Hrvatska književnost 1928. – 1952.

Hrvatska književnost od 1928. do 1952.

U nastavku međuratnoga razdoblja (drugo razdoblje hrvatske književnosti, hrvatska književnost od 1928. do 1952.) došlo je do obnove realističkih tendencija u književnosti. Godine 1928. Miroslav Krleža započeo je objavljivati glembajevski ciklus koji predstavlja novu fazu njegova stvaralaštva. Time započinje novo razdoblje u hrvatskoj književnosti koje karakterizira prevlast socijalno angažirane književnosti. Nastojeći utjecati na svoje čitatelje, pisci se bave aktualnim temama: nepravednim društvenim odnosima, problemima hrvatskoga sela i dr. Takva se socijalna angažiranost književnika nastavila tijekom rata i u prvim poratnim godinama.
Predstavnici i djela

Augustin (Tin) Ujević, izbor iz poezije

KNJIŽEVNOPOVIJESNO RAZDOBLJE: hrvatska književnost od 1914. do 1952.

KNJIŽEVNA VRSTA: lirska pjesma

AUTOR U KONTEKSTU RAZDOBLJA: Tin Ujević bio je čarobnjak riječi, a njegov pjesnički opus istovremeno je sinteza modernoga i tradicionalnog te europskoga modernizma i hrvatske tradicije, zbog čega su ga književni kritičari nazvali klasikom modernizma.

Opće informacije o Ujevićevu stvaralaštvu

Antologijske pjesme

Oproštaj (programatska pjesma)

Kao mlad pjesnik Tin Ujević objavio je sonet Oproštaj u zborniku Hrvatska mlada lirika (1914.). Napisao ga je starom grafijom (slovopisom) i jezikom Marulićeva vremena. U Oproštaju iznosi pjesnički program mladih pjesnika:

U katrenima se uvodi motiv slobode pjesničkoga stvaralaštva i odnos mladih pjesnika prema tradiciji. Alegorijski motiv lađe koja plovi iz luke Ujević je preuzeo od Marka Marulića, ali već u prvoj strofi naglasio je epitetima da su njezina jedra voglna, smina i noua (slobodna, smjela i nova) te da joj nitko ne određuje put: gre prez chog uoiuode al sachonodafca (odlazi bez ikakva vođe ili zapovjednika). U drugom se katrenu odaje počast Marku Maruliću, splitskom začinjavcu koji stoji na početku hrvatske umjetničke književnosti: premda su buntovnici, mladi pjesnici poštuju tradiciju.

U tercinama se uvodi novi motiv – motiv odlaska: iako poštuju Marulića koji predstavlja tradiciju (metonimija), mladi se pjesnici-buntovnici od njega opraštaju tražeći nove putove: chorugfa nam chiuhta; gremo, mi puntari! (naša zastava/stijeg leprša; odlazimo, o mi, buntovnici!).
Svakidašnja jadikovka (zbirka Lelek sebra)

Svakidašnja jadikovka pisana je u formi lamentacije: to je tužaljka u kojoj se lirski subjekt žali na svoj položaj u svijetu. Pisana je osmercem i sastavljena od 21 terceta.

Temeljni je motiv egzistencijalna samoća pokazana slikom duhovno stara mladića: Kako je teško biti slab, / kako je teško biti sam, / i biti star, a biti mlad! Taj se motiv postavlja u kontekst čovjekova života i utemeljen je na kontrastu: na jednoj je strani djetinjstvo kao doba u kojem se čovjek osjeća sretnim i nada lijepu životu, a na drugoj je strani život pun gorčine i stalnih padova (lomova).

U svojem obraćanju Bogu lirski subjekt uvodi biblijske motive (npr. Sin tvoj, dolina svijeta turobna). Nakon očaja i krika dolazi do rezignacije: parafrazom se naglašava temeljni motiv duhovno stara mladića (antonimi: star – mlad).

