Nada Mihelčić, Draga mama
Brojne se obitelji svakodnevno susreću s problemima koji dugotrajnim nerješavanjem dovode do njezina raspada. Mlađi članovi obitelji (djeca) svjedoče postupnom udaljavanju roditelja, a nerijetko i njihovim razvodom. Pogledaj predloženi video o toj problematici.
Što ti je iz videa bilo poznato, a što te posebno iznenadilo?
Što bi predložio/predložila kao najbolji način za rješavanje problema s kojim se djeca susreću u trenutku razvoda roditelja?
Organizirajte raspravu u razredu tako da određena skupina zauzme stajalište sudionika toga događaja (roditelji, djeca, prijatelji i sl.). Predložite rješenje iz različitoga kuta gledišta.
Doživljavam i razumijem
Poslušaj zvučni zapis teksta Draga Mama Nade Mihelčić, a zatim iskaži svoje doživljaje teksta i provjeri njegovo razumijevanje.
Nada Mihelčić
DRAGA MAMA
Glavni je lik romana Viktorija, odnosno Bucka kako je zove njezina majka, gimnazijalka koja smatra da svatko ima pravo biti poseban i drugačiji od drugih. Želi biti slobodna i ne opterećivati se krivim vrijednostima koje nam društvo nameće. Nerazumijevanje između Viktorije i njezine majke svoj vrhunac doseže kada majka odluči napustiti muža i s drugim muškarcem odseliti u Norvešku.
– Bucka!...
– Buuuckaaa!...
– Buuuckaaa!...
– Buuckaaa!!!...
– Čuješ li ti mene??!
Vrata sobe naglo su se otvorila i sad je uz dovratak stajala moja mama, bijesno me gledajući.
– Koliko te puta moram zvati? – pitala je, trudeći se da to zvuči kao da vrlo učinkovito suspreže svoj bijes.
– Oprosti, mama, nisam čula da me zoveš.
Stisnula je oči u dva uska proreza i, namjestivši izraz lica kao da je upravo progutala nešto jako gorko, tihim je glasom rekla: – Nisi me čula? Zovem te već pet minuta i ti to nisi čula?
– Mama! Imam gotovo punih šesnaest godina i cijelo to vrijeme moje je ime Viktorija. To nije tako teško upamtiti. Molim te prestani zazivati neke Bucke, Vikice, Dudice i sva ta kretenska imena jer se nemam namjeru na to više odazivati. Pokušaj nekako shvatiti da ja nisam nikakav tvoj „bucmasti gumbekˮ ni „mala blentačaˮ ili kako me sve ne zoveš pred svojim čudnovatim prijateljicama. Ja sam odrasla žena, moje je ime Viktorija, i to je sve što one o meni trebaju znati i kako me trebate zvati.
– Kao prvo, nisi ti još nikakva žena, a kao drugo, nikad mi se nije sviđalo to tvoje ime, no tata i baka Mirna toliko su željeli da te tako nazovemo da sam najzad pristala, ali…
– Ali ti se ne sviđa. Kao što ti se ne sviđa ni to što idem u gimnaziju, a ne u onu tvoju ekonomsku školu, kao što ti se ne sviđa što igram rukomet umjesto nekakvog sviranja glasovira ili plesanja baleta! – sada sam već gotovo vikala, pitajući je ima li uopće na meni nešto što joj se sviđa. Istoga sam trenutka pomislila kako ću poludjeti ako sada kaže kako imam divne plave oči, baš kao što su i njezine.
– Imaš jako lijepe oči i lijepo si visoka, ali ako nastaviš ovoliko jesti… ne znam… Jao, kako ona meni može podići tlak! U posljednjih godinu-dvije uopće ne možemo normalno razgovarati. Ona misli kako je to zato što sam u pubertetu, ali stvari među nama sve su gore zapravo zato što je iz dana u dan sve očitije kako ja nisam njezin klon niti ću to ikada biti.
– Da, mama, od tebe sam naslijedila krasne oči. – rekla sam tiho, unijevši u glas sav otrov koji sam mogla iscijediti iz sebe. – Nadam se da sam sve ostalo naslijedila od tate.
