Odoše Turci, ostaše turcizmi

Uvod

Jezik je sredstvo sporazumijevanja svakoga društva. Politički, vjerski i kulturni događaji utječu na jezik. Hrvatski jezik iznimno je puno riječi i izraza posudio iz drugih jezika: njemačkoga, mađarskoga, engleskoga, turskoga i drugih. Posuđivanje riječi iz stranih jezika rašireno je u gotovo svim jezicima. Razlozi jezičnoga posuđivanja su mnogostruki, no mi ćemo se koncentrirati na utjecaj političkih veza među Hrvatima i Osmanlijama te njihove gospodarske i kulturne veze na hrvatski jezik.

Odoše Turci, ostaše turcizmi.

Dalibor Brozović

Što su turcizmi?

Riječi koje su u hrvatski jezik ušle iz turskoga jezika zovu se turcizmi. Većina njih u hrvatskomu su se jeziku udomaćile i za njih nemamo hrvatskih istoznačnica.

Turcizmi u hrvatskome jeziku

Osmanlije su sa sobom u Europu donosili jedan novi svijet, Europljanima dotad nepoznat. Mnoge riječi iz turskoga jezika vezane za kuhinju i kulinarstvo, administraciju, vojsku, odjevne predmete, rodbinske veze te vjerski život i običaje muslimana postale su dio hrvatskoga jezika.

Neki od turcizama u hrvatskomu jeziku su: šećer, bakar, badem, alat, bubreg, čarapa, džep, jastuk, jogurt, krevet, kutija, majmun, pamuk, rakija, tava, sat, top, boja, limun, badem, sapun, tambura, torba, marama, baklava,burek, rahat lokum, džezva, ćevap, čorba, ćup, bunar, oluk, tavan, čardak, kat, kapija, avlija.

Prezimena turskoga podrijetla

O stoljetnome prožimanju hrvatskoga i turskoga jezika svjedoče i hrvatska prezimena turskoga podrijetla. Ta prezimena u svojoj osnovi imaju neku od turskih riječi. Najveći broj prezimena nastajao je od 16. stoljeća kad je Crkva uvela obvezu vođenja matičnih knjiga. U matičnim knjigama morala su se navoditi i prezimena ljudi. Stoljećima ranije ljudi su se identificirali samo osobnim imenom. Od toga je trenutka postalo važno da se uz osobno ime dodaje i prezime. Prezimena su se stvarala od osobnoga imena, zanimanja, nadimka, toponima itd. U to doba najveći je dio jugoistočne Europe pod osmanskom vlašću pa su mnogi ljudi dobivali prezimena od turskih riječi bez obzira na njihovu narodnost ili vjersku pripadnost. Motivacija za stvaranje prezimena uglavnom su bila zanimanja, obrti ili službe koju su obavljali te nadimci. Prezimena s turskom sastavnicom na našemu su prostoru najzastupljenija duž nekadašnje Vojne krajine, na području Like, Korduna, Dalmatinske zagore i Slavonije.

Hajdarović hajder > lav
Solak solak > član janjičarske vojske
Spahić spahija > vojnik, posjednik timara, spahiluka u Osmanskomu Carstvu
Čordaš ćorda > sablja
Sarač saračija > član janjičarske vojske
Kulušić kulugdžija > zapovjednik kule
Samardžija samardžija > sedlar, obrtnik koji izrađuje sedla ili samare
Kujundžić kujundžija > obrtnik koji izrađuje upotrebne i filigranske predmete (džezve itd.) i ukrašava ih na tradicionalan orijentalni način; zlatar
Serdarević serdar > veliki vezir, vrhovni zapovjednik vojske u Osmanskomu Carstvu
Kadić kadija > šerijatski sudac
Imamović imam > islamski vjerski službenik
Subašić  subaša > službeni turski predstavnik 
Bašić  baša > starješina, poglavar
Buljubašić  buljubaša > vojni zapovjednik

Turcizme pronalazimo i u frazemima, višečlanim jezičnim jedinicama koje se u jeziku uvijek ostvaruju kao cjelina. Frazemi su također jedan od dokaza zajedničke povijesti i utjecaja jednoga jezika na drugi. Neki od frazema s turcizma za koje si vjerojatno čuo/čula, a možda su ti poznati i u malo drugačijemu obliku (na tvojemu narječju ili lokalnome govoru).

nositi glavu u torbi  biti izložen velikoj opasnosti 
živjeti kao beg živjeti izvrsno
biti praznih džepova biti siromašan
nemati ni prebijene pare biti bez ikakvih sredstava 
spavati kao top utonuti u tvrd, dubok san
iskočiti vragu iz torbe biti vragolast, snalažljiv u svakoj situaciji 
živjeti kao bubreg u loju živjeti izvrsno
ispasti budala ostaviti dojam budale
na isti kalulp uvijek jednako, bezlično
kao iz topa naglo, bez oklijevanja

Odoše Turci, ostaše turcizmi

Uvod

Jezik je sredstvo sporazumijevanja svakoga društva. Politički, vjerski i kulturni događaji utječu na jezik. Hrvatski jezik iznimno je puno riječi i izraza posudio iz drugih jezika: njemačkoga, mađarskoga, engleskoga, turskoga i drugih. Posuđivanje riječi iz stranih jezika rašireno je u gotovo svim jezicima. Razlozi jezičnoga posuđivanja su mnogostruki, no mi ćemo se koncentrirati na utjecaj političkih veza među Hrvatima i Osmanlijama te njihove gospodarske i kulturne veze na hrvatski jezik.

