Lička kapa

Uvod

U ovoj ćeš jedinici procijeniti ima li legenda o ličkoj kapi poveznice sa stvarnim događajima.

Posljedica bitke i legenda

Povjesničar Hrvoje Gračanin u knjizi Kratka povijest Hrvatske za mlade I piše o posljedicama Bitke na Krbavskome polju:

Bitka na Krbavskome polju odnijela je više tisuća žrtava u redovima hrvatske vojske (...) Težak poraz na Krbavskome polju duboko se dojmio suvremenika i uzdrmao obranu cijele Hrvatske. Zbog veličine gubitaka i stradanja, Krbavsko je polje u narodnoj predaji prozvano Krvavim poljem.

Legenda kaže da su poslije Bitke na Krbavi i katastrofalnoga hrvatskog poraza iza brojnih poginulih na polju ostale majke, supruge, sestre i kćeri koje su svoju tragičnu sudbinu pretočile u ličku kapu.

Dno kape ravna je Krbava, odnos crvene i crne boje sukob je dobra i zla – sukob između kršćanske (hrvatske) i muslimanske (osmanlijske) vojske. Na obodu se nalaze dvostruke, međusobno spojene, spiralne kružnice koje su prikaz ratna kovitlaca same bitke. Crne rese predstavljaju tugu, odnosno suze majki, žena, kćeri, sestara, onih koji su ostali iza poginulih nakon Krbavske bitke.

Simbol Like

Lička kapa stoljetni je simbol hrvatske opstojnosti na prostorima Like i nadasve prepoznatljiv detalj ličke i hrvatske baštine. Temeljna su joj značajka prisutnost dviju (ne)boja – bijele i crvene, skrletne, u svim njezinim nijansiranim varijantama. Petar Žarković piše: Kapa nije samo najobičnije pokrivalo za glavu, ona je i statusni i društveni simbol, znak pripadnosti pojedinoj obitelji, plemenu, vjeri, ali i naciji. Tijekom povijesti lička se kapa mijenjala, dijelom zbog toga što su ljudi zaboravljali pojedine elemente koji su ih identificirali kao populaciju koja stoljećima živi na ličkome kršu.

Kapa ima oblik cilindra s ravnim vrhom u crvenoj boji, a sa strane je crne boje. Crne rese vise niz leđa. Mjerna jedinica dužine resa jesu četiri prsta, odnosno onoliko koliko stane u šaku onoga koji kapu nosi. Ova mjera je korištena u rimokatoličkoj populaciji dok je pravoslavno stanovništvo nosilo izraženo duge rese. Razlike su i u broju resa – rimokatolici su nosili 12 resa koje simboliziraju 12 apostola, a pravoslavci 9 kao 9 suza Jovanovih. Kapa se obično nosila tako da rese padaju na stranu iza desnoga uha i malo nakrivljena na desnu stranu.

Osnovni materijali za izradu ličke kape su: sukno ili čoja, pamučni crni konac, svileni crni konac. Materijali za doradu su: glot, flizelin, traka za obrub i crni konac za šivanje. Osnovni materijal za izradu najstarijih uzoraka ličke kape ili crvenkape bilo je sukno u crvenoj boji.

Ishodište narodne nošnje u Lici, a time i ukras glave, moramo tražiti u povijesnim okolnostima naseljavanja Like krajem 17. i u 18. stoljeću. To je ujedno i najraniji datum s kojim povezujemo poimanje ličke narodne nošnje kao takve. Lički hajduci nosili su ličku kapu u borbi protiv Turaka.

Zanimljivost

Najmanja lička kapa

Najmanja lička kapa na svijetu velika je tek 3 milimetra. Djelo je to spretnih ruku Marije Bunete i Borisa Jungića.

Lička kapa

Uvod

U ovoj ćeš jedinici procijeniti ima li legenda o ličkoj kapi poveznice sa stvarnim događajima.

Posljedica bitke i legenda

Povjesničar Hrvoje Gračanin u knjizi Kratka povijest Hrvatske za mlade I piše o posljedicama Bitke na Krbavskome polju:

Bitka na Krbavskome polju odnijela je više tisuća žrtava u redovima hrvatske vojske (...) Težak poraz na Krbavskome polju duboko se dojmio suvremenika i uzdrmao obranu cijele Hrvatske. Zbog veličine gubitaka i stradanja, Krbavsko je polje u narodnoj predaji prozvano Krvavim poljem.

Legenda kaže da su poslije Bitke na Krbavi i katastrofalnoga hrvatskog poraza iza brojnih poginulih na polju ostale majke, supruge, sestre i kćeri koje su svoju tragičnu sudbinu pretočile u ličku kapu.

Dno kape ravna je Krbava, odnos crvene i crne boje sukob je dobra i zla – sukob između kršćanske (hrvatske) i muslimanske (osmanlijske) vojske. Na obodu se nalaze dvostruke, međusobno spojene, spiralne kružnice koje su prikaz ratna kovitlaca same bitke. Crne rese predstavljaju tugu, odnosno suze majki, žena, kćeri, sestara, onih koji su ostali iza poginulih nakon Krbavske bitke.

Simbol Like

Lička kapa stoljetni je simbol hrvatske opstojnosti na prostorima Like i nadasve prepoznatljiv detalj ličke i hrvatske baštine. Temeljna su joj značajka prisutnost dviju (ne)boja – bijele i crvene, skrletne, u svim njezinim nijansiranim varijantama. Petar Žarković piše: Kapa nije samo najobičnije pokrivalo za glavu, ona je i statusni i društveni simbol, znak pripadnosti pojedinoj obitelji, plemenu, vjeri, ali i naciji. Tijekom povijesti lička se kapa mijenjala, dijelom zbog toga što su ljudi zaboravljali pojedine elemente koji su ih identificirali kao populaciju koja stoljećima živi na ličkome kršu.

Kapa ima oblik cilindra s ravnim vrhom u crvenoj boji, a sa strane je crne boje. Crne rese vise niz leđa. Mjerna jedinica dužine resa jesu četiri prsta, odnosno onoliko koliko stane u šaku onoga koji kapu nosi. Ova mjera je korištena u rimokatoličkoj populaciji dok je pravoslavno stanovništvo nosilo izraženo duge rese. Razlike su i u broju resa – rimokatolici su nosili 12 resa koje simboliziraju 12 apostola, a pravoslavci 9 kao 9 suza Jovanovih. Kapa se obično nosila tako da rese padaju na stranu iza desnoga uha i malo nakrivljena na desnu stranu.

Osnovni materijali za izradu ličke kape su: sukno ili čoja, pamučni crni konac, svileni crni konac. Materijali za doradu su: glot, flizelin, traka za obrub i crni konac za šivanje. Osnovni materijal za izradu najstarijih uzoraka ličke kape ili crvenkape bilo je sukno u crvenoj boji.

Ishodište narodne nošnje u Lici, a time i ukras glave, moramo tražiti u povijesnim okolnostima naseljavanja Like krajem 17. i u 18. stoljeću. To je ujedno i najraniji datum s kojim povezujemo poimanje ličke narodne nošnje kao takve. Lički hajduci nosili su ličku kapu u borbi protiv Turaka.

Zanimljivost

Najmanja lička kapa

Najmanja lička kapa na svijetu velika je tek 3 milimetra. Djelo je to spretnih ruku Marije Bunete i Borisa Jungića.