Uvod

Čovjek i priča

Priče su siguran znak razlikovanja između ljudi i drugih živih bića. Graditi sebi nastambe mogu i dabrovi, trave koje će ih izliječiti nalaze i psi, uspješno komunicirati mogu i kitovi. Ali suvislu i koherentnu priču ispričati mogu, koliko danas znamo, samo ljudi. Osim toga i da bi gradili i da bi liječili i da bi komunicirali, njima trebaju priče. Dakle, ljudi ne samo da mogu pripovijedati priče, nego i moraju jer je ta njihova sposobnost, vještina i dar jedan od vitalnih uvjeta postajanja društvenim bićem.

Evelina Rudan
  • Pogledajte galeriju i odaberite tri fotografije koje su najbliže vašem konceptu priče.
  • Prisjetite se svojega znanja o pričama koje ste stekli samostalno, ali i tijekom srednjoškolskoga obrazovanja. Navedite kojim se medijima može posredovati priča i galeriji dodajte one medije koji nedostaju.

Prepričavanje, pripovijedanje ili naracija – zašto je važno i kako se razvija?

Djeca vještine pripovijedanja razvijaju postepeno, u skladu s njihovom kronološkom dobi. Prepričavanje događaja nekoj drugoj osobi nije samo povezivanje riječi i rečenica jer način na koji djeca prepričavaju tj. strukturiraju priču uključuje veliki broj vještina kao što su povezivanje događaja, oblikovanje teksta, izbor riječi, razumijevanje uzročno-posljedičnih odnosa tj. razumijevanje priče, razumijevanje uloge pripovjedača, ali i slušatelja. Budući da se pripovijedanje oslanja prvenstveno na jezična znanja, prepričavanje poznatih događaja ili priča dobar je pokazatelj jezičnog razvoja djeteta te nam otkriva djetetovu sposobnost da organizira rečenice u jednu sadržajno povezanu cjelinu.

izvor: Martinin blog
  • Ulomak pripada tekstu s bloga logopeda. Jeste li ikada o pričanju priča razmišljali kao o pokazatelju jezičnoga razvoja djeteta? 
  • Pročitajte tekst u cijelosti i izdvojite ključne riječi. Potom usporedite dvoje ključne riječi s početnim citatom. 
  • Navedite najmanje tri prednosti pričanja i prepričavanja za razvoj djece, mladih i odraslih.

Svrha književnosti

U udžbeniku Književni vremeplov 4 čitali ste tekst Jonathana Cullera Književnost - što je to? u kojemu se autor bavi svrhom proizvodnje, čitanja, ali i bavljenja književnošću. Pročitajte citate iz intervjua s portugalskim autorom Gonçalom M. Tavaresom koji daje sasvim drugi pogled na priču, pričanje i samu književnost.

Što se „uputa“ tiče, ne volim knjige koje već od prve sekunde znamo kako čitati. Mislim da svaka knjiga mora stvoriti novog čitatelja. Postoji bezbroj načina na koji možete napisati knjigu i ne sviđa mi se pomisao da kad uđem u neku knjižaru, a to se, nažalost, događa sve češće, primijetim kako su sve knjige iste. Imaju istu formu, slijede svojevrsni „recept“ samo da bi se što bolje prodale. Mrzim to. Književnost je svijet u kojem se nešto stvara, svaka knjiga trebala bi biti kreativni predmet, trebala bi pomalo izmjestiti čitatelja iz njegova svijeta tako da njegova reakcija bude: „Čekaj malo, što je ovo? Želim pokušati shvatiti, želim ući dublje u to, prilagoditi se svijetu te knjige.“ Jer čemu služi knjiga ako nam je sve poznato čim je otvorimo? To nema veze s umjetnošću. Umjetnost nastoji izmjestiti gledatelja ili čitatelja iz njegova svijeta.

Također, riječ je o knjizi koja se može otvoriti na bilo kojoj stranici. Sviđa mi se to da ne morate znati priču kako bi ono što pročitate na toj stranici imalo smisla. Ne smatram kako bi književnost trebala živjeti od priče. Njezina svrha nije pripovijedati priče onako kako su nam ih pripovijedale naše bake. Mi obožavamo naše bake i one mogu biti vrsne pripovjedačice, ali postoji razlika između njihova pripovijedanja i umjetnosti. U umjetnosti se forme mijenjaju, neprestano se pronalaze nove, destabilizira se jezik, razrađuju se ideje, itd.

Nalazimo se u dobu koje se toliko temelji na ekonomiji da knjige postaju nalik televizijskim emisijama i natječu se s njima na polju zabave. Jučer sam u šali rekao da su knjige postale poput masaže, služe nam kako bismo se odmorili, ali umjetnost nije za trenutke kad smo umorni nego baš suprotno, kad smo puni energije i onda pronađemo u njoj nešto što će nas protresti. Sve češće se književnost poima kao zabava, čitatelji žele priču, a diktatura priče, romana i novele, ima više veze s ekonomijom nego s umjetnošću.
  • Izrazite autorov stav prema književnosti jednostavnom proširenom rečenicom.
  • Usporedite njegovo viđenje književnosti s viđenjem Jonathana Cullera. Svoje tvrdnje potkrijepite citatima.
  • Iznesite svoje viđenje uloge književnosti.

Ivo Andrić

Posljednja tema, ne samo ovoga udžbenika, nego i učeničkoga školskog doticaja s književnošću, govori o priči i pričanju. Gotovo je nemoguće pisati, govoriti i raspravljati o pripovijedanju, priči i njezinoj ulozi u životu pojedinca i cijelih naroda, a da se ne spomene Ivu Andrića. Pogledajte kratki film o životu Ive Andrića kako biste se pobliže upoznali s autorom.

Povijest hrvatskoga jezika

Jezik, pismo i pismenost pojmovi su koji se danas podrazumijevaju. Podrazumijeva se da je hrvatski jezik samostalan, priznat i uređen te da je službeno pismo latinica te da se tim jezikom i pismom govori i piše u školama i u javnom prostoru. Ipak, put do trenutnoga statusa hrvatskoga jezika bio je dug, a započeo je u srednjemu vijeku.