Novi pogled na svijet

Uvod

S pojavom humanizma javilo se i veliko zanimanje za proučavanje svijeta. Humanistički znanstvenici svoje su zaključke donosili na temelju promatranja, mjerenja i pokusa. Takav je pristup utjecao na brži razvoj znanosti. Napredak je postignut na području astronomije, medicine, zemljopisa i drugih znanosti. Uz mnoštvo raznolikih izuma i napretka u brodogradnji i navigaciji stvaraju se pretpostavke za velika geografska otkrića.

O Zemlji i svemiru

Poljski astronom Nikola Kopernik dao je velik doprinos razvoju astronomije. Na temelju dugogodišnjega promatranja nebeskih tijela i matematičkih izračunavanja zaključio je da je Zemlja samo jedan od planeta koji se okreće oko Sunca. Takvo učenje naziva se heliocentrizam. To je bilo u suprotnosti s crkvenim učenjem – geocentrizmom, po kojemu se Sunce okreće oko Zemlje, a Zemlja je centar svemira. Zato je Crkva to učenje zabranila. Takva i slična učenja Crkva je pokušavala zaustaviti proglašavajući ih krivovjerjem, tj. herezom. Mnogi su znanstvenici zbog toga bili optuženi i suđeni na inkvizicijskome sudu. Neki su, poput dominikanca i filozofa Giordana Bruna, koji je prihvatio Kopernikovo učenje, spaljeni na lomači.

Kopernik o nebeskim tijelima

Znanstvena revolucija

Tijekom 17. stoljeća dogodila se prekretnica u razvoju ljudske misli. Europski znanstvenici počeli su svoje zaključke temeljiti na promatranju i pokusu. Na taj su način dolazili do istine o prirodi, a sa znanstvenim su metodama utemeljili modernu znanost.

To je razdoblje razvoja novovjekovne filozofije čiji su utemeljitelji Francis Bacon [bejkon] i René Descartes [dekar]. Obojicu je zanimao postupak znanstvenoga istraživanja i smatrali su pokus najvišim načelom svakoga znanstvenog istraživanja. Francuski filozof René Descartes smatrao je da ljudski razum stoji iznad svega te da čovjek može promatranjem i razumom shvatiti što se događa u prirodi.

U prirodnim znanostima najveći napredak zabilježen je u astronomiji i fizici. Jedan od najvećih znanstvenika toga doba bio je Galileo Galilei. Izradivši teleskop 1609. godine i usmjerivši ga prema nebu, otkrio je planine na Mjesecu, četiri Jupiterova satelita i zvjezdanu građu Mliječne staze. Galileijev teleskop dokazao je da živimo na Zemlji koja se okreće oko Sunca i tako potvrdio Kopernikovo učenje. Međutim, pod pritiskom Crkve i inkvizicije, kako bi sačuvao svoj život, Galilei se morao odreći Kopernikova učenja i svojih saznanja.

Za znatiželjne

Kosi toranj u Pisi gdje je Galileo Galilei utvrdio da je ubrzanje bilo kojega padajućeg tijela na površini Zemlje konstantno i da je jednako za sva tijela. Istraži više o tornju u Pisi.

Znatan doprinos razvoju astronomije dao je i njemački znanstvenik Johannes Kepler koji je dokazao da planeti ne putuju po savršenim kružnicama, nego po elipsama. Engleski znanstvenik lsaac Newton [ajzak njutn] u svojemu djelu Matematička načela prvi je put opisao silu gravitacije.

Novi pogled na svijet

Uvod

S pojavom humanizma javilo se i veliko zanimanje za proučavanje svijeta. Humanistički znanstvenici svoje su zaključke donosili na temelju promatranja, mjerenja i pokusa. Takav je pristup utjecao na brži razvoj znanosti. Napredak je postignut na području astronomije, medicine, zemljopisa i drugih znanosti. Uz mnoštvo raznolikih izuma i napretka u brodogradnji i navigaciji stvaraju se pretpostavke za velika geografska otkrića.

O Zemlji i svemiru

Poljski astronom Nikola Kopernik dao je velik doprinos razvoju astronomije. Na temelju dugogodišnjega promatranja nebeskih tijela i matematičkih izračunavanja zaključio je da je Zemlja samo jedan od planeta koji se okreće oko Sunca. Takvo učenje naziva se heliocentrizam. To je bilo u suprotnosti s crkvenim učenjem – geocentrizmom, po kojemu se Sunce okreće oko Zemlje, a Zemlja je centar svemira. Zato je Crkva to učenje zabranila. Takva i slična učenja Crkva je pokušavala zaustaviti proglašavajući ih krivovjerjem, tj. herezom. Mnogi su znanstvenici zbog toga bili optuženi i suđeni na inkvizicijskome sudu. Neki su, poput dominikanca i filozofa Giordana Bruna, koji je prihvatio Kopernikovo učenje, spaljeni na lomači.

Kopernik o nebeskim tijelima

Znanstvena revolucija

Tijekom 17. stoljeća dogodila se prekretnica u razvoju ljudske misli. Europski znanstvenici počeli su svoje zaključke temeljiti na promatranju i pokusu. Na taj su način dolazili do istine o prirodi, a sa znanstvenim su metodama utemeljili modernu znanost.

To je razdoblje razvoja novovjekovne filozofije čiji su utemeljitelji Francis Bacon [bejkon] i René Descartes [dekar]. Obojicu je zanimao postupak znanstvenoga istraživanja i smatrali su pokus najvišim načelom svakoga znanstvenog istraživanja. Francuski filozof René Descartes smatrao je da ljudski razum stoji iznad svega te da čovjek može promatranjem i razumom shvatiti što se događa u prirodi.

U prirodnim znanostima najveći napredak zabilježen je u astronomiji i fizici. Jedan od najvećih znanstvenika toga doba bio je Galileo Galilei. Izradivši teleskop 1609. godine i usmjerivši ga prema nebu, otkrio je planine na Mjesecu, četiri Jupiterova satelita i zvjezdanu građu Mliječne staze. Galileijev teleskop dokazao je da živimo na Zemlji koja se okreće oko Sunca i tako potvrdio Kopernikovo učenje. Međutim, pod pritiskom Crkve i inkvizicije, kako bi sačuvao svoj život, Galilei se morao odreći Kopernikova učenja i svojih saznanja.

Za znatiželjne

Kosi toranj u Pisi gdje je Galileo Galilei utvrdio da je ubrzanje bilo kojega padajućeg tijela na površini Zemlje konstantno i da je jednako za sva tijela. Istraži više o tornju u Pisi.

Znatan doprinos razvoju astronomije dao je i njemački znanstvenik Johannes Kepler koji je dokazao da planeti ne putuju po savršenim kružnicama, nego po elipsama. Engleski znanstvenik lsaac Newton [ajzak njutn] u svojemu djelu Matematička načela prvi je put opisao silu gravitacije.