Kemija tla
Tlo
Ovisno o geografskome položaju, postoje različite vrste tala koja se razlikuju prema fizikalnim (boja, rahlost, temperatura), kemijskim (sastav, pH) i biološkim svojstvima (plodnost). Tla dijelimo na šumska, šljunčana, glinena, pješčana, ilovasta, crvenicu i crnicu. Tlo je prirodni sustav koji čine brojni organski i anorganski spojevi, ali i živi organizmi ili njihovi dijelovi. To je rastresiti sloj Zemljine kore, sastoji se od krute, tekuće i plinovite faze. Nastalo je raspadanjem i mrvljenjem stijena djelovanjem živih bića i prirodnih pojava (vjetar, kiša, led, valovi).
Mineralne tvari prisutne u svim vrstama tla su šljunak, pijesak, glina i mulj. Ovisno o vrsti tla, te su tvari različito zastupljene. Organske tvari tla čine žive sastavnice (flora i fauna) te neživa organska tvar biljnoga i životinjskoga podrijetla (humus i djelomice razgrađeni organski ostatci). Za kvalitetu tla bitan je humus koji se nalazi na površini. To je složena organska tvar nastala humifikacijom biljaka i životinja, tamne je boje i njegova prisutnost povećava plodnost tla.
Mehaničkom analizom tla određuje se tekstura tla, odnosno količinski udio mehaničkih elemenata, skeleta i sitnice te njihovih čestica. Ako je udio pijeska u tlu veći, to rezultira dobrim fizikalnim značajkama, primjerice protokom vode i zraka, ali lošim kemijskim značajkama (slaba adsorpcija). Veći udio gline otežava kretanje vode jer čestice gline vežu vodu, bubre i čine zemlju plastičnom i ljepljivom, a u suhome stanju postaje tvrda. Prednost je gline velika sposobnost adsorpcije. Poboljšanje teksture tla može se postići dodavanjem (miješanjem) pojedine kategorije sitnice, ili pijeska ili gline.
Glavni su kemijski pokazatelji kakvoće tla pH-vrijednost, koncentracija makroelemenata te mikroelemenata. Prema pH-vrijednosti, tla mogu biti kisela, bazična i neutralna. U Hrvatskoj su najzastupljenija kisela tla, a najmanje zastupljena lužnata tla. Za većinu biljnih kultura pogodna su blago kisela tla, ali ne i jače kisela, stoga se na takvim tlima provodi neutralizacija dodatkom vapnenca. Bazična tla prisutna su uglavnom u sušnim područjima, stoga se za neutralizaciju takvih tala dodaje sumpor koji bakterije prevode u sumpornu kiselinu. Makroelementi i mikroelementi biljkama su potrebni za normalan rast i razvoj. U makroelemente ubrajamo kisik, dušik, ugljik, vodik, fosfor, kalij, kalcij, magnezij i sumpor, a biljke ih trebaju u velikim količinama. Mikroelementi su željezo, bor, cink, bakar, mangan, kobalt, klor i molibden te ih biljke trebaju u malim količinama. Makroelemente i mikroelemente biljke ne uzimaju iz tla u elementarnome obliku, nego u obliku kationa i aniona prisutnih u tlu.
Prihranjivanje tla
Analize su pokazale da je razlog slabijega prinosa različitih biljnih kultura u poljoprivredi smanjenje ili nedostatak hraniva u tlu. Stoga se tla danas prihranjuju prirodnim (organskim) ili umjetnim (mineralnim) gnojivima. Za pravilnu uporabu mineralnih gnojiva mora se uvijek imati u vidu zakon minimuma. Taj je zakon sredinom 19. stoljeća postavio njemački kemičar Justus von Liebig. Prema njemu, urod određene biljne kulture ovisi o najmanje zastupljenomu elementu u tlu. Povećano dodavanje jednoga elementa ne može nadoknaditi manjak drugoga elementa. U tablici su navedena najpoznatija mineralna gnojiva.
Pozorno pogledajte videozapis Organski uzgoj i saznajte više o prirodnim metodama prihranjivanja tla.
