Provjera (ispit) znanja

Provjera znanja

Provjera znanja sastoji se od dvaju dijelova. Prvi dio čine zadatci kojima se ispituje poznavanje činjenica, a drugi dio čine zadatci s polaznim tekstom. 

1. dio

2. dio

Sljedeći zadatci su zadatci s polaznim tekstom. Pročitajte pažljivo tekst te odgovorite na pitanja.

1. polazni tekst

Pročitajte polazni tekst i odgovorite na pitanja.

 

Reče svijetli Hektor te pruži za sinom ruke,

Ali se prìvine sin krasnopòjasnoj dojkinji na grud

I krikne, prèplašiv se, kad ugleda miloga oca,

Mjedi se prestraši on i konjògrivne kite kad spazi

Kako se strašno trese na kacigi ozgo na vrhu.

Tome se mili otac nasmìje i gospođa majka.

Odmah svijetli Hektor sa glave kacigu svoju

Sjajnu, presjajnu, skine i nà tlo je metne, te sina

Poljubi miloga svôg i na rukama pònjiše njega;

Onda molitvu Zeusu i ostalim bozima rekne:          

2. polazni tekst

Pročitajte polazni tekst i odgovorite na pitanja.

Bog znade: često poželim, idući navečer u krevet, da se više i ne probudim. Kadšto se ponadam da će tako i biti. Onda ujutro otvorim oči, ugledam sunce i osjećam se jadno. Kad bih barem mogao reći da sam mušičav! Tada bih svalio krivnju na loše vrijeme, ne nekoga trećeg, na neki neuspjeh u poslu, pa bi mi nesnosno breme bezvoljnosti bilo upola lakše. Jao meni! Osjećam i previše jasno da je krivica samo na meni. Krivica? Ne! Dosta je reći da je u meni samome izvor svih nevolja kao što je nekada u meni bio izvor svih radosti. Zar nisam onaj isti čovjek koji je lebdio u snažnim osjećajima, koji se na svakome koraku susretao s rajem, čije je srce bilo spremno da s ljubavlju obgrli cijeli svijet! To je srce sada mrtvo, iz njega polet više ne teče, oči su mi suhe, a um, lišen olakšanja što ga suze mogu dati, stvara mi na čelu bore groze. Trpim puno jer sam izgubio ono što je bilo jedina slast moga života: svetu, životvornu snagu kojom sam svjetove oko sebe stvarao. Nema je više! (Patnje mladog Werthera)

3. polazni tekst

Pročitajte polazni tekst i odgovorite na pitanja.

 

Kraj ljubavi u duši mrtvo zvoni
Veče slazi s neba plavo
Spuštam tihe crne zastore

Znam: vani su mrtve zvijezde i kuće i mjesečina
i crn prostor nepomičan stoji

Niko nikad neće doći k meni

Smrt još samo nevidljiva živi

Snu
razmotaj crven pokrov povrh mene
i nada mnom neka crno nebo noći
vječno
              ćuti              

4. polazni tekst

Pažljivo pročitajte polazni tekst i odgovorite na pitanja.

(...) Grmljavina polagano nestaje. Munje se odražavaju u fosfornome osvjetljenju sobe, a detonacije zaostaju polagano. Vjetar i šum kiše. Leone raste u nemiru i vidljivo se jedva svladava.
GLEMBAY: Ti bi dakle želio da ja odem? To znači: du komplimentierst mich hinaus!*
LEONE: Ich komplimentiere dich nicht hinaus, ich bitte dich nur! ** Ja mislim da bi najbolje bilo da se rastanemo u miru. Ja nisam pravnik, ja ne mislim juridički, ja nisam ni burzovni senzal! Što bismo dakle nas dvojica mogli da izmešetarimo?
GLEMBAY: Biti arogantan spram svoga oca, to je naročito otmjeno! To je grandezza! Da! To je daniellijevski grčki način: gledati u oči i misliti svoje! Da! Ali ti si lansirao jednu nevjerojatno mutnu verziju, ti si zaprljao moju familijarnu čistoću! Ti si tu noćas moje obiteljsko stanje ponizio do neke vrste promiskuiteta, kao da se kod Glembaja živi na boemski način! A li trebalo bi da uvažiš da mi Glembajevi nismo boemi! Mi smo solidni konzervativni građani i za svaku svoju riječ nosimo punu formalnu i džentlmensku odgovornost! Što je tebi dalo pravo da se na onaj – ne ću da kažem kakav – način izraziš pred Silberbrandtom i pred Fabriczyjem o mojoj supruzi?
(...)

Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi

*pokazuješ mi na uljudan način vrata; ** ja ti ne pokazujem na uljudan način vrata, ja te samo molim!

5. polazni tekst

Pažljivo pročitajte tekst i odgovorite na pitanja.

                                                  Mom ocu

Ja vučem čemer magle tvojih gorah,
Očajnost zvijezdah, što nad tobom niču,
U meni jeca sjena tvojih dvorah,
Moj otrcani, kraljski, banski Griču!

Ja nosim Gospe staromodnu priču,
Na kuli Vrata, Svijeću gorkih Morah,
Pa pjesmu, što pod starcem tramom kliču
Dijaci, zvona preporodnih zorah.

Za orlom, strofo! Tu je odžak Zrinjskih,
U gradu tom je vilovo Lisinski,
U gradu tom je susto Vraz i Gaj.

Dijetenklasnih pokraj ovih uzah
Bje krv Ilirah, Mate Gupca suza:
Ta žuhka suza, slatka kao k a j.

 Antun Gustav Matoš, Gnijezdo bez sokola