Vojnici Osmanskoga Carstva

Uvod

Osmanlijska vojna sila bila je najmoćniji ratni stroj u 16. stoljeću. Osmansko Carstvo bilo je toliko veliko da je vodilo više računa o obrani granica nego o vojnim pohodima.

Akindžije

Najbrojniju granu osmanlijske kopnene vojske činilo je konjaništvo. Do početka 16. stoljeća u osmanlijskoj vojsci najvažniji su akindžije ili slobodna laka konjica. Akindžije su laka konjica, naoružani osmanlijski konjanici koji su ponudili svoje usluge državi u zamjenu za plijen koji uspiju opljačkati. Akindžije su prodirali na protivničko područje s ciljem stvaranja pomutnje, razaranja i pljačke. Bili su strašni i neumoljivi. Područjem kojim su se kretali sijali su strah i veliku nesigurnost.

Akindžije gube na važnosti krajem 16. stoljeća, a veća važnost pridaje se spahijama i janjičarima – stalnim redovima u osmanlijskoj vojsci.

Opiši ilustraciju.

Spahije

Spahije su u Osmanskome Carstvu činile feudalnu konjicu. Za službu u vojsci od sultana su dobivali komad zemlje u novoosvojenim područjima – timar. Pritom nisu postajali vlasnici zemlje, nisu ju mogli niti ostaviti u nasljedstvo niti prenijeti na drugoga. Spahije su uživali u posjedu sve dok su ratovali i zato je njihova motivacija bila iznimno visoka. Dokle god su dobro ratovali, u posjedu su imali zemlju. Spahije su bili pripadnici vojne aristokracije i živjeli su na svojim imanjima zajedno sa seljacima koji su im obrađivali zemlju. Spahije su bili jako slični srednjovjekovnim vitezovima, ali za razliku od srednjovjekovnih vitezova oni nisu bili zakonski vlasnici svojih lena.

Opiši izgled spahije. Koja oružja prepoznaješ na ilustraciji?

Janjičari

Janjičari su bili elitna sultanova vojska. U početku su bili oružnici pod lukom i strijelom, a kasnije su dobili vatreno oružje. Janjičarske jedinice činila su djeca kršćana koja su bila oteta iz svojih obitelji zbog harača (poreza) nazvanog devširma ili danak u krvi. U tome danku u krvi Osmanlije su otimali malu mušku djecu u okupiranim kršćanskim zemljama i odvodili ih u posebne kampove gdje su ih učili postati najvećim neprijateljima naroda od kojega su oteti. Osmanlije su prepoznali okrutnost janjičara pa su ih zato i slali u područja iz kojih su ih oteli. Janjičari su bez oklijevanja pokazivali neustrašivost i okrutnost koju su naučili od Osmanlija.

Vojnici Osmanskoga Carstva

Uvod

Osmanlijska vojna sila bila je najmoćniji ratni stroj u 16. stoljeću. Osmansko Carstvo bilo je toliko veliko da je vodilo više računa o obrani granica nego o vojnim pohodima.

Akindžije

Najbrojniju granu osmanlijske kopnene vojske činilo je konjaništvo. Do početka 16. stoljeća u osmanlijskoj vojsci najvažniji su akindžije ili slobodna laka konjica. Akindžije su laka konjica, naoružani osmanlijski konjanici koji su ponudili svoje usluge državi u zamjenu za plijen koji uspiju opljačkati. Akindžije su prodirali na protivničko područje s ciljem stvaranja pomutnje, razaranja i pljačke. Bili su strašni i neumoljivi. Područjem kojim su se kretali sijali su strah i veliku nesigurnost.

Akindžije gube na važnosti krajem 16. stoljeća, a veća važnost pridaje se spahijama i janjičarima – stalnim redovima u osmanlijskoj vojsci.

Opiši ilustraciju.

Spahije

Spahije su u Osmanskome Carstvu činile feudalnu konjicu. Za službu u vojsci od sultana su dobivali komad zemlje u novoosvojenim područjima – timar. Pritom nisu postajali vlasnici zemlje, nisu ju mogli niti ostaviti u nasljedstvo niti prenijeti na drugoga. Spahije su uživali u posjedu sve dok su ratovali i zato je njihova motivacija bila iznimno visoka. Dokle god su dobro ratovali, u posjedu su imali zemlju. Spahije su bili pripadnici vojne aristokracije i živjeli su na svojim imanjima zajedno sa seljacima koji su im obrađivali zemlju. Spahije su bili jako slični srednjovjekovnim vitezovima, ali za razliku od srednjovjekovnih vitezova oni nisu bili zakonski vlasnici svojih lena.

Opiši izgled spahije. Koja oružja prepoznaješ na ilustraciji?

Janjičari

Janjičari su bili elitna sultanova vojska. U početku su bili oružnici pod lukom i strijelom, a kasnije su dobili vatreno oružje. Janjičarske jedinice činila su djeca kršćana koja su bila oteta iz svojih obitelji zbog harača (poreza) nazvanog devširma ili danak u krvi. U tome danku u krvi Osmanlije su otimali malu mušku djecu u okupiranim kršćanskim zemljama i odvodili ih u posebne kampove gdje su ih učili postati najvećim neprijateljima naroda od kojega su oteti. Osmanlije su prepoznali okrutnost janjičara pa su ih zato i slali u područja iz kojih su ih oteli. Janjičari su bez oklijevanja pokazivali neustrašivost i okrutnost koju su naučili od Osmanlija.