Početci pismenosti i hrvatsko srednjovjekovlje

Početci pismenosti i hrvatsko srednjovjekovlje

Hrvatska je srednjovjekovna kultura trojezična (latinski jezik, staroslavenski jezik, starohrvatski jezik) i tropismena (latinica, glagoljica, hrvatska ćirilica).

Bašćanska ploča (oko 1100.), iako nije najstarija, simbolično stoji na početku srednjovjekovne hrvatske književnosti.

Vrhunac je hrvatskoga srednjovjekovlja Prvotisak – Misal po zakonu rimskoga dvora (1483.), prva hrvatska tiskana knjiga.

Tri hrvatska pisma

Glagoljica

Solunski misionar Konstantin Filozof sastavio je za moravske Slavene prije odlaska u misiju novo pismo – glagoljicu. Naziv glagoljica izveden je od glagola glagolati (govoriti).

U tekstu O pismenima (Traktat Crnorisca Hrabra) nastalom krajem 9. ili početkom 10. stoljeća nepoznati autor spominje Konstantina Filozofa kao sastavljača glagoljice te govori o problemu zapisivanja nekih slavenskih glasova za koje nisu postojala latinična slova.

Na hrvatske prostore glagoljicu su za potrebe bogoslužja donijeli protjerani učenici Svete braće potkraj 9. stoljeća zajedno sa staroslavenskim jezikom. Prihvativši staroslavenski jezik i glagoljicu u bogoslužju, popovi glagoljaši u tim su povijesnim vremenima na neki način čuvali hrvatski narodni (slavenski) identitet iako je latinski jezik i dalje ostao jezikom državne i crkvene uprave.

Tijekom vremena u taj jezik počinju ulaziti elementi iz hrvatskih narodnih govora, i to u prvom redu čakavskoga narječja jer je glagoljica najviše zastupljena na tim područjima. Tako nastaje hrvatska redakcija staroslavenskoga jezika, a taj se jezik po nekim svojim obilježjima približava narodnim hrvatskim govorima.

Glagoljica je prvo slavensko pismo i drugo hrvatsko pismo. Njome su pisani, primjerice, Bašćanska ploča i Misal po zakonu rimskoga dvora. Hrvatski je tip glagoljice uglata glagoljica.

Hrvatska srednjovjekovna književnost (liturgijski, pravni, povijesni, poučni i književni tekstovi) uglavnom je napisana na glagoljici. Navest ćemo najznačajnije tekstove.
Hrvatska ćirilica

Hrvatska ćirilica treće je hrvatsko pismo. Nastala je unošenjem nekih glagoljičnih elemenata u ćirilicu, koja se na našim prostorima pojavila već ranije. Na hrvatskoj ćirilici napisani su uglavnom pravni tekstovi i liturgijske knjige, a karakteristična je za područje Dalmacije, Dubrovnika, Slavonije i Bosne.

Najpoznatiji su tekstovi pisani hrvatskom ćirilicom Poljički statut  (1440.), zbornik zakonskih normi Poljičke Republike, te dubrovački rukopisni zbornik Libro od mnozijeh razloga  (1520.).

Početci tiskarstva

Johannes Gutenberg tiskao je 1455. g. Bibliju na latinskom jeziku. Ta knjiga simbolično stoji na početku tiskarstva, koje predstavlja prekretnicu u povijesti civilizacije. Inkunabula je naziv za knjigu tiskanu od 1455. do 1500. godine.

Tiskarstvo se na našim prostorima pojavljuje vrlo rano, već potkraj 15. stoljeća, a poznate su tiskare u Senju i Rijeci. Tiskaju se knjige potrebne za bogoslužje – uglavnom su to misali (knjige iz kojih se čita misa) i brevijari (crkvene knjige sastavljene od molitava i čitanja raspoređenih po danima u godini). 

Najznačajnije hrvatske inkunabule:  1483. – Misal po zakonu rimskoga dvora (prva hrvatska tiskana knjiga); 1491. –Brevijar po zakonu rimskoga dvora; 1495. –  Lekcionar Bernardina Splićanina.

Misal po zakonu rimskoga dvora (Prvotisak) otisnut je 1483. godine slovima uglate glagoljice. Ne zna se točno gdje je Prvotisak tiskan. Kao predložak poslužio je rukopisni Misal kneza Novaka.

Misal po zakonu rimskoga dvora najstarija je hrvatska tiskana knjiga, prva otisnuta hrvatska knjiga na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije i prvi europski misal koji nije otisnut latinicom i nije na latinskom jeziku.

Podsjetnik: Početci pismenosti i hrvatsko srednjovjekovlje