Barok

Kratak sadržaj

Činjenje prvo

Radnja započinje u svitanje kada pastir Radmio zaziva zvijezdu Danicu da „izvede dan“, a pridružuje mu se skup pastira koji ponavlja njegov poziv. Iz uvodnoga dijela doznajemo da se taj dan obilježava samo jedanput godišnje i da je posvećen slavljenju slobode te da se tradicionalno toga dana vjere i vjenčaju najljepši pastir i najljepša pastirica.

U tom slavljeničkom ozračju uvodi se kao kontrast lik Ribara koji dolazi iz porobljene Dalmacije i nizom antiteza prikazuje koliko je važna sloboda i kako je teško živjeti pod tuđom vlašću. Ribar se na poziv pastira priključuje općem slavlju.

Zaljubljeni pastir Miljenko nije siguran hoće li Dubravka pripasti upravo njemu, a pastir Ljubmir ga umiruje. U radnju se uvodi i Dubravka koja zajedno s ostalim vilama (djevojkama) odlazi do jezera kako bi se okupala.

U radnju se nakon toga uvode mitološki likovi: satir Divjak, satir Gorštak i Jeljenka satirica. Doznajemo da je satir Divjak zaljubljen u lijepu Dubravku i da je uvjeren kako je i on sam vrlo privlačan, čime se naglašava komični učinak. Tada susreće drugoga satira (Gorštaka) i dolazi do prepirke jer svaki od njih misli da je ljepši i bolji od onog drugoga. Sukob se dodatno pojačava kad Gorštak izjavljuje da je pozvan za glumca na proslavu blagdana u Dubravi. Satiri se natječu u sviranju, a nakon toga Gorštak odlazi. Vidjevši da ne može biti glumac na proslavi, Divjak smišlja novo lukavstvo: otići će do jezera gdje se vile kupaju i ukrasti jednoj od vila odjeću pa će se tako odjeven (maskiran) pojaviti na proslavi.

Nakon toga uvode se likovi mladoga pastira Zagorka, koji zbog ljubavi sve ostavlja i ne brine o svojem stadu, i staroga pastira Ljubdraga, koji uspoređuje prošlost i sadašnjost. U Ljubdragovu monologu iznosi se kritika ponašanja mladih ljudi.

Prvi čin završava pojavom satirice Jeljenke koja se spustila iz gore do Dubrave tražeći svog satira Divjaka. U monologu Jeljenka kritizira vile plemkinje zbog toga što im je važno samo lijepo izgledati pa čine sve kako bi bile ljepše, a njihovim postupcima suprotstavlja svoju prirodnu (satirsku) ljepotu.

Činjenje drugo

Na početku drugoga čina tri pastira (Brštanko, Ljubmir i Tratorko) razgovaraju o ženidbenim običajima, a posebno ističu štetnost "ženidbi nesličnih", tj. kada se vjenčaju pastir i pastirica koji su različiti po "plemenu, imanju i dobi".

U radnju se tada uvodi još jedan lik satira: Vuk satir. On je vječno gladan i odgovara mu da pastiri ne paze na svoje ovce jer su mu one tada lak plijen. Međutim, u krađi ga je ulovila pastirica Stojna (Zagorkova majka) pa je ostao bez hrane. Žalosnog i gladnog Vuka satira tada susreće satir Gorštak koji ga poziva da s njim ide na proslavu: Gorštak će biti glumac, a Vuk satir udarat će u bubanj.

Pastirica Stojna nakon sukoba s Vukom satirom dolazi do sina Zagorka i mladih pastira i proziva ih zbog neodgovorna ponašanja jer ne paze na ovce, već trče za lijepim djevojkama. Sin joj se suprotstavlja, a u njihovu smiješnom nadmetanju pokazuje se nedostatak odgovornosti mladih ljudi i kritika mladih žena tog vremena. Komični dojam pojačavaju mali pastiri koji također ističu ljepotu vila. Za to vrijeme zaljubljeni Miljenko razgovara s Pelinkom koja ga uvjerava da će Dubravka biti njegova ako joj nešto daruje jer se ljubav djevojaka ne dobiva riječima, nego darovima.

Na kraju drugoga čina pojavljuje se Jeljenka satirica: preobukla se u pastira kako bi mogla pronaći Divjaka i natjerati ga da joj se vrati, a pritom prijeti vilama jer gorskim ženama uzimaju muževe.

Činjenje treće

Treći čin započinje smiješnim prizorom: satir Divjak bježi odjeven u ženske haljine, a progone ga pastiri. U toj mu situaciji pomaže Jeljenka satirica preodjevena u pastira.

