Brzo - umjereno brzo - sporo

Što misliš, tko je najbrži u tvojem razredu? A tko najbrže čita? Tko je najbrži u računanju?

Možeš li pretpostaviti tko bi pobjedio u utrci zeca i kornjače? Zašto?

Poslušaj basnu.

Poslušaj svoj puls (otkucaje srca). Pronađi na zapešću žilu kucavicu i osluhni brzinu pulsa.

Napravi sada deset čučnjeva te ponovno osluhni puls. Je li se ubrzao ili usporio? 

Svatko od nas ima svoj prirodni puls, koji može biti brži ili sporiji. Ovisi o uzrastu te naporu kojem je izloženo tvoje tijelo.

Pokušaj riješiti zagonetku.

Vrijeme teče uvijek jednakom brzinom. Ne može se ni usporiti ni ubrzati. 

Glazba nije kao vrijeme.

Nije uvijek jednakog tempa (brzine izvedbe).

Glazba može biti brzog, sporog i umjerenog tempa.

Zabavi se i pokušaj izvesti pjesmu što brže možeš. Pazi, počinjemo sporo, a zatim sve brže i brže.

Sredinom 19. stoljeća izmišljen je metronom, naprava za precizno određivanje tempa. Nakon toga skladatelji iza oznake za tempo, npr. brzo, upisuju i metronomsku oznaku, npr. 120 što određuje broj otkucaja u minuti.

Ta je oznaka putokaz izvođaču kojom je brzinom skladatelj zamislio glazbenu izvedbu pjesme ili skladbe.

Okušaj se u skladanju, a poigraj se i promjenama tempa.

Kako zvuči ista skladba bržeg, a kako sporijeg tempa?

Iako su u nekim glazbenim ostvarenjima oznake za tempo na materinjem jeziku skladatelja, većina ipak rabi talijanske nazive:

• Largo - Vrlo sporo
• Adagio - Sporo
• Andante - Umjereno brzo (doslovno bi se moglo prevesti kao "Hodajući")
• Moderato - Srednje brzo
• Allegro - Brzo (doslovno prevedeno "Veselo, radosno")
• Presto - Vrlo brzo