Hrvatski romantizam

U prvoj fazi hrvatskoga romantizma nastaju budnice i davorije  – domoljubne pjesme pisane s ciljem poticanja na narodno zajedništvo.

• Budnice su domoljubne pjesme namijenjene buđenju nacionalne svijesti i jačanju vjere u moć naroda. Prototipom budnice smatra se pjesma Ljudevita Gaja Horvatov sloga i zjedinjenje , poznatija po prvome stihu Još Horvatska ni propala.
• Davorije su domoljubne pjesme borbenije od budnica: u njima se uz poticanje domoljublja izražava i poziv u borbu za ostvarenje slobode. Smatra se da su ime dobile prema Davoru, slavenskom bogu rata. Jedna je od najpoznatijih davorija Pjesma Hrvata Dimitrija Demetra (iz poeme Grobničko polje).

Najznačajniji su hrvatski romantičarski pjesnici Stanko Vraz i Petar Preradović.

• Stanko Vraz, najromantičniji ilirac, u vremenu budnica progovorio je u zbirci Đulabije o vlastitoj intimi. (Đulabija je vrsta crvene jabuke; metaforično označava izraz ljubavi.) Vrazovi su stihovi upućeni voljenoj ženi (Ljubici Cantilly iz Samobora) koja je, Poput Petrarcine Laure, umrla rano, udana za drugoga.

Njegova pjesnička zbirka Đulabije prva je knjiga ljubavne poezije u novijoj hrvatskoj književnosti. U njima se povezuju ljubav prema ženi i ljubav prema domovini. Pjesme su pisane u formi krakovjaka, koju je Vraz preuzeo iz poljske književnosti (strofe od četiri šesterca).

Stanko Vraz u hrvatsku je književnost uveo novi pjesnički oblik – istočnjačku lirsku pjesmu poznatu pod nazivom gazela.

• Petar Preradović prvi se put u hrvatskoj književnosti javio budnicom Zora puca, bit će dana objavljenom u prvom broju časopisa Zora dalmatinska. Njegova je domoljubna poezija uklopljena u preporodnu tematiku. Neke su od njegovih najznačajnijih domoljubnih pjesama budnica Putnik te ode Rodu o jeziku i Jezik roda moga.

U svojim pjesničkim zbirkama Preradović  se predstavlja i kao pjesnik koji piše u duhu europskoga romantizma: Preradovićeva je ljubavna i refleksivna poezija romantičarski individualna i subjektivna. Najpoznatije su Preradovićeve refleksivne pjesme Mrtva ljubav i Ljudsko srce.

Kratak sadržaj

Agovanje

Radnja započinje in medias res: okrutni Smail-aga naređuje da izvedu zarobljene Crnogorce, a onda ih Turci okrutno muče i ubijaju. Međutim, Crnogorci ne mole za milost, već umiru hrabro, što posebno ljuti Smail-agu. Među zarobljenicima se nalazi i starac Durak, Turčin koji ga je upozoravao da bi se Crnogorci mogli osvetiti.

Da bi pokazao ostalima kako prolaze oni koji se boje Crnogoraca, Smail-aga naređuje da objese starca Duraka. Njegov sin Novica moli za milost, ali je Smail-aga nepopustljiv. Pjevanje završava starčevom smrću.

Noćnik

Novica se želi osvetiti zbog očeve smrti i zbog toga kreće prema Crnogorcima da bi im se pridružio u borbi protiv Smail-age. Budući da je poznat kao krvnik Gore Crne, putuje samo noću, a danju se skriva. Kada je došao do cetinjskoga polja, lažno se predstavio stražarima kao Crnogorac koji se želi osvetiti Smail-agi zbog zla koje čini crnogorskom narodu. Stražar ga je pustio u grad.

Četa

Iz Cetinja noću kreće četa biranih junaka spremnih umrijeti za vjeru i obranu slobode. Prikazana je kao kolektivni lik, a vodi je Božja ruka. Junaci prolaze crnogorskim brdima na putu do Smail-age. U svitanje odmaraju se uz rijeku Moraču: netko spava, netko priprema oružje, a netko loži vatru i sprema skroman obrok.

Tada četi prilazi starac svećenik (pastir). Naglašena je njegova skromnost i predanost vjeri: Ne resi ga ni srebro ni zlato, / Nego krepost i mantija crna. Starac četi drži nadahnut govor o domoljublju i obrani vjere, a potom ih simbolično ispovijeda i odrješuje grijeha. Tim se činom četa priprema za bitku.

