Vrednovanje

Ovaj je prikaz vrednovanja utemeljen na Okviru za vrednovanje procesa i ishoda učenika u osnovnoškolskome i srednjoškolskome odgoju i obrazovanju Ministarstva znanosti i obrazovanja, kao jednome od okvira kurikularne reforme u Republici Hrvatskoj. Opis vrednovanja, vrsta vrednovanja, pristupa, metoda i oblika terminološki je i teorijski usklađen s propisanim okvirom.

Za prikaz različitih pristupa vrednovanju unutar suvremenog kurikulskog pristupa, potrebno je osvrnuti se na Okvir za vrednovanje procesa i ishoda učenja u osnovnoškolskome i srednjoškolskome odgoju i obrazovanju Republike Hrvatske koji definira tri osnovna pristupa vrednovanju:

Vrednovanje naučenoga pripada sumativnom pristupu vrednovanju, koji se uvelike koristi na svim razinama našeg obrazovnog sustava. Vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje utemeljeni su na formativnom pristupu čijom se primjenom uspostavlja povratna povezanost između učenika i učenja, poučavanja i obrazovnih ishoda.

Unutarnje vrednovanje oblik je sumativnoga vrednovanja. Osmišljava ga i planira nastavnik te provodi u nastavi, koristeći se različim metodama vrednovanja. Vrednuju se postignuća učenika u znanju, vještinama i sposobnostima. Provodi se najčešće usmenim ili pisanim provjerama, a ostali načini provjere postignuća mogu biti specifični za pojedini predmet.

Vanjsko vrednovanje oblik je vrednovanja koje osmišljava, planira i provodi ispitni centar. Najčešći oblik mu je pisana provjera učeničkih znanja i vještina putem nacionalnih ispita. Instituciju koja provodi provodi nacionalne ispite obično ovlašćuje državna vlast.

Hibridno vrednovanje je kombinacija dvaju spomenutih oblika vrednovanja. Ispite osmišljava i planira ispitni centar, a provodi ih nastavnik. Ispiti su metodološki provjereni, u pisanom su obliku, a osim učenika povratnu informaciju ovih vrsta ispita mora dobiti i nastavnik.

Formativno vrednovanje odvija se tijekom učenja, ali i poučavanja. Glavni mu je cilj praćenje učenika na temelju kojega se dobivaju informacije o učenikovu napredovanju. Dobivenim se informacijama koristi učenik, kako bi poboljšao učenje, ali i nastavnik kako bi poboljšao poučavanje. To je osnovni razlog zbog kojega ovaj način vrednovanja nema izražene numeričke vrijednosti koje bi utjecale na donošenje zaključnih ocjena krajem školske godine. 

Formativno vrednovanje treba učenicima pružiti učinkovite povratne informacije koje će im omogućiti prepoznavanje slabosti u načinu učenja, područja na kojima trebaju dodatno raditi i napredovati, ali i dobrih strana u pristupu učenju. Nastavnicima formativno vrednovanje pomaže u prepoznavanju područja koja su učenici nedovoljno usvojili ili koja prihvaćaju s teškoćama. Prepoznajući problematična područja, nastavnici mogu unaprijediti i prilagoditi način poučavanja tih područja ili sadržaja.

Sumativno vrednovanje daje učeniku informaciju o znanjima, vještinama i sposobnostima na kraju nastavne jedinice, cjeline ili razdoblja u obliku brojčane ocjene ili neke vrste formalnoga izvješća. Ocjenu učenik može dobiti kao procjenu znanja pisanom ili usmenom provjerom, ali i za pisanje eseja, rad na projektu, izlaganje, recitiranje itd. Ova vrsta ocjena ima vrlo velik utjecaj u trenutku izricanja procjene, ali i u kasnijim periodima obrazovanja. Iako je drugačijeg oblika od formativne procjene, i sumativno se vrednovanje može koristiti za usmjeravanje budućih napora učenika u usvajanju znanja te razvoju vještina i sposobnosti.