U pjesmi se glasovnim figurama ističe temeljni motiv (anafora: Kako je teško biti slab, / kako je teško biti sam), a polisindetonom se naglašava doživljaj svijeta: I biti slab i nemoćan, / i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i očajan. Služeći se metaforama (sjaj zvijezde, duge, varke, lovor...) i gradacijom (I nema sestre ni brata, / i nema oca ni majke, / i nema drage ni druga.) slikovito se naglašava motiv egzistencijalne samoće.
Visoki jablani

Motiv visokih jablana kao simbola za izdvojene genijalne pojedince koje svijet ne razumije Ujević ocrtava nizom vizualnih i auditivnih pjesničkih slika: jablani su personificirani (Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi), a genijalnost izdvojenih pojedinaca rezultat je duboke patnje (ljudi svojih djela, djeca svojih ruku, / rođena u plaču, sazrela u muku). Unatoč svemu, takvi pojedinci vode čovječanstvo naprijed (Njina muška desna neprestano zida / dvore čovječanstva. Dom Prometeida!) iako ih neki ljudi (mračna rulja; glupani, hulje) osuđuju.

Dakle, temeljni je stilski postupak kontrast: genijalnim pojedincima suprotstavljen je svijet običnih ljudi, a međusobni je odnos pun nerazumijevanja: Mi stupamo bijelim dolom u tišini, / oni, sami, gordi, dršću u visini, / muče žednu zjenu ili revnu opnu; što ne mogu, što ne mogu da nas uvis popnu.

Motivom zvijezde kao idela kojim se izdvaja iz svijeta punog nerazumijevanja Ujević svoju poeziju povezuje s poezijom Antuna Branka Šimića ukazujući na uklopljenost u hrvatsku tradiciju.

Pjesma je sastavljena od osam strofa nejednake duljine. Pisana je slobodnim stihom, a rima je uglavnom parna. Rima se ponekad prenosi iz strofe u strofu.
Pobratimstvo lica u svemiru

Pjesma Pobratimstvo lica u svemiru sastavljena je od osam katrena u kojima se izmjenjuju stihovi nejednake duljine. U većini je strofa rima ukrštena, a u drugoj je strofi obgrljena. Takvim se rasporedom rima utječe na pjesnički ritam.

Lirski subjekt na početku se pjesme neposredno obraća čitatelju upućujući na zajedništvo svih ljudi: Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti / koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.

U središnjem je dijelu pokazan odnos čovjeka prema čovjeku: svatko od nas smatra se drukčijim, često i boljim od ostalih, a zapravo svi smo isti u zloći i radosti, / i da nam breme kobi počiva na pleću. Pritom se koristi nizom metafora kojima prikazuje čovjekov život: prijeći putove u mraku, lutati u znaku traženja, imati sebični pečat nasred čela, biti cvijet ugasli...

U završnim se dvjema strofama lirski subjekt potpuno otkriva: pokazuje sebe kao dio zajedništva (Ja sam u nekom tamo neznancu), ali i sebe kao izdvojena pojedinca (Ja sam ipak ja, svojeglav o onda kad me nema). Posljednjim se stihom još jednom naglašava motiv zajedništva: ja bezimeno ustrajem u braći.

Pjesnički je iskaz u ovoj pjesmi utemeljen na paradoksu, odnosno na naizgled protuslovnoj tvrdnji da smo, iako smo svi različiti, zapravo istovremeno i svi isti.

 

IZ RJEČNIKA: pobratim – prijatelj kojeg proglašavamo za svojega brata

Zadatci za vježbu

Čitanje s razumijevanjem

Pročitajte polazni tekst, a potom odgovorite na pitanja.

Tin Ujević, Ganutljive opaske

Prerano sam se rodio za ravnodušnosti zemlje.
S vijekom moje duše umrle su gatke1.
Našao sam istinu po svom srcu, a to je da su slatke
i patnje kad se u kutu mirna doma drijemlje.
Naučio sam se ljubiti stvari sitne i nevažne.
I malenkost me o bitnom čaru uči.
Ja cijenim čašu vode i pogačice ražne,
a u dnu vode sna tek me oblak muči.
Ja cijenim na zemlji dobru jednostavnost
i nejasnoću, što je sunce od jasnoće.
Moja rijeka teče strujom zaboravnost,
daleko sam od kavge, tuče, zle riječi i sve zloće.
Od mene počinje era koja još ne poče.
Biti daleko, to je moja bit, i sebe skriti
u klupku borbe, mrtvac bez grobišne ploče,
i bez potrebe, od milja, za se, na se suze liti.
Ima pod mojom kožom predragog Narcisa2,
jer suviše je strasan naslijeđeni Adam.
I moja usna slasni eter3 sisa,
na crni usud nikad se ne jadam.
Još ću na kraju voljeti vrline
i pravi čovjek mene će da divi.
Jer gade mi se pljuvačke i sline
i shvatam kad se prijateljski živi.
Prebolio sam strasti, pa i ljutu pizmu4.
Prekužio sam gnjev na vjerolomstvo.
Prostosrdno se čudim vandalizmu.
Ja bivam mlađi. Svijete, ja sam tvoje potomstvo.

