Posljednja večera

Posljednjom večerom naziva se oproštajna večera Isusa s njegovim učenicima (apostolima). U Bibliji, tj. u Novome zavjetu, ne spominje se pod tim nazivom, nego kao Pashalna večera. Pasha je židovski blagdan koji se slavi u spomen izlaska Židova iz egipatskoga ropstva. Tad se jede beskvasni kruh i žrtvuje janje.

Na posljednjoj večeri Isus je svojim učenicima oprao noge, najavio da će ga jedan od njegovih učenika izdati, a potom je s njima podijelio beskvasni kruh i dao im kalež s vinom iz kojega su svi pili. Kršćani ovaj čin slave na misi kao svetu pričest pri čemu od svećenika dobivaju hostiju koja simbolizira tijelo Kristovo.

Pri izradi slike Leonardo je tražio slikarske modele za apostolska lica šećući ulicama Milana i birajući lica koja bi bila najpogodnija za prikaz svakoga pojedinog apostola. O tome govori i sljedeća anegdota:

Redovnici su se potužili milanskome vojvodi, Leonardovu zaštitniku, da majstor često prekida slikanje i ne pojavljuje se po više dana. Kad je vojvoda pozvao Leonarda da se opravda, razgovor je tekao ovako: - „Zar se ti fratri išta razumiju u slikanje? Ne govore istinu poričući da svakog dana utrošim barem dva sata u onu sliku", reče Leonardo. A kako to može biti", reče vojvoda, "kad se tamo uopće ne pojavljuješ?" Tad će Leonardo kroz smijeh: „Presvijetli gospodine, preostaje mi još dva dana da naslikam glavu Jude, onoga velikog izdajnika, kako vam je poznato. Zbog toga mi treba lice koje odgovara tolikoj opačini. No premda bi mnogi od onih koji me optužuju mogli poslužiti, jer im lice savršeno nalikuje na Judino, da ih ne bih postidio, već godinu dana, a možda i više, svakodnevno uvečer i ujutro odlazim u predgrađe gdje stanuju podle i beznačajne osobe, u većini zle i poročne, i to samo radi toga ne bih li ugledao lice prikladno da dovršim lik onoga razbojnika. Dosad ga nisam uspio naći. Čim se preda mnom pojavi, za jedan dan ću dovršiti preostali posao. Ako ga ne nađem, uzet ću za model glavara samostana koji mi je toliko dosadio; on će biti izvanredno prikladan". Knez se nasmijao posljednjim Leonardovim riječima i zadovoljio se onim što je od njega čuo.

Zašto su se redovnici požalili milanskome vojvodi na Leonardov rad? lako je Juda prema opisima bio muškarac ugodne vanjštine, zašto je Leonardo tražio neko ružno lice koje će mu poslužiti da prikaže Judu? Kako je reagirao vojvoda i što nam to svjedoči o njegovu odnosu prema umjetniku?

Leonardova Posljednja večera nastala je između 1495. i 1498. godine. Već za Leonardova života počela je propadati jer je nije naslikao na svježoj zbuci kako se to dotad radilo, nego temperama i uljanim bojama na suhome zidu pa su se zbog vlage u prostoriji slojevi boje počeli ljuštiti. lako je nekoliko puta obnavljana, jako je oštećena, zato će nam za analizu poslužiti kopija slike iz 16. st.

Poznato je da je posljednja večera čest motiv u likovnim umjetnostima. Usporedi Leonardovu sliku sa slikom Tintoretta, još jednoga velikog umjetnika. Njegova slika nastala je oko sto godina kasnije. Obrati pozornost na broj likova, unutrašnjost prostorije, atmosferu i slično.

Posljednja večera

Uvod

Posljednjom večerom naziva se oproštajna večera Isusa s njegovim učenicima (apostolima). U Bibliji, tj. u Novome zavjetu, ne spominje se pod tim nazivom, nego kao Pashalna večera. Pasha je židovski blagdan koji se slavi u spomen izlaska Židova iz egipatskoga ropstva. Tad se jede beskvasni kruh i žrtvuje janje.

Na posljednjoj večeri Isus je svojim učenicima oprao noge, najavio da će ga jedan od njegovih učenika izdati, a potom je s njima podijelio beskvasni kruh i dao im kalež s vinom iz kojega su svi pili. Kršćani ovaj čin slave na misi kao svetu pričest pri čemu od svećenika dobivaju hostiju koja simbolizira tijelo Kristovo.

Posljednja večera kao motiv u umjetnosti

Pri izradi slike Leonardo je tražio slikarske modele za apostolska lica šećući ulicama Milana i birajući lica koja bi bila najpogodnija za prikaz svakoga pojedinog apostola. O tome govori i sljedeća anegdota:

Redovnici su se potužili milanskome vojvodi, Leonardovu zaštitniku, da majstor često prekida slikanje i ne pojavljuje se po više dana. Kad je vojvoda pozvao Leonarda da se opravda, razgovor je tekao ovako: - „Zar se ti fratri išta razumiju u slikanje? Ne govore istinu poričući da svakog dana utrošim barem dva sata u onu sliku", reče Leonardo. A kako to može biti", reče vojvoda, "kad se tamo uopće ne pojavljuješ?" Tad će Leonardo kroz smijeh: „Presvijetli gospodine, preostaje mi još dva dana da naslikam glavu Jude, onoga velikog izdajnika, kako vam je poznato. Zbog toga mi treba lice koje odgovara tolikoj opačini. No premda bi mnogi od onih koji me optužuju mogli poslužiti, jer im lice savršeno nalikuje na Judino, da ih ne bih postidio, već godinu dana, a možda i više, svakodnevno uvečer i ujutro odlazim u predgrađe gdje stanuju podle i beznačajne osobe, u većini zle i poročne, i to samo radi toga ne bih li ugledao lice prikladno da dovršim lik onoga razbojnika. Dosad ga nisam uspio naći. Čim se preda mnom pojavi, za jedan dan ću dovršiti preostali posao. Ako ga ne nađem, uzet ću za model glavara samostana koji mi je toliko dosadio; on će biti izvanredno prikladan". Knez se nasmijao posljednjim Leonardovim riječima i zadovoljio se onim što je od njega čuo.

Zašto su se redovnici požalili milanskome vojvodi na Leonardov rad? lako je Juda prema opisima bio muškarac ugodne vanjštine, zašto je Leonardo tražio neko ružno lice koje će mu poslužiti da prikaže Judu? Kako je reagirao vojvoda i što nam to svjedoči o njegovu odnosu prema umjetniku?

Analiza slike Posljednja večera

Leonardova Posljednja večera nastala je između 1495. i 1498. godine. Već za Leonardova života počela je propadati jer je nije naslikao na svježoj zbuci kako se to dotad radilo, nego temperama i uljanim bojama na suhome zidu pa su se zbog vlage u prostoriji slojevi boje počeli ljuštiti. lako je nekoliko puta obnavljana, jako je oštećena, zato će nam za analizu poslužiti kopija slike iz 16. st.

Drugi prikazi

Poznato je da je posljednja večera čest motiv u likovnim umjetnostima. Usporedi Leonardovu sliku sa slikom Tintoretta, još jednoga velikog umjetnika. Njegova slika nastala je oko sto godina kasnije. Obrati pozornost na broj likova, unutrašnjost prostorije, atmosferu i slično.