Teorije o doseljenju Hrvata
Uvod
Na temelju poznatih nam izvora razvile su se različite teorije, a s vremenom i njihove različite varijante. Te teorije, koje se od 18. stoljeća razvijaju i sve više pokušavaju pokazati najvjerojatnijima, uvelike su bile pod utjecajem tadašnjih političkih događanja i želja za stvaranjem i oblikovanjem državnih zajednica.
Slavenska teorija
Hrvati su jedno od slavenskih plemena koje se na područje između Drave i Jadrana doselilo u 7. stoljeću. Tek oko polovice 10. stoljeća o tome je pisao bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet. Iz njegova zapisa proizlazi da su se Hrvati doselili u rimsku provinciju Dalmaciju u prvoj polovici 7. stoljeća, tamo skršili avarsku vlast te starosjedilačko romansko stanovništvo stavili pod svoju vlast. U prvoj verziji Hrvati potječu od nekrštenih Hrvata iz velike Hrvatske, koja leži sjeverno od Mađarske i u blizini Franačke, a u drugoj dolaze iz zemlje što leži onkraj Bavarske, a potječu od Bijelih Hrvata.
Legenda o dolasku petero braće i dviju sestara u Dalmaciju, čija će se plemena kasnije kroz stoljeća razviti u hrvatski narod, i dalje u političku zajednicu, tipičan je primjer priče kakvom su mnogi narodi pokušavali objasniti svoje podrijetlo i prikazati težak put koji su prošli do stvaranja nove domovine.
Jedan od njihovih rodova, naime petoro braće, Klukas, i Lobelos, i Kosentzes, i Muhlo, i Hrobatos, i dvije sestre, Tuga i Buga, odijelili su se od njih i došli zajedno sa svojim narodom u Dalmaciju i našli Avare u posjedu te pokrajine. Pošto su neko vrijeme međusobno ratovali, pobijedili su Hrvati; i otada su u toj pokrajini zavladali Hrvati.
Gotska teorija
Druga teorija o podrijetlu Hrvata je ona koja govori o Hrvatima kao Gotima i koja svoje izvore pronalazi u djelima popa Dukljanina i Tome Arhiđakona koji spominju Gote te ih čak i izjednačavaju s Hrvatima, odnosno Slavenima.
Predstavljena je i ideja da su Slaveni u ono doba bili nesposobni stvoriti vlastitu državu pada zato Hrvati moraju biti Goti koji su se nametnuli zatečenim Slavenima na području današnje Hrvatske. Zagovornici te teorije svoje zaključke temelje na raširenosti imena Hrvat na područjima gdje su živjela gotska plemena, na sličnim završetcima brojnih gotskih i hrvatskih imena i naziva te na neospornoj činjenici da je upravo gotsko-runsko pismo bilo podlogom hrvatskoj glagoljici.
Iranska teorija
Od početka 20. stoljeća sve su se više počele razvijati teorije po kojima su oni Hrvati, koji su stigli u Dalmaciju prije nego su se izmiješali sa starosjedilačkim stanovništvom, bili iranskoga podrijetla. Povod ovakvome razmišljanju bio je pronalazak Tanajskih ploča na ušću rijeke Dona u današnjem Azovu. Na pločama je zapisano ime Horoathos. Uz to, poticaj daje i sličnost hrvatskoga imena sa perzijskom pokrajinom Harahvatijom, koja se nalazila u današnjemu Afganistanu. Prema ovakvoj teoriji Hrvati bi ustvari bili iransko pleme, koje je zahvaćeno seobama krenulo prema Europi, te se usput slaveniziralo zadržavši samo svoje ime i neke dijelove tradicije, poput narodnih pjesama ili vjerovanja.
Autohtona teorija
Za razliku od svih ostalih teorija, koje podrazumijevaju dolazak Hrvata na ova područja po već prihvaćenoj verziji u 6. ili 7. stoljeću, dugo vremena bila je aktualna i teorija o Hrvatima, odnosno Slavenima, kao starosjedilačkim stanovnicima Balkana. Ovdje se uvelike raspravlja o domovini, odnosno pradomovini Hrvata, ali i svih južnih Slavena, za koje se pokušavalo utvrditi jesu li se kroz povijest prvotno selili sa sjevera na jug ili obratno. Teorije o sjevernoj pradomovini počele su se pojavljivati tek od 16. stoljeća, a ranije je prevladavala teorija o Balkanu kao pradomovini Slavena.
Razmisli
Razmisli koje bi znanosti, osim povijesne, mogle rasvijetliti problem oko doseljenja Hrvata. Takve znanosti nazivamo pomoćnim povijesnim znanostima. Istraži koje su to znanosti. Ako te zanima ova tema, istraži što o podrijetlu Hrvata kažu genetičari i/ili istraži na internetu i/ili u obližnjemu muzeju što o toj temi kažu arheolozi.