 


1gatka – narodna pripovijetka čudesnoga sadržaja
2Narcis – mitološki mladić koji se zaljubio u svoj odraz u vodi
3eter – nadzemaljski prostor, nebo, svemir, drugi svijet
4pizma – mržnja, pakost, zloba

Tin Ujević, završna samoprovjera

Miroslav Krleža

Svojom početnom stvaralačkom fazom Miroslav Krleža (1893. – 1981.) pripada hrvatskomu ekspresionizmu, a u razdoblju socijalno angažirane književnosti objavio je većinu svojih najznačajnijih djela. Međutim, Krleža se nije slagao s vladajućom tezom o socijalno angažiranoj književnosti (tzv. sukob na književnoj ljevici) pa se u njegovim djelima uočavaju obilježja karakteristična za književnost kasnoga modernizma.
Djela Miroslava Krleže
Dramsko stvaralaštvo

Prvi Krležin dramski ciklus (ciklus legendi): Legenda, Maskerata, Kraljevo, Kristofor Kolumbo, Michelangelo Buonarroti, Adam i Eva.
Autor se u ovim dramama bavi općeljudskim pitanjima (život, vizionarstvo, umjetnost, smrt), a glavni su likovi uglavnom legendarne ličnosti, odnosno iznimne osobnosti – vizionari, umjetnici i sl. U tim se dramama uz lirska i simbolistička pojavljuju i ekspresionistička obilježja (masovne scene, vizualni i zvučni efekti). Stoga se taj prvi dramski ciklus svrstava u simbolističko-ekspresionističku fazu Krležina stvaralaštva. 

Drugi Krležin dramski ciklus (ratni ciklus): Galicija (kasnije prerađena i preimenovana u U logoru), Vučjak, Golgota.
Iako se u tom Krležinu ciklusu ratnih drama pojavljuju i neka ekspresionistička obilježja, u njima prevladava realizam: dramska radnja utemeljena je na kritičkome prikazu ratne stvarnosti, a likovi su psihološki produbljeni. Stoga se taj dramski ciklus svrstava u ekspresionističko-realističku fazu Krležina stvaralaštva.

Treći Krležin dramski ciklus (ciklus o Glembajevima) čine tri drame: Gospoda Glembajevi (1928.), U agoniji (1928.), Leda (1931.).

Posljednje Krležine drame: Aretej ili Legenda o svetoj Ancili, rajskoj ptici, Saloma, Put u raj.
Poezija
  • Pjesme I, Pjesme II, Pjesme III (ekspresionistička lirika)
  • Pjesme u tmini
  • Balade Petrice Kerempuha (dijalektalna lirika)

U zbirci Balade Petrice Kerempuha Krleža je opjevao povijest zagorskoga kmeta ukazujući na bogatstvo leksika i izražajne mogućnosti kajkavskoga narječja.
Pripovjedna djela

Novele: Hrvatski bog Mars (novelistička zbirka antiratnih novela)

Romani

  • Povratak Filipa Latinovicza (prvi hrvatski moderni roman)
  • Na rubu pameti (roman lika)
  • Banket u Blitvi
  • Zastave (ciklus romana) 

Eseji, polemike, putopisi

  • Eseji, Evropa danas, Deset krvavih godina
  • Moj obračun s njima
  • Izlet u Rusiju 

Časopisi

  • Plamen, Književna republika, Danas, Pečat

Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi

KNJIŽEVNOPOVIJESNO RAZDOBLJE: hrvatska književnost od 1928. do 1952.

KNJIŽEVNA VRSTA: drama / psihološka drama / komorna drama / socijalna drama

Dramski ciklus o Glembajevima: Gospoda Glembajevi (1928.), U agoniji (1928.), Leda (1931.)

Drame glembajevskoga ciklusa bave se psihološkom analizom likova, a dramski sukobi javljaju se ne samo između likova nego i unutar samih dramskih protagonista. Zbog navedenih se obilježja ovaj dramski ciklus svrstava u psihološku fazu Krležina stvaralaštva.

