Zajedno se sjećamo žrtve Vukovara (za 7. i 8. razred)

Uvod

Godine 1989. i 1990. komunistički režimi širom Europe doživljavali su slom. Ta zbivanja nisu mimoišla ni Hrvatsku. Nakon osnivanja prvih stranaka održani su prvi slobodni višestranački izbori, a 30. svibnja 1990. održana je prva sjednica novoizabranoga Hrvatskog sabora. Taj se dan u Republici Hrvatskoj slavi kao Dan državnosti. Poštujući volju velike većine građana, Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. godine proglasio samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku.

Oružanim napadom JNA-a (Jugoslavenske narodne armije) i srpskih vojnih i paravojnih snaga protiv samostalne i suverene Hrvatske počeo je 1991. godine Domovinski rat. Učinjena su velika materijalna razaranja, više stotina tisuća ljudi prognano je iz svojih domova, oko 13 000 vojnika i civila je poginulo, a oko 20 000 ljudi je ranjeno. Mnogi su gradovi bombardirani i pretvoreni u ruševine. Vukovar i Dubrovnik postali su simboli stradanja, ali i otpora. U dugoj i žestokoj Bitki za Vukovar Hrvatska vojska pokazala je svoje junaštvo koje će se trajno pamtiti u hrvatskoj ratnoj povijesti.

Od Vučedola do Vukovara

 

  • Vukovar je najveći hrvatski grad i riječna luka na Dunavu.
  • Središte je Vukovarsko-     -srijemske županije.

 

 Otkrij više informacija o prošlosti Vukovara klikom na strelice.

Područje Vukovara bilo je naseljeno još prije 5 000 godina, o čemu svjedoče brojni arheološki lokaliteti. Bitno je nalazište vučedolske kulture iz bakrenoga doba koja je nazvana po nalazištu iz blizine Vukovara.

O životu starih Ilira i Kelta na vukovarskome području svjedoče mnoga arheološka nalazišta iz bakrenoga te starijega i mlađega željeznog doba. U posljednjim desetljećima prije Krista Rimljani su u osvajačkim pohodima izbili na Dunav. Izgradili su brojne utvrde kao granicu prema barbarskim plemenima. Nakon propasti Rimskoga Carstva, tijekom seobe naroda, na područje Vukovara dolaze Hrvati.

U vrijeme velikih turskih osvajanja Vukovar je bio pod turskom upravom čak 161 godinu. U 18. stoljeću Vukovar je ponovno u sastavu Habsburške Monarhije i postaje sjedište Srijemske županije. Velike posjede u Slavoniji dobivaju ili kupuju feudalci. Tako se cijeli razvoj vukovarskoga kraja sve do 1945. godine povezuje s vukovarskim vlastelinstvom grofova Eltz.

Razdoblje između dvaju svjetskih ratova obilježio je industrijski razvoj. Češki industrijalac Tomaš Bata pokrenuo je proizvodnju obuće. Nakon rata 1945. godine tvornica je pod imenom Borovo nastavila poslovati sve do 1991. godine kao najveće poduzeće u proizvodnji i prodaji obuće i gume u ovome dijelu Europe.

Bitka za Vukovar

Pročitaj tekst, a zatim prouči kartu klikom na karticu.

Zapovjednik obrane Vukovara bio je Mile Dedaković Jastreb, a bitne uloge u organizaciji obrane grada imali su Branko Borković i Blago Zadro. Najžešći pokušaj proboja u grad počeo je 14. rujna i trajao je do 20. rujna. U tih sedam dana dotad najžešćih borbi u Domovinskome ratu branitelji Vukovara uništili su oko 60 tenkova ili oklopnih transportera, a Trpinjska cesta, na kojoj se odvijala glavnina napada, prozvana je grobljem tenkova.

Stalni napori, ranjavanja, smrt branitelja, nedostatak hrane i oružja doveli su do predaje grada. Vukovar je gotovo posve razoren. Bitka za Vukovar trajala je od 25. kolovoza do 18., odnosno 20. studenog 1991. Nakon višemjesečnoga otpora veći je dio grada 18. studenog pao u ruke neprijatelja. Samo se dio branitelja uspio u manjim skupinama izvući iz grada prije pada, a ostali su zarobljeni. S vukovarskoga područja protjerano je oko 32 000 ljudi. U svoje domove vratilo ih se oko dvije trećine. Prema podatcima Ministarstva obrane Republike Hrvatske, u obrani je ranjeno 770 branitelja, a 879 ih je poginulo. Poginula su 1132 civila među kojima i 86 djece.

