ROĐENDAN GLJIVE LUDARE

Slavila Gljiva Ludara rođendan pa pozvala svoje prijatelje na objed. Naumila ih je pogostiti kokošjom juhom, medenjacima i voćnom salatom, ali joj je za kokošju juhu nedostajala kokoš, za medenjake med, a za voćnu salatu mrkvica. Razmišljala je što će i kako će, kad joj na vrata pozvoni lisica.
- Dobar dan, dobar dan! Prijateljici donosim za rođendan: crvenu maramu s bijelim točkicama, žutu košulju sa zelenim prugicama i smeđu suknju s plavim kvadratićima!
- O, hvala ti, hvala, draga prijateljice! Pa to je prekrasno! Već mi je dosta ove stare zelene marame s bijelim prugicama, stare crvene košulje sa smeđim točkicama i bijele suknje s plavim kvadratićima.
- Ja bih nešto mogla prigristi dok se ti presvučeš. - kroz smijeh će lija njušeći ne bi li osjetila miris pečenja.
- Oprosti mi, draga prijateljice! Još prošlog tjedna pozvala sam jednu kokoš na današnji objed. Izgleda da je zaboravila adresu. Nego, molim te, pođi ti do sela po nju!
- Pa, vrlo rado, samo... kako ću je prepoznati? - upita lija.
- Kokoš ko kokoš. Ima glavu, dvije noge, rep...
- No, dobro, dobro, idem! - reče lija. - A ti u međuvremenu ispeci kolače.
Tek što je lija otišla, pojavi se medvjed.
- Dobar dan, dobar dan! Oprosti što kasnim! - reče on tražeći pogledom ostale goste.
- Evo ti za rođendan donosim smeđu maramu s bijelim prugicama, crvenu košulju s plavim kvadratićima i zelenu suknju sa žutim točkicama. A sad bih kušao jedan medenjačić!
- O, kako sam sretna! Hvala ti, medo! A medenjaci te čekaju u duplji starog hrasta. Pođi po njih, molim te, ja nisam stigla! Samo reci pčelama da sam te ja poslala!
I medo nevoljko ode. Nije Gljiva uspjela izreći RIBA RIBI GRIZE REP kad joj na vrata bane zec.
- Ne ljuti se što kasnim, draga moj! Neki lovci su tražili intervju od mene. Jedva sam im pobjegao. Evo što sam ti donio! - reče i preda joj darove.
- O, zeče, zeče, pa to je plava marama sa žutim kvadratićima, smeđa košulja s crvenim točkicama i crvena suknja sa zelenim prugicama! Oduvijek sam baš to željela! Hvala ti, prijatelju! - reče Gljiva pa požuri da se presvuče.
- A ja bih mogao i nešto prigristi, kakvu mrkvicu na primjer. - odahnuo je napokon zec.
- Oprosti mi. Znam da voliš svježu hranu pa sam mrkvicu ostavila u najbližem vrtu u selu. Pođi po nju, molim te! Uskoro će doći i ostali gosti.
Zec nevoljko ode, a Gljiva požuri da se obuče i dočeka drage prijatelje. Čekala je i čekala. Uzalud.
Lisicu seljaci uhvatiše baš kad je uvjeravala kokoš da mora hitno s njom na svečani objed. Medvjeda pčele izbodoše od nožnog palca do ušiju, jedva je živ stigao do svoje spilje. A zec se jedva izvukao pred seoskim psima. Odonda, čim vidi mrkvicu, prisjeti se Gljive Ludare i kobnog objeda, a i one narodne:
TKO JE LUD, NE BUDI MU DRUG.

NADA ZIDAR-BOGADI

ZANIMLJIVOSTI O GLJIVAMA

U Hrvatskoj živi preko 20 000 vrsta gljiva. 
Znanost o gljivama naziva se mikologija.
U vrijeme rimske civilizacije gljive su bile na visokoj cijeni i zvane su hranom bogova.
Gljive recikliraju biljke poslije njihove smrti i pretvaraju ih u plodnu zemlju. Da nije gljiva, planet Zemlja bio bi zatrpan biljnim i životinjskim ostatcima i život na Zemlji ne bi bio moguć.
Postoje vrste gljiva koje svijetle u mraku. U prošlosti su ljudi osvjetljavali put kroz šumu koristeći se panjevima obraslima takvim gljivama. 
U dalekoj su prošlosti, prije nego je na Zemlji raslo drveće, na njoj rasle ogromne gljive. Tako je pronađen fosil gljive visok osam metara i širok jedan metar.
I danas u Oregonu u Sjedinjenim Američkim Državama postoji ogromna gljiva koja je stara 2 400 godina.
Najotrovnija je gljiva na svijetu zelena pupavka. Dovoljan je jedan maleni šeširić te gljive da ubije odrasloga čovjeka. 
Postoji gljiva koja raste na drvetu, ima gotovo jednak okus kao piletina, a ime joj je šumsko pile. 

Pogledaj video, poslušaj i otpjevaj poznatu pjesmu o jednoj gljivi koja se zove muhara.