AUTOR U KONTEKSTU RAZDOBLJA: Živeći u burnome vremenu političkih i društvenih previranja, u kojemu su se mijenjale ideologije i književne poetike, Krleža je u svojim djelima odrazio duh vremena ostajući vjeran svojemu stvaralačkom načelu o slobodi umjetničkoga stvaranja.

Književne vrste

Klikom na kartice otkrijte koje se žanrovske odrednice mogu pridružiti drami Gospoda Glembajevi.

Osnovne informacije o djelu

Kratak sadržaj

Prvi čin

  • radnja drame odigrava se 1913. godine u kući bankara Ignjata Glembaya, na dan proslave obljetnice njegove tvrtke Glembay Ltd, na koju je, nakon 11 godina samovoljnog izgnanstva od obitelji, došao i Leone Glembay
  • uz banalnu konverzaciju gosti odlaze i na sceni salona, na čijim zidovima vise obiteljski portreti (Mutno je sve to u nama, draga moja, dobra Beatrice.), ostaju Leone, sin starog bankara Glembaya – već sredovječni intelektualac i slikar – i sestra Angelika, dominikanka, udovica njegova starijeg brata Ivana
  • razgovor između Leonea i Angelike o slikarstvu i filozofiji vodi se na visokoj intelektualnoj razini, ali iza Leoneovih slikarskih reminiscencija osjeća se potisnuta erotska naklonost
  • dolaskom na scenu starog, umirovljenog župana Fabriczyja i dr. Silberbrandta, ispovjednika barunice Castelli, razgovor skreće k obiteljskim portretima
  • uz ironične Leoneove upadice, galerija Glembajevih otkriva se kao niz neuspjelih, često patoloških egzistencija, a iza mistifikacije blagostanja i uspjeha skrivena su brojna samoubojstva
  • vagom, obiteljskim simbolom, u Leoneovoj ironičnoj interpretaciji, Glembajevi su oduvijek baratali u svoju korist, pa je ona, zapravo, simbol varanja kojim su Glembajevi stekli bogatstvo
  • u trenutku kada Leoneova demistifikacija glembajevskog uspjeha čini očitom sudbonosnu pukotinu unutar samog obiteljskog kruga, na scenu upada odvjetničko blebetalo i karijerist, dr. Puba, i uzbuđeno izvještava prisutne (u međuvremenu su pristigli i stari Glembay i njegova žena, barunica Castelli) o kampanji koju vodi socijalistički tisak protiv barunice
  • Baruničina kočija nedavno je pregazila staru Rupertovu, a njezina se snaha bacila s trećeg kata glembajevske kuće u koju je došla tražiti novčanu potporu
  • tijekom razgovora o slučaju Rupert-Canjeg likovi se sve više individualiziraju
  • svi osim Leonea s prezirom gledaju na kampanju tiska proglašavajući staru Ruperticu društvenim parazitom, a njezinu snahu Faniku Canjeg luđakinjom i histeričnom ženom
  • Leone pokušava taj dijalog svesti na pitanje moralne odgovornosti, a barunica, koju taj razgovor beskrajno zamara, napušta salu
  • Leoneovu humanu intervenciju (on je poslao šivaću mašinu Faniki Canjeg, ali se ona već bacila s kuće) iskorištava licemjerni doktor Silberbrandt pokušavajući, s lažnoga etičko-religioznog stajališta, krivicu za smrt Fanike Canjeg svaliti na Leonea jer je upravo on bio taj koji je toj ženi ubio nadu rekavši joj kako je bolje da skoči kroz prozor nego da se ponizuje pred takvom dobrotvorkom kakva je barunica
  • Leone mu na to u lice baca izjavu kako mu je poznato da je baruničin ljubavnik
  • Leoneove posljednje riječi, tu gorku istinu o svojoj ženi, čuje s terase stari Glembay
  • dok vani, u tim trenucima simbolički započinje nevrijeme, njegove posljednje riječi u prvom činu nagovještaj su katastrofe (Čuješ li, Fabriczy? Grmi!)

