Završni ispit

Milan Taritaš: Šum šumi

Šuma je puna
šuma.
Šumi
u šumi
šum
leptira,
živahnog žira
hrastove grane
uznjihane.
Lahor trčkara
krošnjama četinara.
A kad se umori vjetar
i šuma postane tiša
– prokapa kiša.
Novi šum
u šumi
romoni
zvoni
brboni
i potočić se stvori
pa šumori, šumori.
A onda i kiša
utiša
da ne promoči
srnu i lane.
Sunce se prospe
u snopovima pruga
i lišće oboji
– duga.
Šuma je puna šuma
od kapljica
s iglica
od potoka
bistrooka
i od ptica
letjelica.
Šumom šumi
šum.

MANJE POZNATE RIJEČI: uznjihan –zaljuljan lahor, lagan vjetar; četinari – stabla crnogorice; prokapati – početi kapati; romoniti – jednolično šumjeti; brboniti – šumjeti

Zlatko Krilić: Titrica

Tko spasi nečiji život, učinio je veliki podvig.

– Tko spasi nečiji život – rekla je moja baka – spasio je odmah dva života.

– Kako? – rekoh.

– Uz spašeni život, spasio je i svoj – smiješila se baka – ispunio ga je smislom.

Ja sam uvijek želio učiniti neki podvig, ali nisam imao prilike. Bolje reći, nisam znao prepoznati priliku. Tražio sam je na pogrešnim mjestima. (…)

Nisam imao sreće.

Mislio sam da nemam, a u isto vrijeme nisam znao čuti i prepoznati pozive u pomoć, molbe za spašavanje stotine života, koji su se lagano gasili i kojima je prijetilo izumiranje. Istina, to je malo drukčiji oblik života i umiranja. Ali, koliko god drukčiji, ipak je život.

Upoznao sam ga tek ovoga ljeta.

– Naberi mi titrice. – rekla je baka pružajući mi neveliku drvenu kutiju s dugačkim drškom. Na donjem kraju kutije, gusto kao češalj, bili su zabodeni čavli bez glave.

– Koga? – rekoh zbunjeno. – Što da ti naberem?

– Titrice – reče baka – za čaj.

– Titrice?

– Da.

– Nemam pojma što je to.

– Puna ih je livada. Evo, ovo je titrica. – pokazala mi je cvijet kamilice.

– A, misliš kamilicu?

– Ne, mislim titricu. Kamilica je tuđa riječ. Nije li naša riječ, titrica, ljepša? Gledaj, kao da cijela livada titra. Zbog te kamilice naša će riječ zauvijek nestati. Umrijet će jer su riječi žive samo ako ih netko govori.

– Nabrat ću ti titrice. – rekoh i odlučih spasiti titricu od zaborava i umiranja.

Govorit ću je svima, možda je još netko prihvati. I ne samo to, odlučio sam postati tragač za riječima kojima treba spasiti život. (…)

Skupljanje riječi bit će moj trajni hobi, neće se nikada promijeniti. Čak sam i Andriju nagovorio da i on postane skupljač-spasilac riječi. Njegov nam je djed otkrio još jednu.

– Kako se kaže suprotno od gladan? – pitao nas je.

– Sit. – rekoh.

– A kako se kaže suprotno od žedan? – Andrijin se djed pobjednički smješkao.

(…)

Djed nam nije htio reći odgovor. Pustio nas je da ga tražimo sve do večeri. Razmišljali smo, gledali u rječnike, pitali razne ljude, ali nismo našli odgovor. Iako je bila uzaludna, potraga je bila uzbudljiva kao da tražimo zakopano blago.

– Kaže se – djed je uživao u pobjedi – gasan. To dolazi od ugasio sam žeđ. Hoćeš jesti? Neću, sit sam. Hoćeš piti? Neću, gasan sam.

– Gasan. – izgovorio sam glasno da čujem kako zvuči iz mojih usta nova riječ u mojoj zbirci. Svidjela mi se. Toliko mi se svidjela da rekoh:

– Kad popijem čaj od titrice, ja sam gasan.

Zaboravljene riječi nije lako pronaći kao što je lako otići u trgovinu i kupiti paketiće sličica za album. Zato je mnogo uzbudljivije. Zavidim djeci koja žive u Istri, Zagorju, Lici i drugim krajevima gdje neke bake i djedovi govore starinski, domaće. Koliko li samo sjajnih riječi kojima prijeti umiranje oni mogu pronaći i spasiti!

Intervju s knjižničarkom povodom likovnog natječaja

Predstavi se svijetu – naslovnicom

Djecu privlače naslovnice s ilustriranim likovima.

Povodom našeg likovnog natječaja Predstavi se svijetu – Priča o naslovnici mladu knjižničarku Jelenu Šaban iz Osnovne škole Novo Čiče pitali smo o čitateljskim navikama njezinih učenika i o omiljenim naslovnicama.

Imate li top-listu najčitanijih knjiga u svojoj knjižnici i koliko je lektire među njima?

Učenici rado čitaju suvremene autore kao što su Miro Gavran i Sanja Pilić jer se s njihovim likovima mogu poistovjetiti. Ima i čitatelja koji svoje avanture pronalaze izvan popisa lektire, među naslovima kao što su Gregov dnevnik ili Warrior Cats, a one najmlađe još uvijek drži neobjašnjiva fascinacija svim mogućim knjigama o čudovištima, kojih nikad nema dovoljno. I, naravno, najpoznatiji čarobnjak Harry Potter ne gubi na popularnosti, čitaju ga veliki i mali, pa čak i profesori i stručni suradnici.

Imate li ideju kakav tip naslovnica najviše privlači djecu: s ilustracijama, fotografijama, šarene, minimalističke...?

Tu nema pravila, kao što i svatko od nas ima svoju boju ili stil učenja koji nam najviše odgovara. Na naslovnicama koje djeca vole prevladavaju ilustrirani likovi i životinje, a ilustracije mogu, ali i ne moraju, biti u više boja (jedino su najmlađi još malo zbunjeni crno-bijelim naslovnicama). 

 (izvor: www.profil-klett.hr)