Uskličnik?

Početci interpunkcije

Provjeri definiciju riječi interpunkcija u enciklopediji. Online enciklopedija dostupna je na ovoj poveznici.

Prisjeti se što si o pisanju interpunkcijskih znakova dosad naučio. Kojim rečeničnim znakom završava izjavna rečenica, kojim upitna, a kojim usklična? Kada i zašto pišemo zarez?

Izostavljanjem bjeline između riječi i rečenica štedio se prostor na papiru ili nekom drugom materijalu. U prvim se pisanim tekstovima nisu pisali interpunkcijski znakovi. Aristofan iz Bizanta u 3. st. pr. Kr. odlučio je da se treba uvesti neki znak kojim će se odijeliti riječ od riječi i označiti kraj rečenice, odnosno mjesto na kojem će čitatelj kratko predahnuti. Prvi pokušaj odvajanja riječi bilo je pisanje točke, ali ne na mjestu gdje je pišemo danas, nego na sredini ili na vrhu retka.

U latiničnim srednjovjekovnim tekstovima od 9. st. koristili su se mnogi interpunkcijski znakovi, no njihova je uporaba bila vrlo slobodna, a značenje različito od značenja koje im pridajemo u suvremenom pravopisu.

U vremenu prije izuma tiska interpunkcijskim se znakovima davalo upute za glasno čitanje kojima se trebalo prenijeti ritam, intonaciju i pauze pa se na interpunkcijske znakove gledalo kao na pomoćno sredstvo za glasno čitanje. Izumom tiska i pojavom tihoga čitatelja zadatak interpunkcijskih znakova bio je da čitatelju olakšaju pristup dotičnome tekstu. Tiskarski stroj popularizirao je zarez i učinio ga jednim od najvažnijih interpunkcijskih znakova u modernoj gramatici.

Uskličnik

Vjeruje se da je uskličnik nastao iz latinskoga usklika io koji je značio hura ‒ usklik radosti i čuđenja. S vremenom se znak i popeo na znak o i nastao je prepoznatljiv znak ‒ ! U 15. st. ušao je u englesko pismo i otada se koristio u jezicima koji se zapisuju latinicom i ćirilicom. Prema nekim podatcima u 16. st. taj su znak nazivali strašan.

Uskličnik je rečenični i pravopisni znak. Piše se na kraju usklične rečenice. Usklična rečenica je rečenica kojom se izražava kakav osjećaj, zapovijed ili zabrana, a završava uskličnikom.

Upitnik se piše i za izražavanje iznenađenja zbog čega neočekivanoga, a tad se piše u zagradama.

Kako možeš procijeniti koju emociju koristiti prilikom čitanja “!”?

U mnogim se tiskanim medijima, ali i u privatnim porukama, može naići na pretjeranu uporabu uskličnika koja nije u skladu s pravopisnim pravilima. Ipak, Hrvatski pravopis dozvoljava označavanje isticanja, čuđenja ili upozorenja čak trima uskličnicima koji se mogu pisati i u zagradama.

Upitnik

I nastanak upitnika obavijen je maglom. Nitko sa sigurnošću ne može reći odakle je upitnik došao i zašto je tako čudnoga oblika. Legenda govori da je upitnik svoj oblik dobio prema obliku mačjega repa još u drevnome Egiptu. Mačke su znatiželjne životinje i kad nešto istražuju, njihov je rep savinut. Ova je legenda vrlo zanimljiva, no sa sigurnošću znamo da u drevnome Egiptu nije korištena interpunkcija, iako su Egipćani voljeli mačke.

Prvi trag upitnika mogao bi se pronaći u srednjovjekovnim tekstovima u kojima je izgledao kao točka i strijela (.~). Nije se pisao uspravno i u mnogim je slučajevima njegova uloga bila upitna. Točka i strijela postale su norma pojavom tiska, ali je strijela postala valovitijom. Druga teorija govori da je upitnik nastao od latinske riječi quaestiō (pitanje) koja se tijekom srednjega vijeka skratila u qo. S vremenom se q popeo na vrh o i otvorio se, pretvorivši se u ?. U 17. st. širokom upotrebom tiskarskoga stroja upitnik je dobio prepoznatljiv, današnji oblik.

