Pripovijetka
Ja pripovijedam, ti pripovijedaš, on pripovijeda... Ma tko ne voli pripovijedati?
Pripovijetkom nazivamo književni tekst u kojem se pripovijeda radnja u kojoj sudjeluje nekoliko likova. Pripovijetka je dulja od priče, no kraća od romana.
Pročitaj ulomak iz pripovijetke Sanje Polak Prodaja u pekarnici Kiflić. Razmisli koja je tema te koji su glavni likovi pripovijetke.
Prodaja u pekarnici Kiflić (ulomak)
Sanja Polak
Ema je još u vrtiću naučila priču pod naslovom Od zrna do kruha. Svakoga listopada ponavlja tu priču. Nekoliko godina u vrtiću i dvije godine u školi.
...
Baš je to bezveze. – hrabro je nastavila Ema. – O tome kako nastaje kruh, učimo još od vrtića. To već i vrapci na granama pjevaju. Onda udavimo mamo, bake, tete i susjede da nam peku kruh. One se boje da se ne opečemo ili da ne napravimo svinjac u kuhinji i sve obave same. A mi gledamo i čekamo da kruh bude pečen. Onda svi te kruhove donesemo u školu i moramo ga jesti. Previše je to kruha za jedan dan. Tko zna gdje sav taj kruh završi kad mi odemo iz škole. Bilo bi bolje da se podijelimo u grupe i svaki tjedan neka jedna grupa donese kruh.
– Ema ima pravo, i meni je to bezveze.
– I meni!
– I meni! – javljali su se hrabri đaci.
– A što vam nije bezveze? – pitala je učiteljica.
– Ja znam! – javila se Liridona. – Moj tata ima pekarnicu kraj škole.
– Stvarno? – pitala je Ema. – Odlično.
– Ma čekaj Ema! Ne prekidaj me. – ljutila se Liridona. – Reći ću tati da nam u četvrtak iznajmi pekarnicu pa ćemo sami u njoj peći kruh.
– To!
– Može!
– Bit ćemo pekari! – vikala su djeca zajedno s Emom.
Sljedeći dan dečki su odlučili napraviti plakate za prodaju pekarskih proizvoda u pekarnici Kiflić kod Liridonina tate. Neke djevojčice slikale su kruh, neke pisale pjesme i priče o kruhu, neke izrađivale ogrlice od tjestenine. Sve su to odlučili prodati ili darovati u pekarnici Kiflić. Skupila se lijepa svota novca. Liridonin tata nije ništa uzeo. Sve novce ostavio je Eminu razredu. Ema je već znala što će s njima. Sjetila se malih prijatelja u Africi. Njima će poslati sakupljene novce. Sjetila se poslovice: Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača.
– Eh kad bi barem svi tako proslavili Dane kruha u svojoj školi. – rekla je brojeći kovanice i novčanice sakupljene ispred pekarnice Kiflić. – Puno djece u Africi barem jedan dan ne bi bilo gladno.
Nakon čitanja klikni na točne odgovore.