.
Ja opat Dobrovit zidah ovu crkvu sa svoje devetero braće u dane kneza Kosmata koji vladaše svom Krajinom. I bješe u te dane Mikula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.
Pravni tekstovi, povijesni tekstovi, poučna proza
Vinodolski zakon
Vinodolski zakon najstariji je hrvatski zakon. Sastavljen je u Novom (danas Novi Vinodolski) 6. siječnja 1288. godine. Njime se pravno uređuju odnosi između dotad slobodnih vinodolskih općina i krčkih knezova koji su postali gospodari na tim područjima. Vinodolski zakon pisan je glagoljicom i hrvatskim jezikom.
Ljetopis popa Dukljanina
Ljetopis popa Dukljanina preveden je s latinskoga jezika na hrvatski jezik u 14. stoljeću. Tad mu je dodana građa iz hrvatske prošlosti. Među dodanom građom posebno je važna legenda o smrti kralja Zvonimira.
Zapis popa Martinca
Pop Martinac prepisivao je u Grobniku kod Rijeke Drugi novljanski brevijar i u njega zapisao svoje viđenje teške povijesne situacije nakon tragičnoga poraza Hrvata u Krbavskoj bitci (1493.). Taj je tekst pisan glagoljicom, a poznat je pod nazivom Zapis popa Martinca.
Lucidar
Lucidar je primjer srednjovjekovne poučne proze. To je zapravo narodna enciklopedija koju su hrvatski popovi glagoljaši preveli s češkoga jezika početkom 15. stoljeća. Pretpostavlja se da je prevoditelj bio iz Istre jer je u dijelu koji se odnosi na geografiju dodao tekst o Istri. Tekst Lucidara zapisan je na glagoljici.
Pripovjedna proza
U srednjem su vijeku popularne svetačke legende i viteški romani.
- U legendama se pripovijeda o svecima i mučenicima čiji je život predstavljao uzor običnim ljudima. Tako su, primjerice, popularne legende o Mariji Magdaleni, svetom Jeronimu i dr.
- Viteški romani dolazili su do naših krajeva najčešće preko Italije. Hrvatske verzije tih romana bile su prijevodi i preradbe originalnih djela. Dva su najvažnija takva teksta Rumanac trojski i Aleksandrida.
Dramski tekstovi (crkvena prikazanja)
Prvi su hrvatski dramski tekstovi crkvena prikazanja, a potječu iz 15. stoljeća. Najčešće su teme vezane uz Isusovu muku, ali se javljaju i dramatizirane svetačke legende. Jedna je od njih i legenda o svetoj Margariti, na temelju koje je nastala hrvatska srednjovjekovna drama Muka svete Margarite.