Vrednovanje naučenoga

Vrednovanje naučenoga je sumativno vrednovanje koje za određeni period, nastavnu jedinicu ili cjelinu daje procjenu ostvarenosti obrazovnih ishoda. Prikazuje se brojčanim oznakama od 1 do 5 (1 - nedovoljan, 2 - dovoljan, 3 - dobar, 4 - vrlo dobar i 5 - odličan) ili nekom vrstom formalnog izvješća. Korištenje samo ove vrste vrednovanja možemo nazvati tradicionalnim u današnjim uvjetima obrazovanja, ali, bez obzira na to, ponegdje ga još uvijek možemo pronaći kao prevladavajuću ili jedinu metodu vrednovanja. U tome slučaju, nastava je najčešće usmjerena samo na ocjenu, kao jedini pokazatelj vrijednosti učenika u obrazovnom sustavu, a ne na znanje. 

Značajan je broj objektivnih razloga zbog kojih se ova vrsta vrednovanja ne može izbjeći, a zasigurno se neće moći izbjeći još dugo. Vrednovanje naučenoga koristi se kao pokazatelj učinkovitosti obrazovnoga programa te je sredstvo selekcije za upis učenika u više razine obrazovanja, započevši na srednjoškolskom nivou. Sumativno vrednovanje u sebi sadrži, premda skromnu i ograničenu, brojčanu skalu koja učenicima, roditeljima, nastavnicima, ravnateljima i stručnim suradnicima daje informacije o tome što je u sustavu obrazovanja škole dobro, a što je potrebno unaprijediti. Učenici i roditelji mogu planirati učenje i smjer u kojem će učenik napredovati, nastavnici i ravnatelji  imaju informaciju o tome kojima je učenicima potrebna dopunska ili dodatna nastava, stručni suradnici mogu planirati pomoć za određene učenike itd.

Unutarnje vrednovanje naučenoga može osmisliti i planirati samo predmetni nastavnik, dakle planirajući poučavanje, nastavnik istodobno planira i kada i kako će provesti provjere znanja. Postupak vrednovanja nastavnik provodi tijekom i/ili završetkom nastavne jedinice, teme ili više povezanih tema ako je vrednovanje logičnije provesti na taj način. 

Metode korištene za provjeru naučenoga moraju biti raznolike, a često na njih utječe i priroda nastavnoga predmeta. Većina je spomenutih metoda dobro poznata svim nastavnicima jer su one sastavni dio vrednovanja  i prethodile su suvremenoj tehnologiji koja ih zaodijeva u novo ruho.

U svakom predmetu na početku školske godine definiraju se elementi i kriteriji ocjenjivanja. Ne treba naglašavati da smo time definirali samo opće elemente i kriterije koji će služiti kao okvir pri sumativnom vrednovanju tijekom nastavne godine. Za svaku provjeru znanja potrebno je odrediti kriterijsku ljestvicu, ali isto tako i odlučiti koje će se metode provjere koristiti. Neke provjere omogućavaju kombiniranje više metoda te će za svaku od njih biti potrebno definirati i kriterije. Primjer su učenički projekti u kojima učenici surađuju i istražuju kao članovi tima te na kraju izlažu o temi ostalim učenicima. Više o provođenju i vrednovanju projekata može pronaći u priručniku o timskom radu u školi.

Kako bismo nastavnicima olakšali vođenje statistike pisanih provjera razreda na jednome mjestu, u prilogu možete pronaći proračunsku tablicu s gotovim formulama. U tablice se unose imena i prezimena učenika razreda, a ako koristite e-dnevnik, podatke možete kopirati. U videouputama možete vidjeti postupak upisa, ali ne i kopiranja podataka iz e-dnevnika zbog različitih zakona o zaštiti osobnih podataka i maloljetnih osoba. 

Premda je statistika pisanih provjera dostupna i u e-dnevniku, uporaba ovakve statistike ima svoje prednosti, kao na primjer:

• na jednome mjestu možete vidjeti ocjene za cijeli razred
• možete lako provjeriti koji učenici nisu pisali provjeru znanja
• možete korigirati kriterij vrednovanja u nekoliko jednostavnih poteza.