GLAGOLI
Glagoli su promjenjive riječi kojima se izriče radnja, stanje i zbivanje. Mijenjaju se po licima, a takva se promjena glagola naziva sprezanje (konjugacija).
Glagoli (provjera predznanja)
Gramatičke kategorije glagola
Glagolske su kategorije lice (1., 2., 3.), broj (jednina, množina), vid (svršenost, nesvršenost), vrijeme (sadašnjost, prošlost, budućnost), način, kategorija prijelaznosti (prijelazni glagoli (npr. gledati), neprijelazni glagoli (npr. ležati) i povratni glagoli (npr. smijati se) i kategorija stanja (aktiv, pasiv).
Budući da je kategorija vida važna za tvorbu glagolskih oblika, prikazat ćemo je u kratkim crtama.
Kategorija vida
Kategorija vida daje podatak o trajanju glagolske radnje: je li radnja svršena (svršeni glagoli) ili traje u određenom trenutku (nesvršeni glagoli). Neki glagoli mogu biti dvovidni: i svršeni i nesvršeni.
svršeni glagoli
Svršeni glagoli označuju da je u određenom trenutku završen početak radnje (zaroniti), kraj radnje (izroniti) ili radnja u cjelini (preroniti).
nesvršeni glagoli
Nesvršeni glagoli označuju da radnja traje dulje vrijeme bez prekida (trčati, skakati, gledati) ili da traje s povremenim prekidima (pretrčavati, poskakivati, pogledavati).
Dobro je znati
S obzirom na kategoriju vida glagoli mogu imati svoj „vidski parnjak“: npr. skakati (nesvršeni glagol) - skočiti (svršeni glagol).
Dvovidni glagoli mogu, ovisno o kontekstu, biti i svršeni i nesvršeni: Kad te vidim, doći ću. Vidim tvoj odraz u vodi. Glagol vidjeti u prvom je primjeru svršen, tj. može se zamijeniti glagolom ugledam, a u drugom je primjeru nesvršen, tj. može se zamijeniti glagolom gledam.
Navest ćemo nekoliko najčešćih dvovidnih glagola: glagol biti, glagoli vidjeti, čuti, glagoli vezani uz jelo (objedovati, ručati, večerati...), većina glagola stranoga podrijetla nastalih sufiksom -ira(ti): telefonirati, organizirati i dr.
Glagolski oblici
Infinitiv
- neodređeni glagolski oblik: raditi, doći
- sudjeluje u tvorbi futura prvoga (ću raditi, radit ću)
Prezent (sadašnje vrijeme)
- pletem (-em), gledam (-am), vidim (-im), vučem (-jem)
- nenaglašeni prezent pomoćnoga glagola biti: sam, si, je, smo, ste, su
- svršeni prezent pomoćnoga glagola biti: budem, budeš, bude, budemo, budete, budu
- nenaglašeni prezent pomoćnoga glagola htjeti: ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će
- sudjeluje u tvorbi perfekta (sam radio), pluskvamperfekta (sam bio radio), futura drugoga (budem radio)
Aorist (prošlo svršeno vrijeme)
Aorist se tvori uglavnom od svršenih glagola tako da se na infinitivnu osnovu dodaju nastavci.
- Kada osnova završava ina samoglasnik, nastavci su -h, -Ø, Ø; -smo, -ste, -še: pročitah, pročita, pročita; pročitasmo, pročitaste, pročitaše.
- Kada osnova završava na suglasnik, nastavci su -oh, -e, e; -osmo, -oste, -oše: padoh, pade, pade; padosmo, padoste, padoše.
Imperfekt (prošlo nesvršeno vrijeme)
Imperfekt se tvori uglavnom od nesvršenih glagola tako da se na osnovu (prezentsku ili infinitivnu) dodaju nastavci.
- -ah, -aše, aše; -asmo, -aste, -ahu: padah, padaše, padaše, padasmo, padaste, padahu
- -jah, -jaše, jaše; -jasmo, -jaste, -jahu: nošah (nos-jah), nošaše, nošaše, nošasmo, nošaste, nošahu
- -ijah, -ijaše, ijaše; -ijasmo, -ijaste, -ijahu: pecijah (pek-ijah), pecijaše, pecijaše, pecijamo, pecijaste, pecijahu
Imperfekt pomoćnoga glagola biti sudjeluje u tvorbi pluskvamperfekta (bijah radio).
Glagolski pridjevi radni
- Tvori se od infinitivne osnove i nastavaka -o/-ao, -la, -lo,- li, -le, -la: radio, napisao, radila, radilo, radili, radile, radila.
- Sudjeluje u tvorbi perfekta, pluskvamperfekta, futura drugoga, kondicionala prvoga i kondicionala drugoga.
Glagolski pridjev trpni
- Tvori se od infinitivne ili prezentske osnove i nastavaka -n, -en, -jen,- t: prozvan, proveden, posoljen, otet.
- Sudjeluje u tvorbi pasiva.
Glagolski prilog sadašnji
Tvori se od nesvršenih glagola tako da se najprije glagol stavi u 3. lice množine prezenta (npr. trče, misle, slijede), a zatim mu se doda nastavak -ći: trčeći, misleći, slijedeći.
Glagolski prilog prošli
Tvori se od svršenih glagola tako da se na infinitivnu osnovu doda nastavak -vši ili -avši: pročitavši, pobjegavši.
