Kada ste učili o obilježjima hrvatskoga standardnoga jezika, rekli ste da je on stabilan u prostoru. To podrazumijeva da se na prostoru cijele Republike Hrvatske govori hrvatski jezik, za razliku od, primjerice, Švicarske u kojoj su službeni jezici njemački, francuski, talijanski i retoromanski jezik.
Ipak, svatko od nas tko je ikada izašao iz svoga rodnoga mjesta svjestan je činjenice da hrvatski jezik kojim se govori u Zagrebu nije jednak onome koji se govori u Bedekovčini, Splitu ili Pokupskom. Vidljivo je to već na primjeru samo jednoga leksema: netko između dvaju velikih obroka ide na marendu, drugi pak na gablec, a treći na jauznu. Zbog ove karakteristike jezika kažemo da se jezik područno raslojava.
Dobro je znati
Jezik koji učimo na nastavi Hrvatskoga jezika u školi hrvatski je standardni jezik. To je jedinstveni, službeni jezik u Republici Hrvatskoj – hibridan jezik koji nije materinski ni jednome stanovniku, ali koji razumiju svi Hrvati. Osnovica mu je štokavska, ali nije istovjetan ni s jednim narječjem ni drugim slavenskim jezikom.
Područna podjela leksema
Po veličini jezičnoga područja na kojemu su rasprostranjeni, područno ograničene lekseme dijelimo na lokalizme, regionalizme i dijalektizme.
Lokalizmi
Naziv dolazi od latinske riječi locum – mjesto. To su najmanje područno rasprostranjeni leksemi jer su svojstveni samo jednome mjesnom govoru, odnosno karakteristične su za govor samo jednoga mjesta.
Primjeri: gospar – gospodin, plaš – plašt – dubrovački lokalizmi
Regionalizmi
Naziv dolazi od latinske riječi regio – područje, predio.To su leksemi karakteristični za većinu govora ili sve govore koji pripadaju istoj skupini govora, što znači da ih rabe govornici na području većem od mjesnoga govora a manjem od narječja.
Primjer: kenjac – magarac – hercegovački lokalizam
Dobro je znati
Ponekad standardnojezični leksemi imaju različite varijante regionalizama u nestandardnojezičnim govorima: štednjak – šporet, špaker, šparet, šparhet, šporet
Dijalektizmi
Naziv dolazi od grčke riječi dialektikos – različit. To su leksemi s najvećom prostornom proširenosti jer su karakteristični za cijelo područje jednog narječja.
Jeste li znali?
Po kriteriju izgovora upitne zamjenice quid (grč. što), hrvatsko se jezično područje dijeli na:
- čakavsko,
- kajkavsko i
- štokavsko.
Dobro je znati
Štokavsko narječje jest osnovica hrvatskoga standardnoga jezika, ali svi leksemi štokavskoga narječja ne pripadaju standardnome jeziku. Leksemi bezdjelo (zločin) i koštati (stajati) nisu postali dio standardnoga jezika.
U hrvatskome standardnome jeziku ima i leksema iz drugih narječja. Leksemi klesar i spužva riječi su iz čakavskoga, a kukac i tjedan iz kajkavskoga narječja.
Dobro je znati
Standardni je jezik rezultat svjesnih napora da se oblikuje iznadregionalni i općenacionalni komunikacijski kod koji će omogućiti svim govornicima hrvatskoga jezik da se bez poteškoća međusobno sporazumijevaju bez obzira na to iz kojega kraja potječu.
Zadaci za ponavljanje