Crna smrt

Što je crna smrt?

Vjerovanja o pojavi crne smrti

 

 

 

Kuga se u Europi pojavila sredinom 14. stoljeća. Proširila se iz sredozemnih luka brodovima s istoka na kojima su bili štakori koji su nositelji bakterija. Smrtonosni bacili žive u krvi glodavaca koju piju buhe i zatim prenose na ljude i životinje. Srednjovjekovni gradovi, poznati po skučenosti i lošim higijenskim uvjetima, pružili su idealne uvjete za brzo širenje zaraze.

Zašto epidemija kuge nosi naziv crna smrt?

Pročitaj sljedeće tekstove i izdvoji što su sve ljudi vjerovali da uzrokuje kugu.

Postojalo je više teorija i vjerovanja o razlozima pojave crne smrti. Mnogi su vjerovali da je to Božja intervencija, stoga su se okrenuli molitvama i pokori. Drugi su vjerovali da su Židovi željeli iskorijeniti kršćane tako što su ih otrovali.

Epidemiji kuge u Europi prethodilo je i razdoblje progona vještica. U 13. stoljeću papa Grgur X. vražjim stvorenjima proglasio je crne mačke. Vjerovao je da su crne mačke saveznici između sotone i vještica, stoga su mačke uništavane. Uništavanjem mačaka došlo je do povećanja broja štakora, a samim time i do lakšega širenja zaraznih bolesti.

Zaštita od crne smrti

U želji da se zaštite od oboljelih od kuge, liječnici u srednjemu vijeku nosili su odijelo za kugu. Odijelo je činio dugačak kaput prekriven voskom i masku koja je nalikovala na kljun ptice. Maska je imala stakleni otvor za oči i kljun stožastoga oblika koji su punili biljem kako bi se zaštitili od zaraženoga zraka. Neki od mirisnih materijala su jantar, matičnjak, metvica, kamfor, klinčić, tinktura opijuma, smirne, ružine latice. Kako bi izbjegli dodire s pacijentima, liječnici su koristili drveni štap.

Promotri 3D model i opiši kako su ljudi srednjega vijeka zamišljali zaštitu od bolesti.

U epidemiju kao Božju kaznu vjerovao je francuski liječnik Guy de Chauliac [Gi d Šoliak]. On je bio osobni liječnik pape Klementa VI. U svojim pokušajima da pronađe lijek za epidemiju savjetovao je Papu da se kloni ljudi, jede puno voća, rabi mirise poput tamjana i da oko sebe uvijek ima vatrenu barijeru. Zanimljivo je da se Papa nije razbolio od kuge, ali sam liječnik u pokušajima da pomogne oboljelima umro je od epidemije.

Crna smrt u Hrvatskoj

S obzirom na činjenicu da se epidemija crne smrti širila ubrzano po lukama i gradovima, možeš pretpostaviti da se crna smrt ubrzo pojavila i u gradovima u Hrvatskoj, najprije u lučkim gradovima te s vremenom i u kontinentalnim dijelovima. Dubrovnik, kao najjužniji priobalni grad s izrazito trgovački orijentiranom privredom, bio je predodređen da epidemija prvo pohara i njegovo područje.

Povjesničar Gordan Ravančić o epidemiji u Dubrovniku:

Dubrovačke kronike, najčešće govore o samome početku 1348. kao vremenu dolaska epidemije u grad. Tako kronika Nikole Ragnine govori da je bolest u grad došla 15. siječnja te da se proširila čitavim dubrovačkim područjem i zadržala se sedam mjeseci, iako su se posljedice osjećale još čitave tri godine.

Povjesničarka Tatjana Buklijaš o toj epidemiji piše:

Ragnina kronika povijesti Dubrovnika spominje 170 umrlih među vlastelom, više od 300 među imućnim pučanima i više od 1 000 u običnome puku. Te su brojke, ako i nisu posve točne, s obzirom na tadašnje malobrojno stanovništvo Dubrovnika velike i one dobro opisuju dubok dojam koji je pošast ostavila na pamćenje Dubrovčana.

Dubrovnik je bio razvijena gradska sredina s većim brojem obrazovanih i pismenih ljudi. Što misliš je li kuga istom mjerom pogodila i sela? Zašto ne znamo o tome?

Istraži

Više o Plesu mrtvih doznaj u ovoj jedinici.

Nisu (samo oni) krivi!

Štakor

Grupa znanstvenika je u istraživanju objavljenom 2018. godine pokazala da su najveći prijenosnici i širitelji kuge u srednjem i novom vijeku bili ljudi. Kuga postoji i danas. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije između 2010. i 2015. godine zabilježeno je 3 248 slučajeva od čega je 584 osoba preminulo.

