Pravila citiranja

Pravila citiranja (provjera predznanja)

Navodnici i polunavodnici u citiranju

Kad se navode (citiraju) tuđe riječi, treba ih pisati u navodnicima. Ako se unutar citiranoga teksta pojavljuju neka riječ ili izraz koji se želi posebno naglasiti, neki naslov ili upravni govor, takav se dio označuje polunavodnicima.

PRIMJER:
U razgovoru s ocem Leone u drami „Gospoda Glembajevi” ironično komentira očev pogled na svijet: „Jer gledaj: naša gledišta su potpuno oprečna u svemu pa i u ovoj stvari. Ja znam: ti bi htio spasiti formalnu, ‘juridičku’ stranu pitanja. Po tebi, to bi se moglo, da ja izjavim, da nisam imao dovoljno ‘juridičkih’ razloga da tako mislim o barunici i tom popu.”

Pravila citiranja: navođenje rečenice, dijela rečenice, izraza ili riječi iz teksta

Tvrdnje koje se iznose potrebno je ponekad potkrijepiti navodom iz teksta (citatom). Kad se služi citatom, treba paziti na pisanje ostalih interpunkcijskih znakova uz navodnike: trotočke (upotrebljava se pri izostavljanju dijela rečenice ili dijela teksta), zareza, točke, upitnika, uskličnika.

Način citiranja pokazat ćemo na primjeru drame Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže.

1. Citira se cjelovita rečenica.

Kad je među navodnicima potpuna rečenica (ili rečenice), rečenični se znakovi (točka, upitnik, uskličnik) stavljaju ispred drugoga navodnika.

PRIMJER (1.):
Otac želi razgovarati s Leoneom, ali on to pokušava izbjeći: „Ja sam uvjeren, da je sav taj naš razgovor potpuno suvišan! Ja putujem! Ja sam eto na odlasku, ja se eventualno ne ću više nikad vratiti, pa ja mislim, da je najmudrije, da se rastanemo u miru.”

PRIMJER (2.):
Leone pokušava uvjeriti oca da ne otvaraju temu baruničina preljuba: „A po meni, ja mislim da bi bilo najoportunije, da se ti pričiniš kao da ništa nisi čuo!”

2. Citira se rečenica u kojoj je izostavljen početni, središnji ili završni dio.

Kad se iz citirane rečenice izostavlja neki dio, potrebno je staviti trotočku kao znak izostavljanja. (Ona se može pisati i u zagradama.) Pritom treba paziti na pisanje interpunkcijskih znakova na kraju navoda.

  • Ako je izostavljen početak citirane rečenice, rečenica završava rečeničnim znakom (točkom, upitnikom, uskličnikom) nakon kojega dolaze navodnici.

PRIMJER:
Leone je uznemiren i želi što prije otići, ali pritom pokušava ne ulaziti u sukob s ocem: „(…) ja mislim, da je najmudrije, da se rastanemo u miru.” 

  • Ako je izostavljen središnji dio citirane rečenice, rečenica također završava rečeničnim znakom (točkom, upitnikom, uskličnikom) nakon kojega dolaze navodnici.

PRIMJER:
Iako odlazi iz roditeljskoga doma, Leone ne želi ući u sukob s ocem: „Ja sam eto na odlasku (…), pa ja mislim, da je najmudrije, da se rastanemo u miru.“

  • Ako je izostavljen završetak rečenice, rečenica završava trotočkom nakon koje dolaze navodnici.

PRIMJER:
U Leoneovu se dijalogu s ocem vidi koliko ga opterećuje boravak u roditeljskome domu: „Ja sam eto na odlasku, ja se eventualno ne ću više nikad vratiti (…)”

3. Citira se dio rečenice.

Kad je među navodnicima dio rečenice, rečenični se znakovi stavljaju iza drugoga navodnika.

PRIMJER (1.):
U razgovoru s ocem Leone pokušava umanjiti značenje onoga što je rekao o barunici tvrdnjom da je sve to izjavio „u živčanom neraspoloženju spram one jezuitske kreature”.

PRIMJER (2.):
Za Leonea je Pubin način gledanja na slučaj Rupert-Canjeg „hipokritski pravni način”, a njemu je takav pogled na svijet neprihvatljiv.

Pravila citiranja (zadatci)