Moje drago serce
Uvod
Riječima Moje drago srce započinje, prema mišljenju većine književnih kritičara, jedno od najljepših, najintimnijih, najtužnijih i najčitanijih pisama u hrvatskoj književnosti. Iako se bavio i književnim radom, Petar Zrinski u trenutku pisanja ovoga pisma zasigurno nije razmišljao o tome da bi ovo pismo moglo postati jednim od najčitanijih pisama u hrvatskoj književnosti. Nije ga ni pisao s tom namjerom. Što u tome pismu piše? Komu ga je pisao? Kad ga je napisao?
Vojskovođa, ban i pjesnik
Petar Zrinski rodio se u Vrbovcu 1621. godine. Taj vojskovođa, hrvatski ban, ali i pjesnik bio je praunuk Nikole Šubića Zrinskog Sigetskog i sin hrvatskoga bana Jurja V. Zrinskog. Nakon smrti brata Nikole imenovan je hrvatskim banom. S mađarskoga jezika preveo je i objavio spjev Adrianskoga mora sirena svoga brata Nikole. Spjevu je dodao i nekoliko svojih stihova.
Ipak, njegovo najpoznatije književno djelo nedvojbeno je pismo Moje drago srce.
Izvornik pisma čuva se u pismohrani Zagrebačke biskupije i jedan je od prvih hrvatskih tekstova preveden na brojne europske jezike.
Pokušaj pročitati pismo u originalu, a ako ti zatreba pomoć, otvori pismo u prijevodu na hrvatski standardni jezik.
Moje najdragše gospe hižne tovarušice
za sada udove
Anne Catharinae Groffinae Zrinske.
Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu Bratcu. Danas (s)mo mi jedan od drugoga serčeno prošćenje vzeli. Zato jemljem, ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseći ako sam te u čem zbantuval aliti se u čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsamogućega koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće smiluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetom thronušem u dike vekovečne sastanemo. Veće ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga do končanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti ar je to tak moralo biti.
U Novom Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kćerju Auroru Veroniku blagoslovi.
Groff Zrini Petar
Mojoj najdražoj gospi, kućnoj družici,
za sada udovici ,
grofici Ani Katarini Zrinskoj
Moje drago srce. Nemoj se žalostiti ni uzbuđivati zbog ovoga mojeg pisma. Prema Božjoj odluci sutra u deset sati odsjeći će glavu meni i tvojemu bratu. Danas smo se jedan od drugoga srdačno oprostili. Zato se i ja danas ovim pismom želim od tebe oprostiti, i molim te za oprost ako sam te u nečemu uznemiravao ili ako sam ti se u nečemu zamjerio. Hvala Bogu, ja sam spreman na smrt i ne plašim je se. Ja se ufam u Boga svemogućega koji me je na ovome svijetu ponizio da će mi se smilovati i ja ću ga moliti (vjerujem, već sutra kad k njemu dođem) da se nas dvoje pred njegovim svetim tronom u vjekovječnoj diki sastanemo. Više ti ništa ne znam pisati. Ja sam sve Božjoj volji ostavio. Ti se nemoj žalosti jer je to tako moralo biti.
U Novome Mjestu zadnjega dana mojega života, 29. travnja u sedam sati predvečer, godine 1671. Neka Gospodin Bog tebe s mojom kćeri Aurorom Veronikom blagoslovi.
Grof Petar Zrinski
Moje drago srce
Tko je Moje drago srce?
Ana Katarina Zrinska, rođena Frankopan, supruga hrvatskoga bana Petra Zrinskog i (polu)sestra Frana Krste Frankopana, prva je žena u Banskoj Hrvatskoj koja se bavila prevođenjem, ali i pisanjem vlastitih književnih tekstova, a poznata je i kao mecena široke ruke. Primjerice, pomogla je objavljivanje nekih knjiga. Prevela je s njemačkoga jezika molitvenik Putni tovaruš, u njega dodala originalni predgovor i jednu uvodnu pjesmu i tiskala ga 1661. u Veneciji. Napisala ga je jezikom koji je mješavina čakavskoga, kajkavskoga i štokavskoga jezika. O popularnosti toga molitvenika svjedoči podatak da je otisnut još dvaput, krajem 17. i početkom 18. stoljeća. U novije doba pronađena je i njezina rukopisna zbirka pjesama Libar od spominka koju je napisala u obliku dnevnika u zatočeništvu.
Od početka je aktivno sudjelovala u Zrinsko-frankapanskoj uroti, a kada je njezin suprug bio zauzet obranom od Osmanlija, preuzela je ulogu pregovarača. Održavala je diplomatske veze s Mletačkom Republikom, francuskim veleposlanstvom u Beču i predstavnicima poljskoga dvora.
Što misliš kako se Katarina osjećala kad je čitala ovo pismo?
Brojni prijevodi ovoga pisma kružili su Europom, ali pismo do Katarine nažalost nikad nije stiglo. Katarina je u to vrijeme već bila izbačena iz opljačkanoga dvora u Čakovcu. Prilikom istrage svu krivnju preuzela je na sebe. Zajedno s kćerkom Aurorom (Zorom) je u dominikanski samostan u Grazu, gdje je i umrla 1673. godine.
Moje drago serce (OŠ Petar Zrinski Šenkovec)