Crna smrt

Uvod

Što je crna smrt?

Kuga

Vjerovanja o pojavi crne smrti

Kuga se u Europi pojavila sredinom 14. stoljeća. Proširila se iz sredozemnih luka brodovima s istoka na kojima su bili štakori koji su nositelji bakterija. Smrtonosni bacili žive u krvi glodavaca koju piju buhe i zatim prenose na ljude i životinje. Srednjovjekovni gradovi, poznati po skučenosti i lošim higijenskim uvjetima, pružili su idealne uvjete za brzo širenje zaraze.

Zašto epidemija kuge nosi naziv crna smrt?

Pročitaj sljedeće tekstove i izdvoji što su sve ljudi vjerovali da uzrokuje kugu.

Postojalo je više teorija i vjerovanja o razlozima pojave crne smrti. Mnogi su vjerovali da je to Božja intervencija, stoga su se okrenuli molitvama i pokori. Drugi su vjerovali da su Židovi željeli iskorijeniti kršćane tako što su ih otrovali.

Epidemiji kuge u Europi prethodilo je i razdoblje progona vještica. U 13. stoljeću papa Grgur X. vražjim stvorenjima proglasio je crne mačke. Vjerovao je da su crne mačke saveznici između sotone i vještica, stoga su mačke uništavane. Uništavanjem mačaka došlo je do povećanja broja štakora, a samim time i do lakšega širenja zaraznih bolesti.

Zaštita od crne smrti

U želji da se zaštite od oboljelih od kuge, liječnici u srednjemu vijeku nosili su odijelo za kugu. Odijelo je činio dugačak kaput prekriven voskom i masku koja je nalikovala na kljun ptice. Maska je imala stakleni otvor za oči i kljun stožastoga oblika koji su punili biljem kako bi se zaštitili od zaraženoga zraka. Neki od mirisnih materijala su jantar, matičnjak, metvica, kamfor, klinčić, tinktura opijuma, smirne, ružine latice. Kako bi izbjegli dodire s pacijentima, liječnici su koristili drveni štap.

Promotri 3D model i opiši kako su ljudi srednjega vijeka zamišljali zaštitu od bolesti.

U epidemiju kao Božju kaznu vjerovao je francuski liječnik Guy de Chauliac [Gi d Šoliak]. On je bio osobni liječnik pape Klementa VI. U svojim pokušajima da pronađe lijek za epidemiju savjetovao je Papu da se kloni ljudi, jede puno voća, rabi mirise poput tamjana i da oko sebe uvijek ima vatrenu barijeru. Zanimljivo je da se Papa nije razbolio od kuge, ali sam liječnik u pokušajima da pomogne oboljelima umro je od epidemije.

Crna smrt u Hrvatskoj

S obzirom na činjenicu da se epidemija crne smrti širila ubrzano po lukama i gradovima, možeš pretpostaviti da se crna smrt ubrzo pojavila i u gradovima u Hrvatskoj, najprije u lučkim gradovima te s vremenom i u kontinentalnim dijelovima. Dubrovnik, kao najjužniji priobalni grad s izrazito trgovački orijentiranom privredom, bio je predodređen da epidemija prvo pohara i njegovo područje.

Povjesničar Gordan Ravančić o epidemiji u Dubrovniku:

Dubrovačke kronike, najčešće govore o samome početku 1348. kao vremenu dolaska epidemije u grad. Tako kronika Nikole Ragnine govori da je bolest u grad došla 15. siječnja te da se proširila čitavim dubrovačkim područjem i zadržala se sedam mjeseci, iako su se posljedice osjećale još čitave tri godine.

Povjesničarka Tatjana Buklijaš o toj epidemiji piše:

Ragnina kronika povijesti Dubrovnika spominje 170 umrlih među vlastelom, više od 300 među imućnim pučanima i više od 1 000 u običnome puku. Te su brojke, ako i nisu posve točne, s obzirom na tadašnje malobrojno stanovništvo Dubrovnika velike i one dobro opisuju dubok dojam koji je pošast ostavila na pamćenje Dubrovčana.

Dubrovnik je bio razvijena gradska sredina s većim brojem obrazovanih i pismenih ljudi. Što misliš je li kuga istom mjerom pogodila i sela? Zašto ne znamo o tome?

Istraži

Više o Plesu mrtvih doznaj u ovoj jedinici.

Nisu (samo oni) krivi!

Štakor

Grupa znanstvenika je u istraživanju objavljenom 2018. godine pokazala da su najveći prijenosnici i širitelji kuge u srednjem i novom vijeku bili ljudi. Kuga postoji i danas. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije između 2010. i 2015. godine zabilježeno je 3 248 slučajeva od čega je 584 osoba preminulo.