KNJIŽEVNI TEKST BR. 3

Naslov: Joža Horvat, Waitapu

Joža Horvat: Waitapu

– Iteo, znaš li što je Waitapu? – neko je vrijeme čekao da dječak odgovori, a kako je Iteo uporno šutio, Tefoto nastavi: – Ako ne znaš, ja ću ti objasniti. Waitapu je crta, da, Waitapu je crta! A što je to crta... znaš li što je crta? Ne znaš. Još si dječak. Crta je zakon... crta je međa, crta je zabran, crta je prokletstvo! (…)

– Da bi bolje shvatio što je crta, ja ću sada tebi, Iteo, nešto pokazati. Dođi bliže, Iteo... dođi bliže!

Iteo se bojažljivo primakne. Tefoto čučne i spusti se na palubu. Odnekuda se u njegovoj ruci nađe komadić ugljena. Tim ugljenom Tefoto nacrta na palubi krug, veličine ljudske glave. Odmah zatim naredi bubnjaru: – Pusti ga! – Poluguz hitro izvuče malu drvenu kutijicu, okrene je i unutar onoga kruga istrese povećega žutog mrava. Tefoto poviče:

– Iteo...! Gledaj...! Gledaj...!

Jedva što se riješio kutije i našao na slobodi, mrav užurbano potrči da se spasi, ali tek što je došao do crte, on se zaustavi, okrene, pojuri na suprotnu stranu, ali ga i tu zadrži crta! Sve brže, sve nemirnije, trčkarao je sad na jednu sad na drugu stranu, zalijetao se kao mahnit, ali crtu prelazio nije!

– Iteo... vidiš li što se zbiva? – upozori ga vrač. – Tko mu brani da prijeđe crtu? Nitko mu ne brani, a gledaj... gledaj, ne usuđuje se, zna, premda je mrav, zna da se crta ne smije prijeći. Crta je zabran, crta je prokletstvo! Waitapu je zabran, Waitapu je prokletstvo!

Jedan drugi starac, Parana, s Iteom razgovara o Waitapu i crti na sasvim drukčiji način.

Iteo se trgne, smrkne, zaprepašteno pogleda starca i širom otvori oči.

– Što si rekao? Crta je laž?

– Smiri se, Iteo, smiri! Sve ću ti objasniti... Pokušaj me slijediti mislima. Pazi! I poglavica i vračevi žive od crte. Ti loviš ribu na udicu, oni love ljude na svoje udice. Love na crtu! Ljudi su izmislili bogove da im pomognu u nevoljama i nesrećama kad su im ljudske snage nedostatne. Vračevi su izmislili crte, ne da pomognu ljudima, već da ljude drže u zabludama, kako bi poglavice i vračevi mogli ljepše živjeti, zahvaljujući naivnosti, neznanju i praznovjerju seljana. Jer, što je crta? Ljudi razmišljaju, stvaraju, otkrivaju, napreduju i, u jednom trenutku, kao da su iscrpili svoje snage, kao da su došli do cilja, i tu zastanu. To je njihova crta! Tu crtu vračevi odmah pretvore u zakon. Time crta postaje izvor i putokaz nasilju.

Crta određuje, naređuje, propisuje, zabranjuje... Ona proglašava što je dopustivo, što je grijeh, što nije, što smiješ, što ne smiješ... Oko nas svuda su crte, svuda su zapreke i zabrane. Da poludiš! Kao obruči, sa svih nas strana stežu zakoni, a život se ne može razvijati, ljudsko društvo ne može napredovati ako se ne brišu crte, ako se ne mijenjaju zakoni! Da ljudi nisu prelazili crtu, gdje bismo mi još bili, moj Iteo! (…) Čovjek koji je prvi rekao: „Neću spavati na grani, napravit ću ležaj i spavat ću na zemlji“, eto, taj je prešao crtu.

(ulomak)