Pravopisni znakovi

TOČKA

Točku najčešće pišemo na kraju izjavne rečenice, iza rednoga broja napisanoga arapskom ili rimskom brojkom i iza većine kratica.

• PRIMJER: Antička književnost započela je u 8. st. prije Krista.

Dobro je znati:

Točku ne pišemo iza trotočke kao znaka nezavršene rečenice (Da, doći ćete…), iza navodnika u upravnome govoru na kraju rečenice (Pitam: „Tko si?“; Vičem: „Dođi!“; Kažem: „Čekaj.“), u decimalnim brojevima (36,5).

UPITNIK, USKLIČNIK

 Upitnik pišemo na kraju upitne, a uskličnik na kraju usklične rečenice.

• PRIMJER: Koga ste tako dugo čekali? Požurite, vrijeme prolazi!

Dobro je znati:

Iza upitne rečenice koja je sastavni dio zavisnosložene rečenice ne dolazi upitnik, nego točka: Pitat će vas koga ste čekali. Ne razumijem zašto kasnite. Odlučili su kako će to riješiti.

NIZANJE

Zarez pišemo:

• pri nizanju istovrsnih dijelova bez veznika ili dijelova koji se ponavljaju: Gledam prolaznike: užurbane, umorne, iznemogle. I tako oni prolaze, prolaze.
  
• pri nizanju priložnih oznaka koje pripadaju istoj vrsti (npr. priložne oznake vremena): Predstava će se održati u Zadru sljedeće subote, 29. prosinca. Dolaze iz glavnoga grada, Londona.
  
• pri pisanju mjesta i datuma (nadnevka): Zagreb, 5. listopada 2021. g.

Dobro je znati:

1. Često se griješi u pisanju zareza kada uz datum (nadnevak) treba napisati i mjesto.

•  PIŠEMO zarez jer je riječ o nizanju i mjesto je u nominativu:
  Zagreb, 5. listopada 2021. g.
•  NE PIŠEMO ZAREZ kada se uz mjesto nalazi prijedlog:
  U Zagrebu 5. listopada 2021. g.

2. Zarez se ne piše kada u rečenici dolazi više priložnih oznaka različitih po značenju: 
Sastat ćemo se navečer u prostorijama Novinarskoga doma.

UVOĐENJE NEOVISNIH REČENIČNIH DIJELOVA

Zarez pišemo: 

• pri uvođenju riječi u vokativu: Ivane, kamo ideš? Kamo, Ivane, ideš? Kamo ideš, Ivane?

NAKNADNO DODAVANJE I UMETANJE

Zarez pišemo: 

• uz rečenični prilog: Naravno, bilo je tako. Bilo je, naravno, onako kako su zamislili.
  
  
• ispred i iza umetnute surečenice: Krenuli su u pustolovine bez obzira na to što su dobro znali, iako to nitko nije glasno rekao, da će im se svi smijati. 
  
  
• iza stegnutih zavisnih rečenica s glagolskim prilogom na početku rečenice: Prilazeći okupljenim ljudima, glasno su vikali. Približivši se kolodvoru, naglo su stali.
  
  
• ispred dodatnoga objašnjenja (npr. tj.): Volim putovati, tj. upoznavati nove krajeve.

IZRICANJE SUPROTNOSTI

Zarez pišemo:

• ispred suprotnih veznika  a, ali, no, nego, već: Nadali smo se vama, ali ništa od toga. Nisi došao ti, nego on.
  
  
• ispred isključnih veznika  samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što: Svi su jadranski otoci kameni, samo je Susak od pijeska.

Dobro je znati:

• Ispred veznika nego  ne piše se zarez kad se rečenicom izriče usporedba: Bolji ste nego oni. Pametniji smo danas nego jučer. U takvim se rečenicama pojavljuje komparativ (pridjeva ili priloga).
  
  
• Zarez se ne piše ni kad se u rečenici ispred nego pojavljuje zanijekani predikat i tzv. pojačivač ništa: Nismo učinili ništa nego ono što bi učinio i svatko drugi.
  
  
• Kada se u rečenici pojavljuje poredbeni veznički izraz nego što, zarez se također ne piše: Osjećamo se spremnijima nego što smo se osjećali jučer.
  
  
• Zarez se ne piše ni ispred komparativnih čestica nego i no: Bolje je učiti nego gubiti vrijeme. Bolje je spriječiti nego liječiti.

TOČKA SA ZAREZOM

Kada želimo izraziti jače odvajanje od onoga što označuje zarez, a slabije odvajanje od onoga što izražavamo točkom, služimo se točkom sa zarezom.

• PRIMJER: Bilo je bolje tako; smatrali su da je to dobra odluka.

DVOTOČKA

Dvotočku najčešće pišemo u nabrajanju i ispred navoda u upravnom govoru.

• PRIMJER: Ana je rekla: „U avangardi se javlja nekoliko pravaca: futurizam, dadaizam, ekspresionizam i nadrealizam.“ 

Dobro je znati:

Dvotočku ne pišemo ispred nabrajanja istovrsnih rečeničnih dijelova: Voljeli smo jesti kolače, grožđe i mandarine.

TROTOČKA

Dvotočku najčešće pišemo na kraju nezavršene rečenice (prvi primjer) i pri izostavljanju dijela rečenice ili teksta (drugi primjer).

• PRIMJER (1.): Neobičan je taj Franz Kafka…
  
  
• PRIMJER (2.): Kada se Gregor Samsa jednog jutra probudio nakon nemirnih snova, primijetio je da se… pretvorio u golemog kukca. (Izostavljen je dio u krevetu bio.) 

NAVODNICI

Navodnicima se služimo za označavanje navoda ili upravnoga govora (Rekli su: „Takav je dogovor.“), ironije (Postupili ste stvarno „pametno“.) i za isticanje nekoga naslova ili imena (Časopis „Krugovi“ izlazio je u razdoblju druge moderne.).

Pravopisni znakovi u upravnome govoru

Upravni govor - navod (nečije riječi) na početku

• Ako upravni govor završava točkom, točku ne pišemo, a iza navodnika pišemo zarez.

PRIMJER: „Naći ćemo se sutra na istom mjestu“, rekla mi je.

• Ako upravni govor završava upitnikom ili uskličnikom, oni ostaju na kraju rečenice, a iza navodnika ne pišemo zarez.

PRIMJER: „Naći ćemo se sutra na istom mjestu!“ viknula je.

PRIMJER: „Naći ćemo se sutra na istom mjestu?“ upitala me.

Upravni govor - navod (nečije riječi) na kraju

• Kada se nečiji navod nalazi na drugom mjestu, tj. na kraju upravnoga govora, iza posljednjega navodnika ne pišemo točku.

Rekla mi je prije nego što smo se razišli: „Naći ćemo se sutra na istom mjestu.“

Viknula je prije nego što smo se razišli: „Naći ćemo se sutra na istom mjestu!“

Upitala me prije nego što smo se razišli: „Naći ćemo se sutra na istom mjestu?“

Upravni govor razlomljen na dva dijela

• Kada se navod prekida umetnutim dijelom, umetnuti se dio odvaja zarezima:

„Naći ćemo se“, rekla mi je, „sutra na istom mjestu.“

„Naći ćemo se“, viknula je, „sutra na istom mjestu!“

„Naći ćemo se“, pitala me, „sutra na istom mjestu?“

Dobro je znati:

• Ako upravni govor na mjestu gdje se prekida ima zarez, taj zarez ostaje ispred navodnika, a iza navodnika ne piše se novi zarez:

„Naći ćemo se, Ivane,“ rekla mi je, „sutra na istom mjestu.“