Sonata
Uvod
Sudjelujući u sljedećim aktivnostima saznat ćeš zašto se sonata smatra jednom od najutjecajnijih instrumentalnih glazbenih vrsta u povijesti glazbe. Koje su tvoje asocijacije na pojam sonata? Znaš li uz kakvu se glazbu i koje izvođačke sastave najčešće veže pojam sonata tijekom glazbene povijesti?
Poslušaj videozapise i usporedi svoja razmišljanja o pojmu sonata s obilježjima skladbi.
Usporedi skladbe s obzirom na ugođaj i raspoloženje koje izaziva u tebi. Koja te je više zaintrigirala? Obrazloži. Kakve asocijacije imaš dok slušaš pojedinačnu skladbu? Opiši.
Koja značenja skriva pojam sonata?
Prolistaj kartice i ukratko se upoznaj s razvojem sonate kao glazbene vrste.
Pojam sonata u visokoj renesansi
(16. stoljeće)
Razvojni put oblikovanja sonate proizlazi iz vokalnih oblika 16. stoljeća, poput madrigala ili šansone, u kojima se zamjećuju kontrasti među pojedinim dijelovima teksta.
Instrumentalne skladbe nastale na temelju ove vokalne tradicije nazivale su se sonata ili kancona, odnosno canzona da suonar, što znači pjesma za sviranje. Osobito su bile popularne među venecijanskim skladateljima.
Primjer je Sonata pian e forte Giovannija Gabrielija (oko 1554./1557. – 1612.).
Ranobarokna sonata
(oko 1600. godine)
Početkom baroka je naziv sonata označavao bilo koju skladbu namijenjenu izvođenju na puhaćim ili gudaćim glazbalima (za razliku od toccate, koja je označavala skladbe namijenjene sviranju na glazbalima s tipkama, odnosno kantate namijenjene pjevanju).
Barokna sonata
(razvija se u Italiji tijekom 17. stoljeća)
Barokna Sonata da chiesa (crkvena sonata) svoj nastanak duguje ranobaroknim kanconama za male sastave, na koje je utjecao razvoj novog monodijskog stila. Srodna suiti bila je sonata da camera (dvorska sonata). Detaljnije ćeš ih upoznati rješavajući zadatke u nastavku jedinice.
Pretklasicistička sonata
(1730. - 1770.)
Pretklasicističkom sonatom se smatraju jednostavačne skladbe za čembalo pod nazivom Esercizi Domenica Scarlattija (1685. - 1757.). Obilježja Scarlattijevih sonata upoznaj sudjelujući u narednim aktivnostima.
Prisjeti se! U jedinici sonatni oblik naučio si kako su ova djela utjecala na razvoj tog oblika.
Sonata u klasicizmu, romantizmu te glazbi 20. i 21. stoljeća
Sonata u klasicizmu, romantizmu te glazbi 20. i 21. stoljeća je ciklička instrumentalna vrsta za sologlazbalo, primjerice glasovir te violinu (ili drugo melodijsko glazbalo) uz pratnju glasovira. Sastoji se najčešće od 3 ili 4 stavka.
Barokna sonata
Poslušaj videozapise i upoznaj obilježja barokne sonate.
Crkvena sonata (sonata da chiesa)
Crkvena sonata ili sonata da chiesa je bila namijenjena izvođenju u crkvi. Sastoji se obično od 4 stavka (ponekad i 5) sa sljedećim rasporedom tempa: polagani - brzi - polagani - brzi. Drugi je stavak u pravilu polifono oblikovan.
Dvorska sonata (sonata da camera)
Dvorska sonata ili sonata da camera je po obliku srodna baroknoj suiti, budući da se sastoji od niza plesova. Komorna se sonata često, poput crkvene, sastoji od 4 stavka, a može imati i isti raspored tempa kao crkvena. Osnovna razlika je u 2. stavku koji nije fugato, već plesnog karaktera.
Barokne su sonate nazive dobile prema ulozi koju su imale u društvenom okružju te izvođačkom sastavu. Tako su crkvene sonate bile namijenjene namijenjene izvođenju u crkvenim prostorima.
S druge strane, dvorska je glazba bila namijenjena muziciranju podjednako profesionalnih i amaterskih glazbenika, bogatih građana i plemstva u njihovim domovima i kraljevskim palačama.
Većina baroknih sonata skladana je za malu skupinu svirača: jednog (solosonata) ili dvoje solista uz pratnju bassa continua (triosonata). U izvedi solosonate i triosonate u pravilu sudjeluje više od jednog ili troje glazbenika. Naime solistu / soliste je pratio basso continuo. Broj glazbenika u bassu continuu mogao je varirati, kao i sastav glazbala.
Poput suitnih stavaka ni u stavcima barokne sonate drugi dio ne čini potpuni kontrast prvome, već se u određenoj mjeri temelji na motivima iz prvoga dijela. Temeljni kontrast je u odnosu tonaliteta kojima započinju odnosno završavaju A i B dio.
Tonalni plan izgleda ovako: A dio ǀǀ: T – D :ǀǀ B dio ǀǀ: D – T :ǀǀ
A dio započinje osnovnim tonalitetom – tonikom, a završava u dominantnom tonalitetu, eventualno u paralelnom duru ukoliko je početni tonalitet molski. Početak B dijela je u dominantnom tonalitetu, da bi skladba konačno završila na tonici.