Perfekt (prošlo vrijeme)
Tvori se od nenaglašenoga prezenta pomoćnog glagola biti (sam, si, je, smo, ste, su) i glagolskoga pridjeva radnog:
| 1. sam vidio 2. si vidio 3. je vidio |
1. smo vidjeli 2. ste vidjeli 3. su vidjeli |
Perfekt pomoćnoga glagola biti sudjeluje u tvorbi pluskvamperfekta (bio sam radio).
Pluskvamperfekt (pretprošlo vrijeme)
Tvori se od imperfekta ili perfekta pomoćnoga glagola biti (bijah/bjeh ili bio sam) i glagolskoga pridjeva radnog: npr. bijah/bjeh vidio, bio sam vidio.
| 1. bijah/bjeh vidio 2. bijaše/bješe vidio 3. bijaše/bješe vidio |
1. bijasmo/bjesmo vidjeli 2. bijaste/bjeste vidjeli 3. bijahu/bjehu vidjeli |
| 1. bio sam vidio 2. bio si vidio 3. bio je vidio |
1. bili smo vidjeli 2. bili ste vidjeli 3. bili su vidjeli |
Futur prvi (buduće vrijeme)
Tvori se od nesvršenoga prezenta pomoćnoga glagola htjeti (nenaglašeni oblik) i infinitiva.
| 1. ću vidjeti / vidjet ću 2. ćeš vidjeti / vidjet ćeš 3. će vidjeti / vidjet će |
1. ćemo vidjeti 2. ćete vidjeti 3. ćete vidjeti |
Futur drugi (predbuduće vrijeme)
Tvori se od svršenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog.
| 1. budem vidio 2. budeš vidio 3. bude vidio |
1. budemo vidjeli 2. budete vidjeli 3. budu vidjeli |
Imperativ (zapovjedni način)
Imperativ je glagolski oblik kojim se izriče zapovijed, zabrana, opomena, savjet, molba i sl.
Tvori se od osnove (obično infinitivne) i nastavaka.
| 1. - 2. pjevaj 3. neka pjeva |
1. pjevajmo 2. pjevajte 3. neka pjevaju |
Imperativ ima posebne (jednostavne) oblike samo za 2. lice jednine te za 1. i 2. lice množine.
Za izricanje zapovijedi u 3. licu jednine ili množine, upotrebljava se čestica neka uz glagol u prezentu (neka pjeva, neka pjevaju).
Optativ (željni način)
Optativ je glagolski način kojim se izražava želja pa se naziva i željni način.
- Tvori se od glagolskoga pridjeva radnog: Živjeli!
- Pojavljuje se kao sastavni dio izraza tipa Zdravi bili! Dobro došli!
Kondicional prvi
Kondicionalom prvim izriče se želja, uvjet, pogodba i sl.: Kada bismo znali točno što treba učiniti, bilo bi nam lakše. Da me pitao, ne znam što bih mu odgovorio.
Tvori se od nenaglašenoga aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga.
| 1. bih vidio 2. bi vidio 3. bi vidio |
1. bismo vidjeli 2. biste vidjeli 3. bi vidjeli |
Kondicional drugi
Kondicionalom drugim izriče se radnja koja se mogla izvršiti u prošlosti: Da je mogao, bio bi me pitao o načinu života modernoga čovjeka. To bi me pitanje bilo vratilo u stvarnost.
Tvori se od kondicionala prvoga pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga.
| 1. bih bio vidio 2. bi bio vidio 3. bi bio vidio |
1. bismo bili vidjeli 2. biste bili vidjeli 3. bi bili vidjeli |
Podsjetnik: Glagoli
Glagoli (jezična norma)
Pisanje niječnice (ne) uz glagol
- Niječnica se u pravilu piše odvojeno od glagola: ne znam, ne želim, ne mogu, ne provjeravam, ne razumijem.
- Iznimka je od toga pravila pisanje niječnih oblika nekih glagola: biti (nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu), htjeti (neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće), imati (nemam, nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju), imperativni oblici nemoj, nemojmo, nemojte i dr.
Pisanje složenih glagolskih oblika
Složeni glagolski oblici perfekt, pluskvamperfekt, futur prvi, futur drugi, kondicional prvi i kondicional drugi sastavljeni su od pomoćnoga glagola (biti ili htjeti) i glagolskoga pridjeva radnoga ili infinitiva. Pomoćni glagol uvijek se piše odvojeno:
- perfekt: hodao sam, trčala si, plivali smo; nisam hodao, nisi trčala, nismo plivali
- pluskvamperfekt: bijah hodao, bijaše trčala, bijasmo plivali; ne bijah hodao, ne bijaše trčala, ne bijasmo plivali
- futur prvi: hodat ću / ću hodati, trčat ćeš / ćeš trčati, plivat ćemo / ćemo plivati; neću hodati, nećeš trčati, nećemo plivati
- futur drugi: budem hodao, budeš trčala, budemo plivali; ne budem hodao, ne budeš trčala, ne budemo plivali
- kondicional prvi: bih hodao, bi trčala, bismo plivali; ne bih hodao, ne bi trčala, ne bismo plivali
- kondicional drugi: bio bih hodao, bila bi trčala, bili bismo plivali; ne bih bio hodao, ne bi bila trčala, ne bismo bili plivali
Upotreba futura I. i futura II.
U rečenici s radnjama koje se obje događaju u budućnosti, obavezno je koristiti i futur I i futur II; futur II događa se prije futura I: Ako budete učili, položit ćete maturu.