Djetinjstvo u srednjemu vijeku

O odnosu društva prema djeci u srednjovjekovnome društvu gotovo da nema podataka. Srednjovjekovna obitelj nije bila okupljena oko djeteta i nije mu se posvećivala pretjerana pažnju. Naravno to ne znači da su sve obitelji bile takve. Zbog siromaštva, gladi i bolesti mnogo je djece rano umiralo.

Pretpostavke su da je čak 25 % djece umrlo u prvoj godini života. Između prve i četvrte godine umrlo je oko 12 %, a između pete i devete oko 6 % djece.

Obitelji su često bile mnogobrojne jer roditelji nisu mogli biti sigurni koliko će djece preživjeti.

Što o životu djece u srednjemu vijeku doznaješ na temelju srednjovjekovnih ilustracija?

Život dječaka i djevojčica nije se razlikovao u prvih sedam godina života. Manja djeca ponekad su bila privezana na povodac kako ne bi odlutala. Učestala hrana bile su razne vrste kaše. Majke bi za djecu koja još nisu mogla dobro žvakati hranu prvo prožvakale hranu u svojim ustima i onda ju davale djeci. Djeca se nisu morala pridržavati posta i drugih ograničenja oko konzumiranja određene hrane koja je nametala Crkva. Igračke su bile rukom rađene imitacije predmeta koje su koristili odrasli, razne zvečke, glazbeni instrumenti i lopte. Na spavanje se odlazilo rano, obično oko sumraka. Siromašne obitelji dijelile su zajednički krevet, a djeca obično ne bi dobila vlastiti krevet prije puberteta. Ljeti je za dječake bilo uobičajeno da se igraju goli i vrše nuždu u javnosti. Za brisanje nakon obavljanja nužde koristilo se sijeno ili lišće. Bogatiji bi imali posebne krpe za pranje. Djevojčice su taj dio ipak obavljale u posude skrivene od pogleda.

Djeca su rano uključivana u rad na obiteljskim poslovima. Jednostavniji su poslovi bili briga oko uzgoja povrća, domaćih životinja (prehrana i čišćenje krava, koza, ovca i sl.) te briga za mlađu braću i sestre. Obično su djeca učila poslove koje su obavljali i njihovi roditelji. Ulaskom u pubertet, obično između 12. i 14. godine, odnosno postizanjem spolne zrelosti, djeca su mogla stupiti u brak.

Djeca iz bogatijih obitelji imala su djelomično drugačije mogućnosti. Osim što su u ranoj dobi imali bolju prehranu, roditelji su im mogli omogućiti određeno školovanje. Dječake bi često nakon 12. godine uputili na naukovanje raznovrsnim majstorima ili u crkvene organizacije. Dječaci bi tamo ostali do pune zrelosti što je moglo znači i do kraja dvadesetih godina života. Djevojčice bi ostajale kod kuće kako bi od majke i druge ženske rodbine naučile sve vještine potrebne za održavanje domaćinstva. To je značilo kuhanje, održavanje čistoće odjeće i kuće, šivanje, štrikanje i druge načine izrade odjeće, brigu za djecu i sl.

Nizozemski slikar Pieter Bruegel Stariji naslikao je 1560. godine sliku Dječje igre. Premda je ta slika nastala u novome vijeku, dječja se igra vjerojatno nije znatno promijenila od prethodnoga razdoblja. Predlažemo ti da pažljivo pregledaš sliku i da s kolegama iz razreda provedeš natjecanje u tome tko će nabrojati više različitih igara prikazanih na slici.

Djetinjstvo u srednjemu vijeku

O odnosu društva prema djeci u srednjovjekovnome društvu gotovo da nema podataka. Srednjovjekovna obitelj nije bila okupljena oko djeteta i nije mu se posvećivala pretjerana pažnju. Naravno to ne znači da su sve obitelji bile takve. Zbog siromaštva, gladi i bolesti mnogo je djece rano umiralo.

Pretpostavke su da je čak 25 % djece umrlo u prvoj godini života. Između prve i četvrte godine umrlo je oko 12 %, a između pete i devete oko 6 % djece.

Obitelji su često bile mnogobrojne jer roditelji nisu mogli biti sigurni koliko će djece preživjeti.

Što o životu djece u srednjemu vijeku doznaješ na temelju srednjovjekovnih ilustracija?

Život dječaka i djevojčica nije se razlikovao u prvih sedam godina života. Manja djeca ponekad su bila privezana na povodac kako ne bi odlutala. Učestala hrana bile su razne vrste kaše. Majke bi za djecu koja još nisu mogla dobro žvakati hranu prvo prožvakale hranu u svojim ustima i onda ju davale djeci. Djeca se nisu morala pridržavati posta i drugih ograničenja oko konzumiranja određene hrane koja je nametala Crkva. Igračke su bile rukom rađene imitacije predmeta koje su koristili odrasli, razne zvečke, glazbeni instrumenti i lopte. Na spavanje se odlazilo rano, obično oko sumraka. Siromašne obitelji dijelile su zajednički krevet, a djeca obično ne bi dobila vlastiti krevet prije puberteta. Ljeti je za dječake bilo uobičajeno da se igraju goli i vrše nuždu u javnosti. Za brisanje nakon obavljanja nužde koristilo se sijeno ili lišće. Bogatiji bi imali posebne krpe za pranje. Djevojčice su taj dio ipak obavljale u posude skrivene od pogleda.

Djeca su rano uključivana u rad na obiteljskim poslovima. Jednostavniji su poslovi bili briga oko uzgoja povrća, domaćih životinja (prehrana i čišćenje krava, koza, ovca i sl.) te briga za mlađu braću i sestre. Obično su djeca učila poslove koje su obavljali i njihovi roditelji. Ulaskom u pubertet, obično između 12. i 14. godine, odnosno postizanjem spolne zrelosti, djeca su mogla stupiti u brak.

Djeca iz bogatijih obitelji imala su djelomično drugačije mogućnosti. Osim što su u ranoj dobi imali bolju prehranu, roditelji su im mogli omogućiti određeno školovanje. Dječake bi često nakon 12. godine uputili na naukovanje raznovrsnim majstorima ili u crkvene organizacije. Dječaci bi tamo ostali do pune zrelosti što je moglo znači i do kraja dvadesetih godina života. Djevojčice bi ostajale kod kuće kako bi od majke i druge ženske rodbine naučile sve vještine potrebne za održavanje domaćinstva. To je značilo kuhanje, održavanje čistoće odjeće i kuće, šivanje, štrikanje i druge načine izrade odjeće, brigu za djecu i sl.

Nizozemski slikar Pieter Bruegel Stariji naslikao je 1560. godine sliku Dječje igre. Premda je ta slika nastala u novome vijeku, dječja se igra vjerojatno nije znatno promijenila od prethodnoga razdoblja. Predlažemo ti da pažljivo pregledaš sliku i da s kolegama iz razreda provedeš natjecanje u tome tko će nabrojati više različitih igara prikazanih na slici.