Organski uzgoj
Onečišćenja tla
Antropogeni izvori onečišćenja tla mogu biti različiti, primjerice nepropisno korištenje mineralnim gnojivima, promet, industrija, kisele kiše, pesticidi ili divlja odlagališta otpada. Onečišćenja se u tlu dugo zadržavaju, biljke ih mogu apsorbirati te tako ulaze u hranidbeni lanac. Djelovanjem oborina onečišćenja mogu dospjeti i u podzemne vode. Pozorno pogledajte videozapise Onečišćenje tla i Deforestacija i saznajte kakve negativno posljedice ima onečišćenje tla i prekomjerno krčenje šuma.
Onečišćenje tla
Deforestacija
DDT i dioksini
DDT ili diklordifeniltrikloretan i dioksin, točnije 2,3,7,8-tetraklordibenzodioksin su tvari koje se ubrajaju u takozvanih prljavih dvanaest, skupinu od dvanaest otrovnih organskih kemikalija, engl. persistent organic pollutants (POPs). To su kemikalije koje su prisutne u okolišu, imaju sposobnost akumulacije kroz hranidbeni lanac te predstavljaju rizik jer imaju štetan učinak na ljudsko zdravlja i okoliš.
DDT je proizveden 1939. godine i njegovo otkriće spasilo je brojne ljudske živote. Sintetizirao ga je švicarski kemičar Paul Müller te je za to dobio Nobelovu nagradu. U kontekstu toga vremena DDT je bio izuzetno bitan jer je uništavao različite nametnike, primjerice uzročnike malarije i tifusa. Budući da se primjenjivao na koži i da se na taj način teže apsorbira u organizam, nisu odmah primjećeni štetni učinci ovoga spoja. Šezdesetih godina 20. st. otkrivena je prisutnost DDT-a u majčinu mlijeku. Proizvodnja mlijeka u organizmu dojilje troši zalihe masti iz organizma, a upravo se u masnome tkivu DDT akumulira u tijelu. Osim u ljudskom organizmu, na isti način se akumulira i u životinja pa tako ulazi u hranidbeni lanac. Štetno djelovanje očituje se u pojavi umora, slabosti, drhtavice, glavobolje, a pretpostavlja da ima i kancerogeno djelovanje. Upotreba DDT-a zabranjena je 1973. godine.
2,3,7,8-tetraklorodibenzodioksin ili jednostavno dioksin u prirodi nastaje kao jedan od produkata prilikom vulkanskih erupcija i šumskih požara. Može nastati i kao jedan od produkata industrijskih procesa, primjerice spaljivanja otpada na temperaturama nižim od 800 °C. Jedan od najpoznatijih proizvoda koji sadrži dioksin je Agent Orange, smjesa herbicida koju je vojska SAD-a koristila u Vijetnamskome ratu za uništenje šuma. Tada su u okoliš ispuštene velike količine ovog otrovnog spoja, a danas su još uvijek prisutne u tlu. Smatra se da je lokalno stanovništvo, ali i američki vojnici od tada bilo izloženo brojnim oboljenjima i zdravstvenim tegobama. Dioksini su netopljivi u vodi, ali dobro topljivi u mastima, stoga se u organizmu nakupljaju u masnom tkivu. Lako ulaze u hranidbeni lanac te se lokalno onečišćenje na taj način dodatno širi na veća područja. Dioksini mogu biti prisutni u hrani, posebice mesu, mlijeku i jajima pa se vrše redovite kontrole namirnica kako takvi proizvodi ne bi dospjeli do potrošača. Kratkotrajno izlaganje dioksinu uzrokuje pojavu klorakni na koži i oštećuje jetru. Dugotrajna izloženost oslabljuje imunosni sustav, negativno utječe i na živčani, endokrini i reproduktivni sustav.
Slučajevi kontaminacije hrane dioksinom
1999. godine povećana koncentracija dioksina pronađena je u jajima proizvedenim u Belgiji.
2008. godine Irska je povukla iz prodaje tone svinjskoga mesa u kojima je koncentracija dioksina bila 200 puta veća od dozvoljene.
