IR spektroskopija ili infracrvena spektrofotometrija jedna je od najvažnijih metoda za identifikaciju jer gotovo sve molekulske vrste apsorbiraju infracrveno zračenje. Svaka molekulska vrsta ima karakterističan infracrveni apsorpcijski spektar.
IR spektroskopija nešto je prikladnija za kvalitativnu nego kvantitativnu analizu. Energija infracrvenog zračenja nedostatna je za pobuđivanje elektronskih prijelaza, stoga se u infracrvenom području javljaju vibracijske apsorpcije. Infracrveni spektar dobiven analizom sastoji se od niza apsorpcijskih maksimuma karakterističnih za pojedinu tvar.
Fluorescencija jest emisijski proces u kojemu se atomi ili molekule pobuđuju apsorpcijom elektromagnetskoga zračenja. Tako pobuđene čestice emitiraju apsorbiranu energiju u obliku fotona. Na temelju tog svojstva razvijena je analitička metoda UV fluorescencije. Svaka molekula neće fluorescirati. Najupotrebljivije molekulske fluorescencijske emisije daju spojevi koji sadrže aromatske prstenove.
Atomska apsorpcijska spektroskopija analitička je metoda pogodna za kvalitativno i kvantitativno određivanje brojnih elemenata s osjetljivošću udjela u dijelovima na milijun, ppm i dijelovima na bilijun, ppb. Prvi korak u ovoj metodi je atomizacija, postupak u kojemu se uzorak isparava uz nastajanje atomske (ionske) pare. Postoji više metoda atomizacije, a najčešće korištena metoda je plamena atomska apsorpcijska spektroskopija. Apsorpcija zračenja očituje se nizom maksimuma koje su posljedica prijelaza elektrona iz osnovnog u neko od viših energijskih stanja.
Gravimetrija je jedna od najčešće primjenjivanih analitičkih kvantitativnih metoda, a temelji se na određivanju mase analizirane tvari koja se prevodi u teško topljivi talog. Nedostatak ove metode je relativna dugotrajnost postupka u odnosu na ostale eksperimentalne metode.