Kako se zove opisani oblik?
barokni dvodijelni oblik
Scarlattijeva sonata
Skladbe za čembalo, koje je sam skladatelj nazvao Esercizi (tal. vježba) postale su tijekom povijesti poznate kao Scarlattijeve sonate. Kako je Domenico Scarlatti (1685-1757) proširio okvir baroknog dvodijelnoga oblika, uvođenjem druge teme u svoje sonate, i postavio temelje bitematičnosti sonatnog oblika upoznaj u odlomku Sonatni oblik (unutar jedinice Simfonija).
Poslušaj dvije izvedbe Scarlattijeve Sonate u g-molu K.476. Usporedi izvedbe prema dojmu i glazbenim obilježjima te obilježjima glazbala na kojima su skladbe izvedene (tempo, dinamika, način izvođenja, kvaliteta tona dobivena na pojedinom glazbalu i sl.). Zaključke prokomentiraj s prijateljima u razredu.
Galantni stil
Galantni stil, kao što sam naziv kaže, proizašao je iz ležernosti i galantnosti plemića i bogatih građana u čijim se salonima muziciralo na čembalu. Obilježja stila proizašla su iz same prirode glazbala na kojem su izvođena djela ovog instrumentalnog stila. Naime ton proizveden na čembalu kratkog je trajanja što je zahtijevalo ukrašavanje melodijske linije brojnim trilerima i sličnim ukrasima. Predstavnici stila su francuski skladatelji Jean-Philippe Rameau (1683-1764) i François Couperin (1668-1733) te Talijan Domenico Scarlatti (1685-1757).
Klasicistička sonata
U razdoblju su klasicizma najpopularnije sonate bile namijenjene izvođenju na glasoviru, ali i za primjerice violinu, franuski rog, violončelo ili neko drugo glazbalo uz pratnju glasovira.
U pretklasicizmu se među skladateljima glasovirske sonate ističe Carl Philipp Emanuel Bach (1714-1788), jedan od sinova velikog Johanna Sebastiana. On ustaljuje broj stavaka sonate na tri, osim toga prve stavke sonate koncipira ponekad kao barokni dvodijelni oblik, a ponekad kao sonatni oblik.
Joseph Haydn (1732-1809) i osobito Wolfgang Amadeus Mozart (1756-1791) ustaljuju klasicističku sonatu i daju joj konačnu strukturu. Vrhunac ova glazbena vrsta doživljava u djelima najmlađega klasičara, Ludwiga van Beethovena (1770-1827). Beethovenove 32 glasovirske sonate često nazivaju Biblijom za pijaniste i obavezni su dio repertoara svih profesionalnih pijanista.
Saznaj jesu li tehničke mogućnosti glasovira bile jednake u Mozartovo i Beethovenovo vrijeme. Iz kojih glazbala s tipkama se razvija glasovir iz razdoblja klasicizma, odnosno moderni glasovir. Istraži razvoj glasovira.
Poslušaj videozapise i upoznaj obilježja klasicizma i oblikovnu strukturu klasicističke sonate na primjeru Sonate za glasovir u G-duru br. 10, op. 14. br. 2 Ludwiga van Beethovena.
Već je u uvodnom dijelu jedinice rečeno da je poznavanje sonate ključno za poznavanje drugih cikličkih instrumentalnih vrsta. Usporedi svoja razmišljanja o ovoj tezi s razmišljanjima nakon riješenih zadataka u odlomku. Prisjeti se što znaš o poretku stavaka u simfoniji i ostalim vrstama klasicističkog instrumentalnog ciklusa.
Romantička sonata
Romantički skladatelji preuzimaju postojeće oblike klasicizma dajući im osobni pečat, povezuju stavke zajedničkom temom, glazbenim mostom, mijenjaju uobičajeni raspored, proširuju oblike uvodom ili s ih druge strane reduciraju. Tako i Beethovenove skladbe, zreloga i kasnoga razdoblja stvaralaštva, naznačuju svu raskoš i neobuzdanost izraza romantičkih skladatelja nasuprot uravnoteženosti i galantnosti klasicizma.
Poslušaj videozapise i usporedi prema obilježjima stila.
Poslušaj videozapis.
Usporedi skladbe prema dojmu i glazbenim obilježjima. Koja opća obilježja romantizma uočavaš u ovim skladbama? Objasni.
Sonate mogu imati i programski karakter. Takav je i primjer jednostavačne Dante sonate (Après une lecture du Dante: Fantasia quasi Sonata - Nakon čitanja Dantea: Fantazija poput sonate) Franza Liszta (1811. – 1886.). Program djela je nadahnut Božanstvenom komedijom, najpoznatijim djelom Dantea Alighierija.
Sonata 20. stoljeća
U stvaralaštvu skladatelja 20. stoljeća zamjećuje se pluralizam u pogledu stilskih obilježja, glazbene građe, tehnika skladanja i oblikovanja djela te zahtjeva u izvođenju koje skladatatelji stavljaju pred izvođače. Dok pojedini skladatelji nadahnuće pronalaze u stilovima prošlosti, drugi traže nove načine izražavanja. Koja obilježja glazbe 20. stoljeća prepoznaješ u videozapisima?