Kristina Gavran, Dedal i Ikar
Poslušaj sljedeću skladbu pa zapiši koje je osjećaje u tebi izazvala.
Doživljavam
Pogledaj kratki videozapis u kojem je objašnjen mit o Dedalu i Ikaru.
Mit o Dedalu i Ikaru
Poslušaj zvučni zapis književnog djela Dedal i Ikar Kristine Gavran.
Kristina Gavran
DEDAL I IKAR
Dedal je bio mitski izumitelj i umjetnik, a učiteljica mu je bila božica mudrosti – Atena. Svi su se divili njegovim djelima te je postao nadaleko poznat. Za kretskoga kralja Minosa osmislio je i načinio labirint u čijim je dubinama Minos skrio strašnog Minotaura, čovjeka s glavom bika. Kad je labirint bio dovršen, Dedal se mučio tražeći izlaz – bio je zarobljen. Iz dana u dan sve mu je teže padalo izbivanje iz voljene domovine. Mučila ga je misao da bi morao čitav život provesti na otoku kod kralja tiranina, sa svih strana okružen morem. Njegov dovitljivi um razmišljao je samo o spasu.
Likovi:
DEDAL
IKAR
(Dedal urezuje crtice na zidu. Računa. Prilazi mu Ikar. Gol je do pasa i oznojen.)
DEDAL: Nemoj drugi put ići tako daleko.
IKAR: Išao sam označenim putem.
DEDAL: Nisi skretao?
IKAR: Slijedio sam tvoje crteže na zidu.
DEDAL: Zašto si onda tako oznojen? Kao da si trčao kilometrima. U središte labirinta.
IKAR: Rekao sam ti da sam slijedio tvoje znakove. Obišao sam rutu nekoliko puta. (…)
DEDAL: Zato trčiš. Znam da odlaziš u nepoznate hodnike. Izlažeš se opasnosti.
IKAR: Opasnosti? Kakvoj opasnosti?
(Dedal šuti.)
IKAR: Da nije možda opasnost od čudovišta?
DEDAL: Rekao sam ti da čudovišta ne postoje.
IKAR: Da, rekao si.
(Ikar ga nepomično gleda. Dedal skreće pogled.)
DEDAL: Ne idi više u središte labirinta. Nećeš se znati vratiti.
IKAR: Bez brige, nisam budala. I ja znam staviti križić na kraju zida i zapisati broj.
DEDAL: Kažem ti. Ne idi sam.
IKAR: Jer bih mogao doći do njega.
DEDAL: Prestani!
(Ikar osjeća Dedalovu ljutnju, ali još nije spreman odustati. Provocira.)
IKAR: Gdje mi je majka?
DEDAL: Uvijek jedno te isto pitanje.
IKAR: Na koje ne daješ odgovor.
DEDAL: Trebao bi od mene tražiti znanje, a ne informacije.
IKAR: Znanje prolazi kroz moje iskustvo.
DEDAL: Ja sam ga pronašao prije tebe.
IKAR: Ti ništa ne znaš.
DEDAL: Stanovnici ovog otoka me poštuju, veličaju moje ime, ljepotu mojih kipova, umijeće mojih ruku, moj um koji je u stanju riješiti i najteže zagonetke.
IKAR: Stanovnici ovog otoka su budale.
DEDAL: Prije nisi tako govorio. U čudu si me gledao kad bih ti pričao o Ateni.
IKAR: Priče o Ateni...
DEDAL: Ne vjeruješ mi. Možda ćeš jednog dana saznati.
IKAR: Kako? Posvuda oko nas su zidovi. Zatvoren sam kao zvijer u kavezu.
DEDAL: Ovako si na sigurnom.
IKAR: Zar sam ja čudovište koje zavija u mraku?
DEDAL: Ne. Ali zidovi te štite.
IKAR: Od čega? Ne bojim se.
DEDAL: Zidovi te štite od tvojeg nepoznavanja straha.
IKAR: Ti si mi usađivao strah kao vrlinu. I sad se ljutiš što sam ga odbacio.
DEDAL: Tjerao sam strah dok si ga se bojao, sad kad se ne bojiš, pomažem ti prizvati strah.
(Ikar mu okreće leđa. Radi fizičke vježbe.)
IKAR: Otići ću.
(Dedal ne odgovara.)
IKAR: Čuješ li?
DEDAL: Čuo sam te.
IKAR: Još malo i odlazim.
DEDAL: Zidovi su visoki, hodnici su nepregledni, hodali smo satima i svaki put naišli na novi zid.
(Ikar prilazi zidu s crtežima, promatra ih.)
(…)
(Šutnja.)
IKAR: Tata, je li moguće letjeti?
DEDAL: Čovjeku nije dana ta sloboda. Samo bogovima i pticama.
