Dubrovačka Republika – institucije i diplomacija

Od 1441. godine Dubrovnik se službeno naziva Dubrovačkom Republikom. Dubrovačka Republika bila je jedna od najznačajnijih srednjovjekovnih samostalnih republika u Sredozemlju čiji su ugled i važnost dosezali svoj vrhunac tijekom 14. i 15. stoljeća. Svu je vlast imala vlastela (patriciji). Iako pučani nisu sudjelovali u vlasti, mnogi su od njih postali utjecajni obogativši se trgovinom. Osim njih postojali su i stanovnici grada stranoga porijekla (npr. Židovi).

Dubrovačka Republika bila je aristokratska, gradska republika. Društvo je bilo podijeljeno na vlastelu, pučane i seljake. Gradom je upravljala vlastela organizirana u vijeća.

Veliko vijeće okupljalo je svu punoljetnu vlastelu, biralo državne dužnosnike i donosilo zakone. Vijeće umoljenih ili Senat razvio se u glavno tijelo vlasti u Republici koje je brzo i učinkovito donosilo odluke važne za njezin razvoj i opstanak. Malo vijeće imalo je zadaću provoditi odluke, brinuti se za uvjete života u državi i savjetovati kneza.

Pučani nisu imali nikakvo pravo sudjelovati u vlasti. Svoje su interese štitili okupljajući se u bratovštine. Bavili su se obrtom, trgovinom, pomorstvom, ribarstvom u čemu su pojedinci bili iznimno uspješni te su stekli veliko bogatstvo.

Seljaci su bili najbrojniji dio stanovništva, bilo je i kmetova i slobodnih seljaka. Dubrovačka je Republika bila prva država u Europi koja je ukinula ropstvo.

Razvoju višestoljetne uspješne posredničke trgovine i pomorstva, na čemu se temeljilo dubrovačko gospodarstvo, doprinosila je iznimno vješta diplomacija. Dubrovčani su svoja diplomatska predstavništva imali na području Sredozemlja i na europskim dvorovima. Iznimno je važno bilo održavanje dobrosusjedskih odnosa i na kopnu. Uspješna je diplomacija osiguravala trgovačke povlastice pa su osnivane trgovačke kolonije diljem zaleđa. Plaćanjem harača osiguravane su trgovačke povlastice i zaštita moćnoga Osmanskog Carstva.

Pročitaj što o dubrovačkome umijeću održavanja dobrosusjedskih odnosa piše pravnica Bruna Gamulin: Dubrovčani su od davnina poznavali umijeće dobre retorike, diplomatskih vještina i ophođenja sa strancima zbog čega je Dubrovačka Republika, iako površinom malena, a obrambeno nejaka, trajala gotovo 5 stoljeća. Kad imate u bližemu i daljemu okruženju jake i moćne države (poput nekadašnjega Otomanskog Carstva, Mletačke Republike, Francuske, Španjolske, Svete Stolice, Engleske, Austrije itd...) koje se služe silom da bi ostvarile svoje naume jer im alternativa ne treba, morate upotrijebiti sav svoj intelekt i moć uvjeravanja kako bi uspješno plovili između suprotstavljenih religijskih i svjetovnih težnji, istovremeno zadovoljavajući svoje i njihove interese, a ne zamjerajući se nikome.

Na koje se sve načine Dubrovčani štite od napadača? Kojom se djelatnošću Dubrovčani bave? Kako na tu djelatnost utječu ratovi i sukobi?

Pročitaj zapis jednoga francuskog plemića koji nam pruža uvid u odnose između Mlečana i Dubrovčana:

Premda je ova republika malena, ipak je neobično zavidna na Mletačku, koja ju sa svoje strane nikako ne podnosi i bila bi je sigurno uništila da nema obzira prema Velikome gospodaru (sultanu) kome Dubrovnik svake godine plaća 14000 cekina harača. Ova obostrana zavist čini da ne propuštaju nijednu priliku a da ne čine neprilike jedna drugoj kad mogu. Kad su se naše galije zadržale u luci, opazio sam da su Dubrovčani mnogo zakasnili da donesu poklon koji su im dužni dati, a da su Mlečići bili veoma nestrpljivi.

Zašto Mlečani ne smiju napasti Dubrovčane?

Povelja Kulina bana

Povelja Kulina bana najstariji je bosanski državni dokument i prvi diplomatski dokument koji je bosanski vladar izdao stranome vladaru. Predstavlja ispravu o trgovačkim povlasticama iz 1189. g. za Dubrovčane, koji su time dobili mogućnost slobodne trgovine po Bosni bez plaćanja carine. Pisana je bosančicom, narodnim jezikom s dijelovima na latinskome. Povelja ukazuje na postojanje vrlo ranih veza s Dubrovnikom. Poslušaj tekst povelje i odgovori na pitanja.

Što naglašava ban Kulin? Što misliš zašto je dozvolio takve slobode dubrovačkim trgovcima? Kako ban završava svoju povelju? Što misliš zašto? Kako se danas završavaju službeni pravni dokumenti?