Drugi čin

  • drugi čin zbiva se tridesetak minuta poslije prvoga
  • Silberbrandt moli Leonea da pred ocem povuče svoju optužbu, što Leone glatko odbija i počinje se pripremati da otputuje
  • u sobi ga posjećuje stari Glembay i njihov razgovor, od početnih kratkih nevezanih primjedbi, pretvara se postupno u bjesomučno, međusobno optuživanje
  • stari Ignjat zahtijeva konkretne dokaze za Leoneovu izjavu o barunici, govoreći o njoj kao o ženi koja ga je naučila živjeti i bezočno vrijeđajući Leoneovu uspomenu na majku
  • Leone, ogorčen na sve glembajevsko oko sebe i u sebi, optužuje ovu za smrt svoje majke i na kraju ga dotuče priznanjem kako je i on sam kao student bio Charlottin ljubavnik
  • u animalnom nastupu bijesa stari Glembay boksačkim udarcem udara Leonea
  • Leone, koji je u prvi tren i sam skočio na noge spreman na obračun, svladava se i ironično dobacuje: U stilu! Glembajevski argumentum ad hominem!
  • razjareni Ignjat pokušava dozvati svoju ženu i, saznavši da nije u svojoj sobi, dotučen Leoneovim argumentima, umire od srčanog udara

Treći čin

  • treći čin odvija se oko odra mrtvog Glembaya
  • Leone sjedi pokraj postelje i ugljenom crta očevu posmrtnu masku
  • Puba pokušava telefonskim razgovorima spasiti glembajevsku poslovnu lađu od brodoloma, dok Silberbrandt i dr. Altmann, jedan s religioznoga, a drugi s medicinskoga stajališta, meditiraju o smrti
  • Leoneova intervencija u njihov dijalog otkriva njegovu duboku odbojnost prema njihovim profesijama spram ljudskih duša i tijela
  • jedna od ključnih scena trećeg čina jest razgovor Leonea i barunice Castelli
  • ona na nov način rasvjetljava odnos tih dvaju likova
  • želeći otupiti oštricu Leoneove mržnje, Castellica mu pristupa neposredno i intimno obnavljajući uspomene na njihov ljubavni odnos i otvoreno razotkrivajući svoju strastvenu erotsku prirodu od koje nikada nije bježala
  • zaklinjući se u iskrenost svojih nekadašnjih osjećaja, uspijeva smekšati Leonea koji ju je isprva žestoko osuđivao
  • njihov dijalog prekida poziv direktora Trgovačke banke
  • Leone, koji u glembajevskoj sredini očajnički traži srodnu dušu, ispovijeda se sestri Angeliki i otvoreno ukazuje kako je samo zbog nje ostao u toj kući
  • mučen grižnjom savjesti, Leone joj priznaje da je usprkos svojoj očajničkoj borbi protiv Glembaya u sebi, sinoć podlegao onom nagonskom u sebi, da ga je svladao glembajevski imperativ i da je zapravo nemilosrdno dotukao svog oca
  • tu scenu, punu međusobnog razumijevanja, u trenucima dok Leone smjerno kleči pred Angelikom, brutalno prekida barunica Castelli, sva izvan sebe od bijesa, pošto je saznala da je u sveopćem financijskom slomu i sama osiromašena
  • njezina maloprijašnja maska pada i ona prostački vrijeđa sve oko sebe, optužujući i sestru Angeliku da se vlada kao ulična drolja, a ne opatica
  • Leone, koji ju je u tom trenutku potpuno prozreo, izgubivši kontrolu – ubija je škarama


Leone nosi hamletovska obilježja (osvećuje smrt majke), razdiru ga unutarnji sukobi (odupiranje svijesti o kriminalnoj genealogiji obitelji), pokušava se oduprijeti mračnom svijetu glembajevštine u sebi i oko sebe.

(Igor Mrduljaš)

Leone Glembay - hrvatski Hamlet

U nastavku na karticama navedene su teme i motivi Shakespeareove tragedije Hamlet i Krležine drame Gospoda Glembajevi koji povezuju protagoniste dvaju djela. Za svaki od navedenih pojmova na karticama razmislite kako se može primijeniti na Hamleta i Leonea Glembaya, a zatim klikom na karticu provjerite svoj odgovor. 

Reprezentativni citati

Leone

Mutno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice, nevjerojatno mutno.

 

Silberbrandt (obraća se Leoneu):

Vi ste u njoj ubili ideju dobrote, ideju Boga i svake nade!