Odoše Turci, ostaše turcizmi.

Dalibor Brozović

Što su turcizmi?

Riječi koje su u hrvatski jezik ušle iz turskoga jezika zovu se turcizmi. Većina njih u hrvatskomu su se jeziku udomaćile i za njih nemamo hrvatskih istoznačnica.

Turcizmi u hrvatskome jeziku

Osmanlije su sa sobom u Europu donosili jedan novi svijet, Europljanima dotad nepoznat. Mnoge riječi iz turskoga jezika vezane za kuhinju i kulinarstvo, administraciju, vojsku, odjevne predmete, rodbinske veze te vjerski život i običaje muslimana postale su dio hrvatskoga jezika.

Neki od turcizama u hrvatskomu jeziku su: šećer, bakar, badem, alat, bubreg, čarapa, džep, jastuk, jogurt, krevet, kutija, majmun, pamuk, rakija, tava, sat, top, boja, limun, badem, sapun, tambura, torba, marama, baklava,burek, rahat lokum, džezva, ćevap, čorba, ćup, bunar, oluk, tavan, čardak, kat, kapija, avlija.

Prezimena turskoga podrijetla

O stoljetnome prožimanju hrvatskoga i turskoga jezika svjedoče i hrvatska prezimena turskoga podrijetla. Ta prezimena u svojoj osnovi imaju neku od turskih riječi. Najveći broj prezimena nastajao je od 16. stoljeća kad je Crkva uvela obvezu vođenja matičnih knjiga. U matičnim knjigama morala su se navoditi i prezimena ljudi. Stoljećima ranije ljudi su se identificirali samo osobnim imenom. Od toga je trenutka postalo važno da se uz osobno ime dodaje i prezime. Prezimena su se stvarala od osobnoga imena, zanimanja, nadimka, toponima itd. U to doba najveći je dio jugoistočne Europe pod osmanskom vlašću pa su mnogi ljudi dobivali prezimena od turskih riječi bez obzira na njihovu narodnost ili vjersku pripadnost. Motivacija za stvaranje prezimena uglavnom su bila zanimanja, obrti ili službe koju su obavljali te nadimci. Prezimena s turskom sastavnicom na našemu su prostoru najzastupljenija duž nekadašnje Vojne krajine, na području Like, Korduna, Dalmatinske zagore i Slavonije.

Hajdarović hajder > lav
Solak solak > član janjičarske vojske
Spahić spahija > vojnik, posjednik timara, spahiluka u Osmanskomu Carstvu
Čordaš ćorda > sablja
Sarač saračija > član janjičarske vojske
Kulušić kulugdžija > zapovjednik kule
Samardžija samardžija > sedlar, obrtnik koji izrađuje sedla ili samare
Kujundžić kujundžija > obrtnik koji izrađuje upotrebne i filigranske predmete (džezve itd.) i ukrašava ih na tradicionalan orijentalni način; zlatar
Serdarević serdar > veliki vezir, vrhovni zapovjednik vojske u Osmanskomu Carstvu
Kadić kadija > šerijatski sudac
Imamović imam > islamski vjerski službenik
Subašić  subaša > službeni turski predstavnik 
Bašić  baša > starješina, poglavar
Buljubašić  buljubaša > vojni zapovjednik

Turcizme pronalazimo i u frazemima, višečlanim jezičnim jedinicama koje se u jeziku uvijek ostvaruju kao cjelina. Frazemi su također jedan od dokaza zajedničke povijesti i utjecaja jednoga jezika na drugi. Neki od frazema s turcizma za koje si vjerojatno čuo/čula, a možda su ti poznati i u malo drugačijemu obliku (na tvojemu narječju ili lokalnome govoru).

nositi glavu u torbi  biti izložen velikoj opasnosti 
živjeti kao beg živjeti izvrsno
biti praznih džepova biti siromašan
nemati ni prebijene pare biti bez ikakvih sredstava 
spavati kao top utonuti u tvrd, dubok san
iskočiti vragu iz torbe biti vragolast, snalažljiv u svakoj situaciji 
živjeti kao bubreg u loju živjeti izvrsno
ispasti budala ostaviti dojam budale
na isti kalulp uvijek jednako, bezlično
kao iz topa naglo, bez oklijevanja