Personifikacija
Kad bi rijeke govorile...
Rijeke teku.
Rijeke prolaze.
Rijeke nas zaobilaze.
Rijeke nam dolaze.
Rijeke putuju.
Rijeke se druže.
Rijeke nam radost pruže.
I rijeke nam govore. Govore o svojim putovanjima, o ljudima koje susreću, o zemljama kroz koje prolaze. Ponekad stvarima, biljkama, životinjama ili pojavama pripisujemo ljudske osobine.
To činimo PERSONIFIKACIJOM.
... i krenule na put!
Sastale se tri rijeke na svome putu ka ušću. Prva, mala, vrckava i znatiželjna. Druga, mirna i vesela, a treća, uvijek sabrana, mudra i ponekad zabrinuta.
Zajedno su, jedna blizu druge, putovale ka moru. Ljepše im je bilo teći jedna uz drugu, razgovarati, uveseljavati jedna drugu.
Prva je često zastajkivala, poskakivala, prskala i pjevala. Druga joj je govorila da bude mirnija, kao ona, i da ne poskakuje kod svakog kamenčića. Treća je bila najduža i najšira rijeka, koja se brinula hoće li sretno stići do kraja puta. Puno je puteva već ona prošla do tada. Opreza nikad dosta, pomislila je.
No, činilo se da je sve u redu. Ipak, u tome trenu...
Pozorno pročitaj tekst s lijeve strane, promotri osobine koje su pridjenute rijekama te odaberi točne odgovore.
Oborine uvelike utječu na količinu vode u riječnim koritima. Pogledaj fotografije te razmisli što se dogodilo.