 

Fabriczy

Došao je nakon jedanaest godina prvi put u svoj vlastiti roditeljski dom i vlada se tako überspannt (…).

Leone 

Vidiš, to je moral insanity: biti metresa jednog starca, imati usto tri ljubavnika, bojati se jednog dvadesetogodišnjeg studenta iz Cambridgea! Ta je žena mene smotala među svoje noge, da se riješi svake kontrole!

 

Leone 

Ja se već godinama stidim zbog tebe, godinama me nema u mojem roditeljskom domu: ti si ruglo i skandal čitavoga grada.

Glembajevi na tri načina

Dramski tekst Gospoda Glembajevi poslužio je kao osnova za mnogobrojne kazališno-scenske, ali i filmske izvedbe. Pogledajte videonajave za tri različita ostvarenja - kazališnu predstavu, baletnu predstavu i film - te odgovorite na pitanja u nastavku.
  • Jeste li prepoznali likove i događaje iz originalnoga dramskoga teksta?
  • Obrazložite koliko se vaše predodžbe o likovima razlikuju od predodžbi triju autora adaptacija Krležina djela. 

Plakat: Gospoda Glembajevi

Zadatci za vježbu

Čitanje s razumijevanjem

Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi

GLEMBAY tiho, susretljivo, pomirljivo i diskretno: Pardon, smetam li?
LEONE virtuozno svladavajući svoju nepriliku: O, molim, ni najmanje! Izvoli samo, upravo smo o tebi razgovarali!

Silberbrandtu je kod kucanja zapela riječ, a kad se je na vratima pojavio Glembay, on je protrnuo i ukočio se do nepomičnosti, dignuvši se sa stolca kao u hipnozi. Dubok, pokoran i jezuitski poklon Glembaju bez jedne jedine riječi. Glembay jedva primjetljivo, hladno i vrlo mrko kimne toj svećeničkoj figuri što stoji ovdje nijemo, kao voštana lutka u reverendi. Glembay, vrlo tiho i kao oprezno zatvorivši vrata, pristupio je Leoneu. Vidi se da se čudi svjetlosti voštanica i otvorenim koferima. Glembay gleda sav taj nered i nijemo se čudi pogledom.

LEONE: Upravo smo s gospodinom naslovnim monsignorom razgovarali o tebi! Rekao je monsignor da mu se čini da ti previše piješ! A i ja sam se večeras čudio tvome whiskyju!
GLEMBAY: Da!

Stanka. Leone je stajao uspravljen nad koferom, a onda se nagnuo u kofer i glava mu je nestala u koferu.
LEONE iz kofera: Pa izvoli, uzmi mjesto, izvoli, sjedni! Glembay stoji nepomično i šuti.
LEONE uspravivši se: Zar ne ćeš sjesti? Molim lijepo, izvoli! Pošao je do jednog fotelja, podigao s njega palete, blindrame i slikarski rekvizit: Izvoli, molim!

Silberbrandt ostao je stojeći na svome mjestu, nepomično i pretjerano uljudno. Glembay se vlada kao da te osobe ovdje uopće nema. Sjeo je na ponuđeno mu mjesto i šuti. Stanka.

GLEMBAY: A kakva je to rasvjeta?
LEONE: Ne znam. Čini mi se da je negdje u fliglu pregorjela žica! Kurcšlus!
GLEMBAY: A zašto to nije reparirano?
LEONE: Ne znam!
GLEMBAY: A ovo ovdje?
LEONE: To su koferi! Ja pakiram!
GLEMBAY: Ti pakiraš?
LEONE: Da!
GLEMBAY: Ti putuješ?
LEONE: Da!

Stanka. Taj je dijalog strog, ali vrlo uljudan, kao da razgovaraju dva potpuno gluha čovjeka po paritetu svog vlastitog organskog nedostatka. Grmljavina mnogo glasnija i raste. Od vremena na vrijeme zeleni refleks munja. Razmak između refleksa i detonacije od pet do sedam sekunda. Vjetar i kiša o stakla.

reverenda – svećenička halja; fligl (njem.) – krilo zgrade; kurcšlus (njem.) - kratki spoj; blindrama (njem) – okvir za slike bez platna; klak – sklopljivi šešir, cilindar

Miroslav Krleža, završna samoprovjera