Dok svi stoje ganuti starčevim riječima, prilazi im Novica tražeći od njih da ga prime u svoje redove jer im se želi pridružiti u borbi protiv Smail-age. Da bi to mogao postati, Novica se želi krstiti: starac svećenik uzima vodu iz rijeke i krsti ga. Na kraju dana starac odlazi, a četa nastavlja put.

Harač

Smail-aga sa svojim vojnicima skuplja harač na Gackome polju: ljudi nemaju ono što od njih traži, a on ih muči i ubija. Želeći pokazati kako je vješt u bacanju džilita (koplja), Smail-aga gađa zarobljenika, ali mu se konj spotaknuo i pogodio je te oslijepio Safera, Turčina koji je vodio zarobljenika. Zbog toga se aga silno naljutio te je svoj bijes iskaljivao mučenjem nedužnih ljudi: ubijao ih je tražeći od njih harač.

Pala je noć, a Turci večeraju: pritom se ponašaju poput zvijeri, onako kako su se ponašali mučeći zarobljenike. Nakon večere nastavljaju s mučenjem.

Počinje padati kiša, a potom dolazi oluja. Četa se približava Gackom polju, a aga i dalje, ne sluteći što mu se priprema, razmišlja o tome kako se osramotio pred svojim ljudima. Kada je među oružjem ugledao gusle, obraća se Bauku hvaleći se kako bi sam ubio dvadeset Brđana da se sada pojave. Potom je zatražio od Bauka, koji je dobar pjevač, da uzme gusle i otpjeva mu neku pjesmu.

Lukavi Bauk u stihove je pretočio upravo situaciju u kojoj se Smail-aga osramotio: zapjevao mu je pjesmu o Rizvan-agi koji skuplja harač na Kosovu polju, ali ga ne uspijeva skupiti pa kažnjava raju tako da ih preskače konjem, ali i tu se osramotio. Dok je Bauk pjevao, u Smail-agi je sve više rastao bijes, ali se uspio svladati.

U trenutku kada je pozivao Turke da nastave s mučenjem, četa je započela napad: tada aga pokazuje da je zapravo kukavica jer traži konja kako bi mogao pobjeći. Međutim, u tome ne uspijeva jer pogođen pada s konja.

Bitka se prikazuje vrlo dramatično, a smrt je personificirana: prolazi poljem i sklapa oči i kršćanima i Turcima. Među poginulima je i Novica, a Bauk je jedan od rijetkih Turaka koji se spasio. Bitka završava, a oluja se nastavlja: Grad iz cijevi smrtni presta, / a navali grad s nebesa.

Kob

U završnom je dijelu Smail-aga prikazan kao potpuna suprotnost silniku iz prvoga pjevanja. Stihom Bijesno Ture gdje se krstu klanja pokazuje se nemoć nekadašnjeg silnika koji je sveden na sjenu što se svega boji, a čije oružje hrđa za pojasom. Tom slikom simbolično se zatvara svijet zla otvoren u prvom pjevanju.

REPREZENTATIVNI STIHOVI

Boj se onoga tko je vikô
Bez golema mrijet jada!

(Agovanje)

Je li hajduk, il uhoda turska,
Što uhodi sviloruna krda,
Il volova stada vitoroga?
Nit je hajduk, nit uhoda turska,
Već Novica, Čengića kavazu;
Bijesan Turčin, krvnik Gore Crne,
Koga znade i staro i mlado,
I ne bi ga pronijele vile,
A kamoli noge na junaku
Crnom Gorom na bijelu danu.

(Noćnik; slavenska antiteza - pitanje, negacija pitanja, odgovor)

Djeco moja, hrabri zatočnici,
Vas je ova zemlja porodila,
Kršovita, ali vami zlatna.
Djedi vaši rodiše se tudijer,
Oci vaši rodiše se tudijer,
I vi isti rodiste se tudijer:
Za vas ljepše u svijetu neima. 

Djedi vaši za nj lijevahu krvcu,
Oci vaši za nj lijevahu krvcu,
Za nj vi isti krvcu prolijevate:
Za vas draže u svijetu neima.
Orô gnijezdo vrh timora vije,
Jer slobode u ravnici nije.

(Četa)

Harač, harač, rajo, treba! 

- Hljeba, hljeba, gospodaru!
Ne vidjesmo davno hljeba!

(Harač)

Lovćen gora pod nebo se diže,
Nadomak mu jedno polje širi.
U polju je stanak pustinjakov,
A u stanku jedna izba mala.
U toj izbi čudno čudo kažu:
Bijesno Ture gdje se krstu klanja.

(Kob)