Pošla je prema stolu i s izrazom gnušanja zgrabila s poda moje donje rublje i majicu koju sam sinoć nosila, stavila je to na stolac uz prozor, a sama je sjela na onaj drugi, pogledavši me pogledom punim prijekora. Ne bi imalo nikakvog smisla objašnjavati joj da sam to sinoć posve uredno bacila na stolac, ali je skliznulo s njega.
(...)
Smogla sam hrabrost i postavila pitanje koje me najviše mučilo: – I, što će biti sada?
– Ne znam, sve ovisi o mami jer malo je toga što bih ja mogao učiniti. Mogu je ponovno moliti da ostane, ali…
Razumjela sam. Bilo mu je teško moliti je kada ga je već prije odbila, ali bio je spreman moljakati za moje dobro, za dobro svih nas.
– Nemoj, tata, možda bih mogla ja pokušati. Možda i mene odbije, ali barem ćemo znati jesam li joj zaista toliko važna da, kako ti je rekla, ne može živjeti bez mene.
– Mama misli kako je još prerano za bilo kakve razgovore. Boji se da bi ti opet moglo pozliti. A osim toga… ima još nešto što ti nisam rekao.
– Reci.
– Ima još jedan razlog zašto se nisam borio da ostaneš sa mnom. Već drugu godinu zaredom Institut dobiva sve manje dotacije i već su nam u tri navrata smanjivali plaće. Bojim se da ti ne bih mogao pružiti sve što želiš. Kad bi živjela s njima, ne bi bilo nikakvih materijalnih problema…
– Ja jedino silno želim živjeti s mamom i s tobom. Ako to ne mogu, onda želim biti s tobom. Hoćemo li imati za hranu?
– Jedva. – odgovorio je tata, zureći u tepih.
Ne znam zašto, ali u tom trenutku jasno sam vidjela sve one predmete sa svojeg popisa, predmete koje sam, po savjetu škvadre, namjeravala užicati od roditelja kao kaznu što se rastavljaju. Odjednom sam se postidjela jer mi se činilo da je taj popis radio netko drugi, netko puno, puno gluplji nego ja.
– Nije važno. Mama ionako kaže da previše jedemo.
Neveselo se osmjehnuo.
– Idemo to obaviti. – rekla sam. Gdje je mama?
– U banci, gdje bi bila?
Možda je mogla biti ovdje, kao što si ti, pomislila sam, ali nisam ništa rekla. – Onda ću razgovarati s njom kad se vrati. – promrmljala sam.
Tata je ustao, nagnuo se i rukom mi razmrsio kosu. – Nevjerojatno je kako si brzo izrasla u mladu i jaku osobu. – rekao je. – Pomalo mi je čak i neugodno jer se u svemu ovome ponašaš zrelije od mene… kao da si mama, a ja sin u pubertetu.
Nasmijala sam se. – Šibaj van iz sobe, sine moj, i napravi nam kakao dok ti se mama na miru obuče.
(ulomci iz romana)
Do sada si učio/učila o vrstama romana i čitao/čitala ih cjelovite ili u ulomcima. Ponovi obilježja određene vrste romana.
Potraži u školskoj knjižnici primjer za svaku vrstu romana pa u razrednome odjelu organizirajte čitanje ulomaka.
Istražujem i stvaram
Napiši kako zamišljaš kako je izgledao razgovor Viktorije i majke. Navedi što više njihovih argumenata kojima žele riješiti problem.
Predstavi svoj razgovor razrednome odjelu, a možete organizirati i čitanje po ulogama. Odlučite čiji razgovor ima dovoljno argumenata i najprikladniji je za situaciju u kojoj se našla Viktorija.
Pregledaj fotografije i imenuj problem s kojim se susreću adolescenti.
Izaberi jedan od problema, istraži na mrežnim stranicama više o njegovim mogućim uzrocima pa pripremi materijal za izradu brošure (letka) na kojoj ćeš ukratko opisati problem i ponuditi rješenja svima koji ih možda doživljavaju. Obogati svoju brošuru prikladnim fotografijama i ilustracijama, a možeš je izraditi u jednome od digitalnih alata (pr. Canva, Piktochart i dr.).