Željka Jurić se u razgovoru s novinarom Glasa Istre (2019.) prisjeća pada Vukovara i događaja koji su uslijedili:

Aco je pao na samo metar od mene. Prethodno su mu skinuli bijelu majicu i smeđu kožnatu jaknu. Uspio im je samo kratko reći da nikomu ništa nažao nije napravio. No pomoći mu nije bilo jer je Nada, naša susjeda iz skloništa koja je s mojom mamom dijelila zadnja zrnca kave, kratko rekla četnicima: “On je ustaša iz Njemačke.” Presudila mu je. Moj dobri duh, moj zaštitnik Aco, poginuo je na licu mjesta. U trenutku mu se ugasio život. A samo koji sat prije s Nadom, istom onom koja ga je bez razloga prozvala ustašom i potpisala mu smrtnu presudu, u skloništu je popušio posljednju cigaretu koju su imali. (...) Mama i nas petero, četiri sestre i brat, u skloništu smo imali svoje zaštitnike, svoje dečke, branitelje koje smo doživljavali kao heroje, osloboditelje.

  • Kakvo je djetinjstvo Željka imala?
  • Smije li ijedno dijete proživljavati takve strahote?

Tijekom opsade porušeno je 91 % stambenih objekata. Novinar Blaine Harden za američki je dnevnik Washington Post zapisao:
Nijedan krov, vrata ili zid u cijelom Vukovaru nije izbjeglo ožiljke i razaranje koje su ostavili šrapnel, metci, bombe i topničke čahure – sve u tromjesečnom naporu srpskih pobunjenika i JNA-a pod srpskom kontrolom da istrgne grad od hrvatskih branitelja. Nijedna zgrada nije nastanjiva, ili čak popravljiva. Skoro svako drvo je uništeno bombardiranjem.

Što ti podatci govore o napadima na Vukovar?

Yves Debay, francuski novinar, bio je u Vukovaru za vrijeme njegove opsade. Za svoje je novine napisao:
Ako se Europa 1992. mora graditi na ruševinama Vukovara i Dubrovnika, više bih volio da je ne vidim.

Razmisli čemu je novinar morao svjedočiti kad je to napisao.

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.

  • Koja je poruka autora teksta?
  • Koja te se rečenica najviše dojmila?

Vukovar danas

Bojan Glavašević, sin Siniše Glavaševića, na obljetnicu pada Vukovara 18. studenoga 2020. g. na društvenim se mrežama osvrnuo na Priču o ratu:

Rat je gotov, i u njemu smo pobijedili. (…) Mi ljudi na ovome svijetu nemamo mnogo vremena, naši životi prolete u treptaju. Zato je važno da svoje vrijeme iskoristimo za ljubav, smijeh, i da pokušamo živjeti na takav način da, kad jednom napustimo ovaj svijet, on bude bolje mjesto nego kada smo na njega došli. Sve ostalo je gubitak vremena. To je lekcija koju nas je naučio Vukovar. To je njegova poruka za nas, poput svijeće u prozoru.

I danas, hodajući šetnicom uz Dunav, ako sklopite oči i čujete vjetar, čuju se i koraci Žute čizme. Zvuk koraka slobodne vukovarske mladosti!

Ani Galović

  • Koju nam poruku autori žele prenijeti?
  • Koje vrijednosti promiču?

Nakon povratka u svoje domove stanovnici Vukovara i okolnih sela pristupili su obnovi svojih razrušenih i opljačkanih domova. Obnovljene su i ponovno izgrađene bolnice, škole i druge ustanove. U grad dolaze brojni umjetnici, kulturni i znanstveni radnici tako da se kulturni život grada brzo i uspješno obnovio.

Danas je Vukovar ponovno grad života. Njegovi su mu se stanovnici, unatoč svemu, vratili, podigli ga iz ruševina i svakim danom mu vraćaju stari sjaj.

Grad - to su Vukovarci!

Provjeri svoje znanje!

Za one koji žele znati više...

Hrvatski glazbenici za domovinu

Domovinski rat ujedinio je hrvatske glazbenike koji su na svoj način doprinijeli podršci hrvatskim braniteljima, stanovnicima, gradovima i selima koji su bili zahvaćeni ratom. Udruženi u Hrvatski Band Aid snimili su spot za pjesmu Moja domovina koju su skladali Zrinko Tutić i Rajko Dujmić. Ta je domoljubna pjesma prvi put emitirana 15. rujna 1991. godine, a tijekom Domovinskoga rata često se mogla čuti na radiju i televiziji kao moralna podrška.