Glasovi

Glas č  javlja se:

1. U osnovi nekih riječi: čekati, čitatelj, čovjek, četiri, članak.

2. Prema glasovima k i c (palatalizacija, jotacija): čovječe (čovjek-e), značiti (znak-iti), jači (jak-ji), skačem (skak-jem); striče (stric-e), mjesečina (mjesec-ina), mičem (mic-jem).
   
3. U sufiksima kojima se tvore imenice i pridjevi: plesač, pokrivač, pripovjedač • savijača, medovača • satiričar, alkoholičar, nostalgičar • stvarčica, grančica; • alergičan, ironičan, simpatičan; • idealistički, pesimistički • đakovački, zagrebački • plavičast.

Glas č dolazi u kajkavskim zemljopisnim imenima (Čakovec, Črnomerec) i u nekim slavenskim prezimenima (Jurčič, Sergejevič).

Glas ć pojavljuje se:

1. U osnovi nekih riječi: kći, kuća, moć, noć, hoću / ću, neću.

2. Prema glasovima t i đ  (jotacija, jednačenje po zvučnosti): braća (brat-ja), ljući (ljut-ji), osjećaj (osjet-jaj); smećkast (smeđ-kast), žećca (žeđ-ca). 
   

3. U sufiksima kojima se tvore imenice i pridjevi: • mladić, poslić, cvjetić • čistoća, hladnoća, samoća • domaći, kupaći, pisaći, brijaći • pileći, teleći, pureći.

Glas ć nalazi se u  nastavku za infinitiv (doći, ići, reći) i glagolski prilog sadašnji (gledajući, govoreći, pjevajući).

Pri tvorbi umanjenica pojavljuje se i nastavak -čić:

problemčić, prozorčić, majmunčić.

DODATNI PRIMJERI

• čačkalica, čaj, čarapa, čaroban, časopis, čekati, čestitka, četiri, čistač, čistačica, čistoća, čitač, čokolada, čovjek, čvrst (čvršći), hlače, jučer, ključ, očekivati, proračun, točka, večer

DOBRO JE ZNATI

1. Riječi u kojima se najčešće griješi:
   svećenički, čudački, čovječji, ćirilični, čistačica, čistačičin.
   
   
2. Riječi u kojima  č  i  ć  imaju  razlikovnu ulogu: 
   ući (infinitiv) - uči (učiti, prezent, 3. lice jednine)
   spavačica (osoba) - spavaćica (odjeća)
   brijači, crtači (imenice) - brijaći, crtaći (pridjevi)

Glasovi dž i đ  uglavnom se nalaze u riječima stranoga podrijetla (turcizmi, anglizmi):

džamija, buregdžinica, džungla, džez.

Glas dž pojavljuje se:

1. U osnovi nekih riječi: budžet, patlidžan, džeparac, menadžer, džudo.

2. Prema glasu č   (jednačenje po zvučnosti): svjedodžba (svjedoč-ba), predodžba (predoč-ba), jednadžba (jednač-ba).

3. U sufiksima: šeširdžija, galamdžija, buregdžija, čevabdžinica.

Glas  đ  pojavljuje se:

1. U osnovi nekih riječi: Đakovo, Mađar, đavao, đon, đurđica, evanđelje, leđa.

2. Prema glasu d (jotacija): mlađi (mlad-ji), grožđe (grozd-je), uvrijeđen (uvrijed-jen).

DODATNI PRIMJERI

• džemper, džep, džezva, džin-tonik, džip, džuboks, đački, Đakovo, đavolski, Đurđevac, Đurđevčani.

Sibilarizacija

Sibilarizacija se ne provodi uvijek. U tablici su navedene najčešće iznimke.

DOBRO JE ZNATI

Neke imenice mogu imati dva oblika: oblik u kojemu je provedena sibilarizacija i oblik u kojem sibilarizacija nije provedena.

Takve su imenice, primjerice: 

• bitka (bitci/bitki) 
• zagonetka (zagonetci/zagonetki)
• pripovijetka (pripovijetci/pripovijetki)
• krletka (krletci/krletki)
• Lika (Lici/Liki).

Jednačenje po zvučnosti

Jednačenje po zvučnosti provodi se u govoru, ali ne i u pismu:

• u suglasničkim skupinama dc, dč, dć, ds, dš: podcijeniti, napredci, nadčovjek, podčiniti, odćurlikati, gradski, podsvijest, podšišati , odškrinuti
  
  
• iza prefiksu ispod- i iznad-: ispodprosječan, iznadprosječan 
  
  
• u riječima latinskoga podrijetla koje počinju s ad-: adhezija, adpozicija 
  
  
• u riječima latinskoga podrijetla koje počinju sa sub- nakon kojega slijedi p: subpolaran.

Jednačenje po mjestu tvorbe

Jednačenje po mjestu tvorbe provodi se u govoru, ali ne i u pismu: 

• kad se glas n nađe ispred b i p na kraju prefiksa: izvanbračni, izvanparnični;
  
• kad se glas n nađe na kraju prvoga dijela složenice: jedanput, stranputica, vodenbuba, crvenperka.

Ispadanje (gubljenje) glasova

Kad se  jedan  do  drugoga  nađu  dva  ista  suglasnika, u nekim se riječima oba zapisuju:

• najjasniji, najjednostavniji, tridesettrećina, hiperrealističan, izvannastavni, naddržavni, poddijalekt.