KNJIŽEVNI TEKST BR. 18

Naslov: Mit o Dedalu i Ikaru / Kristina Gavran, Dedal i Ikar

Mit o Dedalu i Ikaru

Dedal, koji je sagradio labirint gdje je zatočeno čudovište Minotaur, i njegov sin Ikar zatočeni su na otoku Kreti. Dedal je uspio smisliti kako će pobjeći s Krete od kralja Minosa.

- Spašen sam! Minos mi može zatvoriti kopno i more, ali zrak mi ostaje otvoren. Zrakom ćemo odavde pobjeći! – reče Dedal.

Počeo je nizati ptičje perje različite veličine, vezivati ga u sredini lanenim koncem, a odozdo lijepiti voskom tako da je potpuno dobilo izgled ptičjih krila. Tako je izradio dva para krila: za sebe i sina pa pokušao naučiti sina kako letjeti.

- Leti uvijek, dragi sine, srednjim putom, jer ako se odviše nisko spustiš, mogu ti krila dotaknuti morsku vodu, napiti se vlage i povući te u dubinu valova; ako li se previsoko uspneš u zračne predjele, može ti perje doći preblizu sunčanim zrakama i najednom se zapaliti.

No Ikar nije poslušao očev savjet, nego se uspeo u visine želeći dosegnuti nebo, a blizina je Sunca svojim prejakim zrakama smekšala vosak koji je vezao perje, i prije nego je to Ikar primijetio, krila su se raspala, a Ikar je pao u morske valove koji su ga progutali. Dedal je pun bola odletio. Zarekao se da nikada više neće upotrijebiti krila.

 

Kristina Gavran: Dedal i Ikar (dramski tekst, ulomak)

IKAR: Tata, ti ćeš mi izraditi krila.

DEDAL: Što ti pada na pamet! Mi nismo bogovi.

IKAR: Ali možemo biti ptice! Zar su ptice nešto bolje od nas? (…)

DEDAL: I ti hoćeš biti ptica?

IKAR: Želim letjeti. Ti si rekao da možeš učiniti sve što poželiš, da tvoj um treba izazove, nova otkrića. Napravi mi krila.

DEDAL: Ali...

IKAR: Napravi mi krila.

DEDAL: Ikare...

IKAR: Obojica ćemo otići odavde. Iznad ovih zidova vidi se sunce, oblaci koji jedre na putu prema Ateni, šetat ćemo njenim ulicama, ulaziti u hramove i susretati ljude. Ti ćeš uživati ugled koji zaslužuješ, a ja ću slobodno hodati novim prostorima. Napravi mi krila!

DEDAL: Taj plan je djetinja ludorija.

IKAR: A ti je ostvari.

DEDAL: Ne! (…)

(Ikar se zaustavlja u svom zanosu. Prijeti.)

IKAR: Dobro. Onda ću otići do čudovišta i pustiti da me rastrga. Ti ćeš slušati moje jauke i plakati u mraku. Ostat ćeš sam, nezaštićen pred godinama koje slijede. (…)

DEDAL: Strpi se još malo.

IKAR: Sad! (…)

DEDAL: Otići ćemo kad za to dođe vrijeme.

(Ikar potišten sjedi u kutu. Dedal mu prilazi i grli ga.)

DEDAL: Moraš mi nešto obećati.

(Ikar šuti.)

DEDAL: Ne odvajaj se od mene, prati me u stopu, čini sve što ja činim. (…)

IKAR: Htio bih osjetiti slobodu.

DEDAL: Ti još ne znaš upotrebljavati slobodu.

IKAR: Što se tu ima znati? Treba joj se samo prepustiti, kao što se ptica prepušta vjetru da je nosi.

DEDAL: Sloboda nosi sa sobom odgovornost.

IKAR: Sloboda je osjećaj.

DEDAL: Prvo se moraš naučiti strpljenju.