IKAR: (zamišljeno) Bogovima i pticama...
DEDAL: Ikare, ti si čovjek. Dijete. Imaš noge, glavu, ruke. Čvrsto stojiš na zemlji.
IKAR: Zemlja je blatnjava.
DEDAL: Tu si se rodio.
IKAR: Kao što si se ti rodio u Ateni. Ja je želim vidjeti.
(Šutnja.)
(…)
DEDAL: Ikare, sve u svoje vrijeme.
IKAR: Tata, ti ćeš mi izraditi krila.
DEDAL: Što ti pada na pamet! Mi nismo bogovi.
IKAR: Ali možemo biti ptice! Zar su ptice nešto bolje od nas? Zar imaju um poput čovjeka? Hrane se na smetlištima od naših ostataka. Umiru na pustim mjestima.
DEDAL: I ti hoćeš biti ptica?
IKAR: Želim letjeti. Ti si rekao da možeš učiniti sve što poželiš, da tvoj um treba izazove, nova otkrića. Napravi mi krila.
DEDAL: Ali...
IKAR: Napravi mi krila.
DEDAL: Ikare...
IKAR: Oboje ćemo otići odavde. Iznad ovih zidova vidi se sunce, oblaci koji jedre na putu prema Ateni, šetat ćemo njenim ulicama, ulaziti u hramove i susretati ljude. Ti ćeš uživati ugled koji zaslužuješ, a ja ću slobodno hodati novim prostorima. Napravi mi krila!
DEDAL: Taj plan je djetinja ludorija.
IKAR: A ti je ostvari.
DEDAL: Zadiremo u sveto.
IKAR: Što je sveto u ovom labirintu? Samo smrt koju možemo čekati dovijeka. Čekamo ovdje zatvoreni već predugo. Zaboravio sam kako izgleda drveće, kako valovi nadiru na kamenje, kako izgleda lice dadilje i kojeg je okusa mlijeko. Zaboravljam stvari koje su mi nekada bile kristalno jasne, vrijeme ih otima iz moje glave i one nestaju kao da ih nikada nije niti bilo. Uskoro ću se pretvoriti u tebe, osjećam to. Tvoje oči postaju moje oči i jedino se u njima ogledaju. Gušim se. Nema zraka među ovim zidovima. Nema prostora od tvog pogleda koji sve obuhvaća. Mi moramo otići. Želim imati komadić neba samo za sebe. Prostor i vrijeme u kojem nisi prisutan ti.
DEDAL: Ne!
(Ikar se zaustavlja u svom zanosu. Prijeti.)
IKAR: Dobro. Onda ću otići do čudovišta i pustiti da me rastrga. Ti ćeš slušati moje jauke i plakati u mraku. Ostat ćeš sam, nezaštićen pred godinama koje slijede.
DEDAL: Ti trebaš biti uz mene.
IKAR: Svakoga dana sve si bliži zatvaranju kruga. Moramo otići.
DEDAL: Ti si još dijete.
IKAR: Nisi ni primijetio kako sam narastao. Puno je vremena prošlo.
DEDAL: Ja ga ne osjećam.
IKAR: Znam. Jer time bi morao priznati da i ti stariš. A meni vrijeme juri tolikom brzinom da se bojim kako ga nikad neću uhvatiti.
DEDAL: Strpi se još malo.
IKAR: Sad! (Ikar mu pruža desnu ruku. Dedal ga gleda, a zatim prihvaća.)
DEDAL: Nema u tebi još dovoljno snage.
IKAR: Tata, zašto mi ne popustiš? Zašto me ne pustiš da pobijedim?
DEDAL: Pobjedu treba zaslužiti.
(Obojica se trude pobijediti svom snagom. Nakon nekoliko oduzimanja prednosti, Dedal pobjeđuje. Ikar je razočaran. Šuti.)
DEDAL: Otići ćemo kad za to dođe vrijeme.
(Ikar potišten sjedi u kutu. Dedal mu prilazi i grli ga.)
DEDAL: Moraš mi nešto obećati.
(Ikar šuti.)
DEDAL: Ne odvajaj se od mene, prati me u stopu, čini sve što ja činim.
IKAR: Znam već napamet.
DEDAL: I uvijek imaj to na umu.
IKAR: Htio bih osjetiti slobodu.
DEDAL: Ti još ne znaš upotrebljavati slobodu.
IKAR: Što se tu ima znati? Treba joj se samo prepustiti, kao što se ptica prepušta vjetru da je nosi.
DEDAL: Sloboda nosi sa sobom odgovornost.
IKAR: Sloboda je osjećaj.
DEDAL: Prvo se moraš naučiti strpljenju.