Seveso, Italija, 1976. godina
Tijekom vikenda u tvornici kemikalija u Sevesu dogodila se nesreća uslijed koje je u okoliš ispuštena velika količina štetnih tvari, među njima i dioksin. Područje od 15 km2 je bilo kontaminirano zbog čega je lokalno stanovništvo evakuirano.
Istražite na mrežnim stranicama što je Seveso direktiva i što ona propisuje.
Zadatak
Djelovanje teških metala na zdravlje
Porijeklo teških metala u tlu može biti prirodna prisutnost ili su u tlo dospjeli ljudskom djelatnošću. Štetno djelovanje teških metala i njihovih spojeva ne očituje se samo u njihovu utjecaju na biljni i životinjski svijet, nego i na zdravlje ljudi. Više o štetnosti arsena, kadmija i olovo pričitajte u sljedećim karticama.
Arsen i njegovi spojevi su izuzetno otrovni. Letalna doza arsena je 0,1 g. Od spojeva jedan od najotrovnijih je arsin, AsH3 koji je smrtonosan već pri malim koncentracijama. Arsenov(III) oksid, As2O3 poznat je kao mišomor, koristi se za trovanje glodavaca.
Do zagađenja okoliša kadmijem dolazi zbog njegove uporabe u raznim granama industrije, sagorijevanjem ugljena i nepropisog odlaganja otpada koji sadrži kadmij (posebice baterija). Povećana količina kadmija dokazana je pri korištenju superfosfatnih gnojiva, ponajviše u lisnatome povrću. Kadmij u organizmu uzrokuje promjene na kostima jer istiskuje kalcij, stoga kosti postaju lomljive.
Metal je poznat od davnina, stoga su i slučajevi trovanja olovom tijekom povijesti bili brojni. U gradovima su najčešća onečišćenja olovom bila iz ispušnih plinova motornih vozila. Tlo je i danas zbog toga onečišćeno olovom jer se akumuliralo u tlu, pogotovo uz autoceste. Olovo se nalazi i u bojama, na stranicama novina i časopisa, koristi se za izradu akumulatora pa veliki problem predstavlja njihovo nepravilno zbrinjavanje. Stare vodovodne instalacije uglavnom su načinjene od olova pa ih se u novije vrijeme zamjenjuje cijevima načinjenim od polimernih materijala. U organizam olovo dospijeva u obliku dvovalentnih iona. Najčešće izaziva kronično trovanje jer se akumulira u organizmu i djeluje na središnji živčani sustav. Inhibira djelovanje enzima koji kataliziraju biosintezu hemoglobina pa je jedan od znakova trovanja olovom anemija. Očituje se umorom, općom slabošću, razdražljivošću te bolovima u mišićima i zglobovima. Trovanje olovom poznato je pod nazivom saturnizam.
Smanjite količinu otpada, ponovno upotrijebite neke proizvode i reciklirajte
Pozorno pogledajte videozapise Tri R i Recikliranje plastike te promislite o vlastitom utjecaju na onečišćenje okoliša i kako ga možete svesti na minimum.
Tri R
Recikliranje plastike
Zaštita okoliša sveprisutna je i vrlo bitna tema oko koje se trebaju usuglasiti svi građani svijeta. Napretkom znanosti dokazane su posljedice industrijalizacije, porasta poljoprivredne proizvodnje, prometa i dr. na okoliš. Osim što su nam uvelike olakšali život, uzrokovali su brojne negativne pojave u okolišu, stoga je bitno koristiti se novim spoznajama o utjecaju tih čimbenika na okoliš i razvijati nove tehnologije koje će biti u skladu s održivim razvojem. Okoliš ćemo sačuvati odgovornim ponašanjem i kvalitetnim zakonskim regulativama. Poželjno je smanjiti emisije stakleničkih plinova, ograničiti i kontrolirati uporabu pesticida i mineralnih gnojiva, više pošumljavati površine i manje sjeći šume, koristiti se obnovljivim izvorima energije. Sav je otpad potrebno razvrstavati, reciklirati i pravilno zbrinjavati, pročišćavati gradske i industrijske otpadne vode...
Pozorno pogledajte videozapise Neobnovljivi ili obnovljivi izvori energije i Budućnost energije.
Neobnovljivi ili obnovljivi izvori energije
Budućnost energije