Tajni svijet zvuka

Na početku...

Poslušaj videozapise i promisli s kakvim se zvukovima susrećemo u različitim životnim situacijama. Pritom odredi imaju li zvukovi koje čuješ određenu visinu (pomozi si pitanjem: mogu li pjevanjem ponoviti zvukove koje čujem?) te nastavi niz vlastitim primjerima ...

Koristeći se digitalnim glazbenim laboratorijem osmisli melo-ritamske glazbene cjeline (različitim zvukovnim bojama klavira, violine, gitare, trube) te ritamske glazbene cjeline (različitim zvukovnim bojama hi-hat činela, trokutića, štapića i guira). 

Što je zvuk i kako se širi?

Poslušaj videozapis.

U simulaciji "Online Tone Generator" na poveznici mijenjaj klizačem frekvenciju zvuka koji nastaje i zaključi o čemu ovisi visina tona koji čujemo.

Ton više frekvencije čut ćemo kao viši.

Kada primjerice zatitra žica na gitari, ako titra 440 puta u sekundi, kažemo da je frekvencija titranja 440 Hz. Kada zvučni val dođe do našeg uha, dijelovi uha titraju jednakom frekvencijom i mi čujemo ton A koji odgovara toj frekvenciji. 

Ako čujemo viši ton, to znači da izvor titra višom frekvencijom.

Znaš li da ton a1 nazivamo komornim tonom te da služi kao jedinstveno mjerilo za ugađanje glazbala? U višestoljetnoj glazbenoj praksi, sve do 19. stoljeća, nije postojalo jedinstveno mjerilo za ugađanje glazbala. Kao apsolutnu visinu propisala ga je pariška Akademija 1858. godine, a potvrdila konferencija u Beču 1889. godine. Za Europu je tada propisana frekvencija titranja od 435 Hz, a Ameriku 440 Hz. U današnje se vrijeme frekvencija od 440 Hz uzima kao standard.

Na koji način je ovaj dogovor utjecao na glazbenu izvodilačku praksu?

Možemo li zvuk vizualizirati?

Izveli smo pokus kojim smo pokušali vizualizirati zvuk.

Za pokus smo koristili: 

  • računalo na kojem smo pokrenuli "Online tone generator",
  • pojačalo,
  • zvučnik,
  • stalak od plastičnog čepa i metalnog vijka,
  • tanku metalnu ploču,
  • ljepilo,
  • dvije matice,
  • sitni suhi pijesak.

Računalo smo preko pojačala spojili na zvučnik. Zvučnik smo polegli tako da membrana bude okrenuta prema gore. Na plastičnom čepu izbušili smo rupu toliku da vijak može proći kroz nju te ga zalijepili za zvučnik. Na metalnoj ploči smo također izbušili rupu kroz koju smo provukli vijak te ju pričvrstili maticama.

Potom smo na ploču prosuli malo sitnog suhog pijeska i pokrenuli simulaciju. Mijenjali smo frekvencije, a ono što se događa na ploči zabilježili smo i priredili sljedeći video.

Vizualizacija zvuka

Kako objasniti što smo vidjeli?

Na metalnoj ploči su na određenim frekvencijama nastajale figure koje zovemo Chladnijeve figure, a ploču (u ovom slučaju tanku metalnu ploču za pečenje tijesta) na kojoj nastaju zovemo Chladnijeva ploča, po Ernstu Chladniju, njemačkom fizičaru i glazbeniku koji je živio na prijelazu iz 18 u 19 stoljeće i koji je otkrio da ako ploču pobuđujemo tako da uz njen rub povučemo gudalo ili u nju usmjerimo izvor zvučnih valova, zvučni val izaziva vibracije na njoj. Pri tome neće cijela ploča titrati jednako. Neki segmenti ploče neće uopće vibrirati i u njih će se skupljati sitne čestice pijeska.

Rješavajući zadatak provjeri razumijevanje sadržaja.

Projektni kutak

Izradi vizualizator zvuka.

Na glazbenim festivalima ponekad vidimo svjetlosne snopove koji se kreću u ritmu glazbe. Pokušajte napraviti vizualizator zvuka koristeći:

  • plastičnu bocu,
  • najlon,
  • ljepilo,
  • gumenu vezicu,
  • komadić zrcala,
  • laser.

Postupak pogledaj na videozapisu.