U glavnoj dramskoj radnji dolazi do obrata: starac Ljubdrag govori da je bogati Grdan potplatio sudce i oni su ga proglasili najljepšim pastirom te će se on vjenčati s Dubravkom. Potom dolazi Miljenko koji govori da to neće dopustiti. Ostali pastiri zabrinuti su zbog svega što se dogodilo, ali dolazi glasnik i donosi dobre vijesti. Naime, kada su se Grdan i Dubravka trebali vjenčati, u hramu boga Lera pojavili su se čudni znaci (grom, tlo se treslo), a kada se pojavio Miljenko, sve je prestalo. Tako je bog Lero pokazao što je pravedno, odnosno na taj je način pokazano da se Miljenko treba vjenčati s Dubravkom, a ne Grdan. Nakon ovakva raspleta dramske radnje, u završnome prizoru svi likovi izlaze iz hrama (crkve) i na Redovnikov poticaj pjevaju himnu slobodi i prinose joj darove.

REPREZENTATIVNI CITATI

RIBAR

Za shranit staros mû i odahnut bez sile
u gnijezdu slatkomu slobode primile.
Primorja naša sva u ništa sila zbi:
Dubrava sama ova vlada se po sebi.
Po njih svijeh srdita zvijer trči i rži,
i grabi i hita i u noktijeh sve drži.
Ovdi čut zle zvijeri ni inoga glasa nî
neg što sam žuberi tih slavic na grani.

(1. čin)

LJUBDRAG

Ali se je ockvrnila
svetkovina plemenita:
najljepša je dana vila
najgrđemu s tamna mita.

(3. čin)

SKUP

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj ljepoti!

(3. čin)

Kratak sadržaj

Mladi turski sultan Osman, nezadovoljan porazom u Hoćimskoj bitci i nedisciplinom svoje vojske, odlučuje otići na istok prikupiti novu vojsku. Istovremeno šalje svojega poslanika Ali-pašu Poljacima jer želi s njima sklopiti mir kako bi dobio vremena da sredi stanje u svojoj vojsci. Krajevi kojima Ali-paša prolazi podsjećaju careva izaslanika na prošlogodišnji poraz u Hoćimskoj bitci. U svojim sjećanjima spominje i ratnicu Sokolicu koja je svojom ljepotom zadivila i samog cara Osmana. Putem susreće i Krunoslavu, koja od njega doznaje da joj je zaručnik Korevski zatočen u Carigradu. Krunoslava odlučuje skupiti otkupninu i otići u Carigrad. Kasnije i ona sama završava u tamnici.

Drugi Osmanov podanik, Kazlar-aga, putuje po slavenskim zemljama tražeći djevojke za Osmanov harem. On otima lijepu Sunčanicu od njezina oca i vodi je zajedno s ostalim otetim djevojkama sultanu u Carigrad.

Sokolica i njezine ratnice, koje od poraza u Hoćimskoj bitci napadaju poljske krajeve, otimaju u okolici Varšave neke poljske dame, ali ih je nakon toga, dok su se ratnice kupale, oslobodio poljski kraljević Vladislav.

U međuvremenu je Ali-paša sklopio mir s Poljacima i vratio se u Carigrad. Janjičari su saznali da sultan namjerava kazniti neke od njih zbog neposlušnosti pa dolazi do vojne pobune. Osman najprije odbija njihove zahtjeve, ali onda ipak odlučuje nagoditi se s njima. Međutim, dolazi do borbe za vlast u koju se umiješala majka vladara kojega je Osman ranije svrgnuo s vlasti (Mustafa) i njezin zet. Oni su nagovorili janjičare da se pobune protiv Osmana . Pobunjeni janjičari ubijaju Osmanove suradnike i vraćaju na vlast svrgnutoga Mustafu. Osmana najprije zatvaraju, a nakon toga ga i ubiju.

EPSKA TEHNIKA

• Ep Osman započinje isticanjem temeljnoga baroknog motiva, tj. kažnjavanja ljudske oholosti:

PRVO PJEVANJE

Ah, čijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholasti?
Sve što više stereš krila,
sve ćeš paka niže pasti! 

Vjekovite i bez svrhe
nije pod suncem krepke stvari,
a u visocijeh gora vrhe
najprije ognjen trijes udari. 

Bez pomoći višnje s nebi
svijeta je stavnos svijem bjeguća:
satiru se sama u sebi
silna carstva i moguća.

• U nastavku epa uvodi se barokni motiv „kola sreće“, tj. promjenjivosti i nestalnosti svega ljudskoga.

Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje. 

Sad vrh sablje kruna visi,
sad vrh krune sablja pada,
sad na carstvo rob se uzvisi,
a tko car bi, rob je sada.

• Nakon temeljnih motiva dolazi invokacija (Gundulić zaziva muze) i najava teme. 

O djevice čiste i blage
ke vrh gore slavne i svete
slatkom vlasti pjesni drage
svijem pjevôcim naričete, 

narecite sad i meni
kako istočnom caru mladu
smrt vitezi nesmiljeni
daše u svomu Carigradu.

BAROKNI STIL

Temeljno je obilježje baroknoga stila kićenost, a ona je ostvarena uporabom končeta, paradoksa, gomilanjem metafora i dr. U epu se uz povijesne i realistične motive pojavljuju i fantastični motivi (paklene sile).

STIH, STROFA

Osman je pisan u katrenama, a vrsta stiha je simetrični osmerac (4 + 4) s rimama abab.