Uskličnik?

Početci interpunkcije

Provjeri definiciju riječi interpunkcija u enciklopediji. Online enciklopedija dostupna je na ovoj poveznici.

Prisjeti se što si o pisanju interpunkcijskih znakova dosad naučio. Kojim rečeničnim znakom završava izjavna rečenica, kojim upitna, a kojim usklična? Kada i zašto pišemo zarez?

Izostavljanjem bjeline između riječi i rečenica štedio se prostor na papiru ili nekom drugom materijalu. U prvim se pisanim tekstovima nisu pisali interpunkcijski znakovi. Aristofan iz Bizanta u 3. st. pr. Kr. odlučio je da se treba uvesti neki znak kojim će se odijeliti riječ od riječi i označiti kraj rečenice, odnosno mjesto na kojem će čitatelj kratko predahnuti. Prvi pokušaj odvajanja riječi bilo je pisanje točke, ali ne na mjestu gdje je pišemo danas, nego na sredini ili na vrhu retka.

U latiničnim srednjovjekovnim tekstovima od 9. st. koristili su se mnogi interpunkcijski znakovi, no njihova je uporaba bila vrlo slobodna, a značenje različito od značenja koje im pridajemo u suvremenom pravopisu.

Uskličnik

Vjeruje se da je uskličnik nastao iz latinskoga usklika io koji je značio hura ‒ usklik radosti i čuđenja. S vremenom se znak i popeo na znak o i nastao je prepoznatljiv znak ‒ ! U 15. st. ušao je u englesko pismo i otada se koristio u jezicima koji se zapisuju latinicom i ćirilicom. Prema nekim podatcima u 16. st. taj su znak nazivali strašan.

Uskličnik je rečenični i pravopisni znak. Piše se na kraju usklične rečenice. Usklična rečenica je rečenica kojom se izražava kakav osjećaj, zapovijed ili zabrana, a završava uskličnikom.

Upitnik se piše i za izražavanje iznenađenja zbog čega neočekivanoga, a tad se piše u zagradama.

Kako možeš procijeniti koju emociju koristiti prilikom čitanja “!”?

U mnogim se tiskanim medijima, ali i u privatnim porukama, može naići na pretjeranu uporabu uskličnika koja nije u skladu s pravopisnim pravilima. Ipak, Hrvatski pravopis dozvoljava označavanje isticanja, čuđenja ili upozorenja čak trima uskličnicima koji se mogu pisati i u zagradama.

Upitnik

I nastanak upitnika obavijen je maglom. Nitko sa sigurnošću ne može reći odakle je upitnik došao i zašto je tako čudnoga oblika. Legenda govori da je upitnik svoj oblik dobio prema obliku mačjega repa još u drevnome Egiptu. Mačke su znatiželjne životinje i kad nešto istražuju, njihov je rep savinut. Ova je legenda vrlo zanimljiva, no sa sigurnošću znamo da u drevnome Egiptu nije korištena interpunkcija, iako su Egipćani voljeli mačke.

Prvi trag upitnika mogao bi se pronaći u srednjovjekovnim tekstovima u kojima je izgledao kao točka i strijela (.~). Nije se pisao uspravno i u mnogim je slučajevima njegova uloga bila upitna. Točka i strijela postale su norma pojavom tiska, ali je strijela postala valovitijom. Druga teorija govori da je upitnik nastao od latinske riječi quaestiō (pitanje) koja se tijekom srednjega vijeka skratila u qo. S vremenom se q popeo na vrh o i otvorio se, pretvorivši se u ?. U 17. st. širokom upotrebom tiskarskoga stroja upitnik je dobio prepoznatljiv, današnji oblik.