Nesanica
(Noć je. Dedal spava. Ikar je nervozan, gleda u nebo, neprestano se okreće, ustaje, ne zna što bi sa sobom. Ponekad utone u san, ali to je samo na trenutak. Misli su mu nepovezane, na granici između sna i jave.)
IKAR: Noć je i milijun zvijezda koje me uznemiruju. Brojim zvijezde kako bih prizvao san, iako... zvijezde me nikada nisu zanimale. Njih je mnogo, a sunce je samo jedno. Veliko i sjajno. Sjaji kao tisuću malih, nebitnih zvijezda. Ne mogu spavati. Mi mora da smo za nešto kažnjeni. Kako inače objasniti ovaj nemir, ovu skučenost, ovu kaznu? On leži tu mirno i spava. Ne razumijem kako zarobljen čovjek može spavati, odakle mu snovi? Slušam njegovo disanje i ponekad pomislim kako bih ga najradije... ubio. Pravilnost njegovih udisaja i izdisaja me opterećuje. Samo u noći sam slobodan od njegovog pogleda, od njegovih riječi. Brojim zvijezde čekajući sunce. Nadam se snu, ali san ne dolazi. Sanjam otvorenih očiju, zureći netremice u nebo. Više ne znam što je stvarnost, a što slike koje se stvaraju u mom umu od pretjeranog naprezanja očiju. Vidim sebe poput najveće ptice na nebu, prelijepih zlatnožutih krila od čvrstoga perja. Ja sam kralj svih ptica na nebu i sve mi se ptice klanjaju dok prolazim kraj njih. Snaga mojih zamaha pokorava vjetar, i vjetar mi se klanja. Podržava me i gura naprijed kako bi mi olakšao let. Snažno širim ruke, žile na mom vratu se naprežu, u glavi mi se vrti od boli. Velika konstrukcija od perja i voska pritišće mi leđa. Ali bol mi ne smeta, postaje ugodna. Uživam u letu, u vjetru koji mi hladi znojno čelo, u suncu koje grije moje lice. Drago sunce, tako je lijepo. Smiješi mi se, osjećam ga na svojim usnama, na vrhu jezika kao ljepljivu slatkoću. Kad bih ga samo mogao zagrliti. Možda bi mi sunce uzvratilo zagrljaj, dopustilo da sletim na njegovu površinu i prošetam po njoj kao po užarenom pijesku na obali. Stopala mi uranjaju u mekanu toplinu. Sa sunčeve površine gledam dolje na zemlju. Smijem se. Sve je tako maleno, tako nebitno i prolazno. Ljudi su neprimjetni, ne razlikuju se od vlati trave. Zar sam i ja nekad bio dio njih? Utopljen u gomili. Čekaju izlazak sunca kao znak za početak obavljanja nebitnih poslova. Poslova koji nikome ne koriste, koji ništa ne mijenjaju. Stojim na suncu i želim postati dio njega, osjetiti njegovu snagu. Sunce se smije, njegov smiješak je božanski. Prima me za ruku i povlači prema središtu. Sad vidim, sunce nije žuto, već zlatno. Zlatna kugla koja isijava. I moja koža postaje zlatna, kosa mi se pozlaćuje i ruke su mi zlatne. Sav sam od zlata i postajem sunce. Postajem sunce.... postajem sunce.... postajem sunce....
- Koje su sličnosti, a koje razlike književnog teksta i mita o Dedalu i Ikaru? Koji ti se više svidio? Obrazloži svoj odgovor.
Razumijem
U djelu se iznosi ozbiljna dramska radnja u kojoj nema elemenata komedije, a njezin kraj može biti tragičan ili sretan. Kako se naziva takva dramska vrsta?
Ovo je djelo drama u užem smislu.
Povezujem
Nakon slušanja zvučnog zapisa i/ili čitanja dramskog teksta organizirajte raspravu u razrednom odjelu. Podijelite se u dvije skupine - onu koja podržava Ikara i onu koja podržava Dedala. Pripremi se za raspravu slijedeći smjernice, koje ćeš otkriti klikom na oblačiće.
Istražujem i stvaram
Istraži temu grčkih mitova u različitim izvorima, primjerice na mrežnim stranicama Hrvatske enciklopedije, na našoj IZZI platformi iz Povijesti ili u školskoj knjižnici posudi i pročitaj knjigu Najljepše priče klasične starine Gustava Schwaba. Izaberi jedan mit koji ti se najviše svidio te ga dramatiziraj - preoblikuj ga u dramski oblik. Napiši svoj tekst prema ulogama, u obliku dijaloga i monologa te ne zaboravi na didaskalije. Podijelite uloge i izvedite svoja dramska djela u razredu koristeći prigodnu kostimografiju i rekvizite. Sretno!