Dubrovačka Republika – institucije i diplomacija

Uvod

Od 1441. godine Dubrovnik se službeno naziva Dubrovačkom Republikom. Dubrovačka Republika bila je jedna od najznačajnijih srednjovjekovnih samostalnih republika u Sredozemlju čiji su ugled i važnost dosezali svoj vrhunac tijekom 14. i 15. stoljeća. Svu je vlast imala vlastela (patriciji). Iako pučani nisu sudjelovali u vlasti, mnogi su od njih postali utjecajni obogativši se trgovinom. Osim njih postojali su i stanovnici grada stranoga porijekla (npr. Židovi).

Kako se upravljalo Gradom?

Dubrovačka Republika bila je aristokratska, gradska republika. Društvo je bilo podijeljeno na vlastelu, pučane i seljake. Gradom je upravljala vlastela organizirana u vijeća.

Veliko vijeće okupljalo je svu punoljetnu vlastelu, biralo državne dužnosnike i donosilo zakone. Vijeće umoljenih ili Senat razvio se u glavno tijelo vlasti u Republici koje je brzo i učinkovito donosilo odluke važne za njezin razvoj i opstanak. Malo vijeće imalo je zadaću provoditi odluke, brinuti se za uvjete života u državi i savjetovati kneza.

Pučani nisu imali nikakvo pravo sudjelovati u vlasti. Svoje su interese štitili okupljajući se u bratovštine. Bavili su se obrtom, trgovinom, pomorstvom, ribarstvom u čemu su pojedinci bili iznimno uspješni te su stekli veliko bogatstvo.

Seljaci su bili najbrojniji dio stanovništva, bilo je i kmetova i slobodnih seljaka. Dubrovačka je Republika bila prva država u Europi koja je ukinula ropstvo.

Istraži.

Knez je stanovao u Kneževu dvoru o čemu možeš istražiti u ovoj jedinici.

Diplomacija

Razvoju višestoljetne uspješne posredničke trgovine i pomorstva, na čemu se temeljilo dubrovačko gospodarstvo, doprinosila je iznimno vješta diplomacija. Dubrovčani su svoja diplomatska predstavništva imali na području Sredozemlja i na europskim dvorovima. Iznimno je važno bilo održavanje dobrosusjedskih odnosa i na kopnu. Uspješna je diplomacija osiguravala trgovačke povlastice pa su osnivane trgovačke kolonije diljem zaleđa. Plaćanjem harača osiguravane su trgovačke povlastice i zaštita moćnoga Osmanskog Carstva.

Pročitaj što o dubrovačkome umijeću održavanja dobrosusjedskih odnosa piše pravnica Bruna Gamulin: Dubrovčani su od davnina poznavali umijeće dobre retorike, diplomatskih vještina i ophođenja sa strancima zbog čega je Dubrovačka Republika, iako površinom malena, a obrambeno nejaka, trajala gotovo 5 stoljeća. Kad imate u bližemu i daljemu okruženju jake i moćne države (poput nekadašnjega Otomanskog Carstva, Mletačke Republike, Francuske, Španjolske, Svete Stolice, Engleske, Austrije itd...) koje se služe silom da bi ostvarile svoje naume jer im alternativa ne treba, morate upotrijebiti sav svoj intelekt i moć uvjeravanja kako bi uspješno plovili između suprotstavljenih religijskih i svjetovnih težnji, istovremeno zadovoljavajući svoje i njihove interese, a ne zamjerajući se nikome.

Na koje se sve načine Dubrovčani štite od napadača? Kojom se djelatnošću Dubrovčani bave? Kako na tu djelatnost utječu ratovi i sukobi?

Pročitaj zapis jednoga francuskog plemića koji nam pruža uvid u odnose između Mlečana i Dubrovčana:

Premda je ova republika malena, ipak je neobično zavidna na Mletačku, koja ju sa svoje strane nikako ne podnosi i bila bi je sigurno uništila da nema obzira prema Velikome gospodaru (sultanu) kome Dubrovnik svake godine plaća 14000 cekina harača. Ova obostrana zavist čini da ne propuštaju nijednu priliku a da ne čine neprilike jedna drugoj kad mogu. Kad su se naše galije zadržale u luci, opazio sam da su Dubrovčani mnogo zakasnili da donesu poklon koji su im dužni dati, a da su Mlečići bili veoma nestrpljivi.

Zašto Mlečani ne smiju napasti Dubrovčane?

Povelja Kulina bana

Povelja Kulina bana najstariji je bosanski državni dokument i prvi diplomatski dokument koji je bosanski vladar izdao stranome vladaru. Predstavlja ispravu o trgovačkim povlasticama iz 1189. g. za Dubrovčane, koji su time dobili mogućnost slobodne trgovine po Bosni bez plaćanja carine. Pisana je bosančicom, narodnim jezikom s dijelovima na latinskome. Povelja ukazuje na postojanje vrlo ranih veza s Dubrovnikom. Poslušaj tekst povelje i odgovori na pitanja.

Što naglašava ban Kulin? Što misliš zašto je dozvolio takve slobode dubrovačkim trgovcima? Kako ban završava svoju povelju? Što misliš zašto? Kako se danas završavaju službeni pravni dokumenti?