Hrvati dolaze
Dolazak Hrvata
O dolasku Hrvata na današnja područja postoji više tumačenja. Jedna od legendi kaže da je car Heraklije čuo o njihovoj hrabrosti i upornosti te ih pozvao da mu pomognu poraziti Avare, osvajački narod koji je prijetio njegovom carstvu. Hrvate su, prema legendi, vodila petorica braće i dvije sestre.
Istraži odakle su i kada došli Hrvati. Složi slagalicu, a zatim riješi zadatke.
Slaveni i njihova vjerovanja
Hrvati, Slovenci, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci i još neki europski narodi su slavenski narodi. To znači da govore slavenske jezike, koji imaju određene sličnosti. Stari Slaveni vjerovali su u mnogo bogova (mnogoboštvo). Uz bogove su vezane neobične moći. Priče o njihovim životima nazivamo legendama. Upoznajmo neke slavenske bogove i boginje.
Slaveni su štovali lipu, hrast i brezu. Vjerovali su da se u krošnjama drveća nalaze sjedišta moćnih bogova. Kod Slavena su stabla bila posvećena pojedinim bogovima: hrast Perunu, jasen Svantevidu (Svetovidu, Sutvidu), lipa boginji Vidi, a breza bogu žetve Potrimbi. Slaveni su vjerovali da su ljudi postali od stabala odnosno drveta ili da po svojoj smrti produžuju život u njima, ili da su stabla sjedišta viših bića.
Najsvetije stablo starih Slavena bio je hrast, posvećen vrhovnom bogu gromovniku Perunu. U šumama svetih hrastova ložili su vječnu vatru.
Vrlo važno stablo kod Slavena je stablo breze. Početak godine dočekivan je s vatrom brezovog drva. Domaćinstva su bila ukrašavana grančicama. Ljudi su se u nekim prilikama odijevali u brezove grane. Kasnije su ti običaji preneseni su na Jurjevo. Slaveni su zbog zaštite od uroka od breze izrađivali zipke za djecu i amajlije (predmete koji štite od zlih sila). Breza je predstavljala magično sredstvo protiv mnogih bolesti.
Perun je bog pravde, rata i oružja, groma i munje (Gromovnik). Prikazivan je kao hrast čije grane i kora predstavljaju živi svijet, nebo i zemlju, a njegovo korijenje podzemlje, svijet mrtvih.
Stari Slaveni su vjerovali da grmljavina nastaje kada siloviti Perun izleti iz svojih dvora u kočiji. Vjerovalo se je da se pojavljuje u proljeće kako bi donio kišu, učinio zemlju plodnom, otjerao oblake i donio sunčevu svjetlost. Perunovo moćno oružje su strijele (munje). Nosi sjekiru koju baca na zle ljude i duhove i koja se uvijek vraća u njegovu ruku.
Svarog je bog vatre i neba, stvoritelj svega na nebu i zemlji, prvo božanstvo Sunca kod Slavena. Slaveni su vjerovali da je Svarog iskovao sunce i postavio ga na nebo.
Svarožić je mladi bog Sunca, ognja i zadružnoga ognjišta. Sin je boga Svaroga, dijete neba i čuvar vatre svoga oca. On je bog dobročinitelj, zaštitnik života, zrači svojom toplotom i svjetlošću, ali istovremeno ima i razaračku snagu, može se pretvoriti u katastrofu, uništavatelja i ubojicu. Zato je bio poštivan i kao bog rata, ali i borac protiv zlih sila.
Mokoš je boginja plodnosti i zaštitnica žena. Predstavlja plodnu Majku zemlju. Po nekim legendama bila je Svarogova žena.
Morana je boginja smrti i zime, kiše, studeni i leda. Može se pojavljivati u raznim obličjima. Najčešći je lik lijepe crnokose djevojke i izuzetno bijele puti, ali s očnjacima poput vuka i pandžama na rukama. Među starim Slavenima bio je običaj spaljivanja Morane kada završi zima. U Dalmaciji i Sloveniji taj se običaj i danas održava u obliku povorke maškara s lutkom Morane na čelu, koju se spaljuje u prisustvu mnoštva naroda.
Stribog (Stribor) je slavenski bog vjetra i šume. Zamišljali su ga kao moćni, streloviti vjetar jer se lako prebacivao s jednog mjesta na drugo.
Veles je bog je zemlje, voda i podzemlja. Perunov je glavni protivnik. Simbol mu je zmija ili zmaj.
Vesna je božica mladosti i proljeća. S proljećem je najavljivala tople dane, plodne njive i brojna stada na pašnjacima.
Život u novoj postojbini
Hrvati su naselili područje od rijeka Drave i Dunava do Jadranskog mora. Živjeli su u plemenima, u kućama od pruća i blata. Obrađivali su zemlju i uzgajali stoku. Na početku su domovinu podijelili na županije. U 9. stoljeću osnovali su dvije kneževine koje je dijelila rijeka Sava. Posavskom Hrvatskom vladao je knez Ljudevit Posavski, a Primorskom Hrvatskom knez Borna. Odnosi među kneževinama nisu skladni i povremeno ulaze u ratne sukobe, a južnoj kneževini ubrzo prijete i neprijatelji s mora - Mlečani.
Kviz
Glagoljica
Dolaskom na današnja područja stari Hrvati su osim kršćanske vjere od svojih sunarodnjaka i susjeda preuzeli i glagoljicu.
Glagoljica je najstarije pismo slavenskih jezika, sastavljeno je u 9. stoljeću. Ime pisma glagoljica nastalo je prema riječi glagoljati što možemo prevesti s pričati, govoriti.
Današnji sustav znakova nazivamo abeceda, a u glagoljici se nazivao azbuka. Azbuka je dobila ime prema prva dva znaka: a = AZ, i b = BUKY, a znakova je čak 38. Posebni znakovi za brojeve nisu postojali, već su neki znakovi predstavljali brojeve ako im se dopisala točka.
Glagoljica je glavno hrvatsko pismo sve do početka 16. st. kada ju potiskuje latinica. Osim glagoljice, Slaveni su koristili i ćirilicu.